Za sebe je volio da kaže da je jednostavno „svaštar”, a bio je pisac, novinar, aforističar, televizijski urednik… Na današnji dan, 29. novembra, prije sto godina u Nišu, rođen je Duško Radović.
Baš na Dan Republike 29. novembra i Duško Radović je proslavljao svoj rođendan i to najčešće u društvu pisaca zajedno sa najboljim prijateljem – Matijom Bećkovićem.
Matija i Duško rođeni su istog dana. Na pitanje kako su izgledale proslave njihovih rođendana i koje poklone ste darivali jedan drugome Matija Bećković kaže da Duško Radović slavi 100 godina, a da se on sjeća kada je napunio 50.
„I sjećam se kako je kukao i plakao jer u njegovoj svijesti je 50 godina najviše što čovjek može da živi. Eto tako smo razmijenili knjige recimo. Kada su objavljene u knjigama te njegove rečenice, onda mi je poklonio jednu sa posvetom: ovo malo mrva što će ostati posle mene. A te mrve su dukati naše književnosti”, priča Bećković za RTS.
Ostavio je Duško Radović neizbrisivog traga u književnosti, na radiju, televiziji, pozorištu.
„Ja, ipak, mislim da je najveći trag ostavio u književnosti za djecu, mislim da je to nešto najveće što je uradio. Možda nije po obimu veliko, ali mislim da je to najvažnije ili najbolje što je uradio”, smatra Miloš Radović, reditelj, sin Dušana Radovića.
Može se reći da je Dušan Radović uticao na savremenu, modernu književnost za djecu, da je inicirao i danas se smatra ocem savremene književnosti za djecu, napominje prof. dr Zorana Opačić, profesorka književnosti za djecu i mlade na Učiteljskom fakultetu.
Za djecu neumorno nastavlja da stvara i početkom 60-ih kada postaje urednik dječjeg programa u TV Beograd.
„Umio je da misli pomoću tih novih izuma, a imao je tu jednu starinsku glavu, a poslednji model mozga”, dodaje Bećković.
Opačićeva podsjeća da kada je prešao na televiziju Duško Radović je takođe činio čuda. Sa Verom Belogrlić je pokrenuo TV format „Na slovo na slovo”, koje i dalje, smatra, predstavlja neku vrstu vrhunca televizijskog stvaralaštva za djecu.
Po odlasku sa televizije nekoliko godina bio je bez posla, ali je neprestano pisao jer je za njega to bio način života.
„Ali on je stvarno radio svašta, radio je reklame, radio je jelovnike za JAT-ove avione, tekstove za pop-pjesme, volio je sve to da radi”, podsjeća Miloš Radović.
Ipak, od svega što je uradio, danas je najprepoznatljivija emisija Radija Studio B. Svako jutro u 7 i 15 oglašavao se i u svojoj kultnoj rubrici „Beograde dobro jutro” budio je sugrađane i zabavljao ih svojim zapisima, aforizmima, satiričnim dosjetkama i komentarima.
Miloš Radović kaže da se u njihovoj kući ta emisija slušala kada su uveli reprizu u pet popodne – tada su slušali, jer su ujutru dugo spavali.
„Ja nisam vjerovao kad mi je on rekao da će on na Studiju B u 7 sati ujutru nešto da govori, da će to neko slušati. Pa sam mu rekao da li si ti normalan, baš će neko u 7 da ustaje da bi slušao tvoje rečenice”, sjeća se Bećković.
Ipak, i danas Duškove rečenice citiraju i naučnici, taksisti, navijači.
Kako je izgledalo raditi sa Duškom Radovićem, prisjećaju se Marijan i Zoran, ton-majstori čiji je prvo zaposlenje bio radio Studio B.
„Ja sam počeo da radim krajem 1974. godine, i Duško je bio taj dobri duh koji svako jutro dolazi u 5 sati, prije sunca otprilike. On je uvijek gledao da nam donese neke pogačice nešto usput što bi kupio na Bulevaru”, kaže Marijan Živanović.
„Sa Duškom Radovićem raditi je bila velika privilegija jer je on čovjek koji je bio za poštovanje. Duško Radović je imao neki durbin, i on je ujutru posmatrao ulice, kako se kreću ljudi, Savu, čamce, brodove, ulazio je u stanove sa tim durbinom, vidio je ljude kako razgovaraju, da li se svađaju, da li se vole i to mu je stvaralo neku inspiraciju, taj durbin je poznat i on je ostao u Studiju B”, priča Zoran Mihajlović Muza, ton-majstor snimatelj Radio Studio B.
Na poslednjem spratu palate Beograd odnosno popularne Beograđanke, nekada se nalazila redakcija Duška Radovića. Međutim, prije dvije godine Beograđanka je prodata pa se od tada ni radio Studio B više ne nalazi na ovoj adresi.
Novinari Politike nisu uspjeli da dobiju dozvolu i snime nekadašnju redakciju, ali ono što su uspjeli je da saznaju da je od Duškove kancelarije jedino ostao pogled na Beograd.
I poslije četiri decenije otkako Duško nije sa nama, njegove emsije se slušaju, knjige čitaju. U čemu je danas njegova tajna?
„Tu je prije svega zasluga njegove poezije, njegovog pogleda na svijet, njegovog razumijevanja života koji nikada neće proći, on je u tom smislu univerzalan pisac. On je jedan od najduhovitijih pisaca koje smo imali i ta njegova duhovitost, njegov humor je specifičan, poseban, originalan”, ističe Dragan Lakićević, književnik, glavni urednik SKZ.
Duško Radović je originalna i neponovljiva ličnost srpske kulture. Zato i poslije sto godina od njegovog rođenja važi ono što je napisao Branko Ćopić da je svaki Dušan vrijedan, a da je Radović samo jedan.
Izvor: Politika
