Tenochtitlán (ili Tenočtitlan) je bio glavni grad carstva Asteka. Nalazio se na ostrvu na jezeru Tekskoko, na mjestu gdje je danas grad Meksiko. Tenočtitlan je na vrhuncu moći, u svoje vrijeme bio jedan od najvećih gradova svijeta sa oko 200.000 stanovnika.
Grad su uništili 1521. španski konkvistadori. Na ruševinama Tenočtitlana izgrađen je sledećih vjekova grad Meksiko, a jezero Tekskoko je postepeno isušeno.
Geografija
Tenočtitlan je pokrivao 8 do 13.5 kvadratnih kilometara. Bio je na zapadnoj strani plitkog jezera Tekskoko. Sa kopnom je bio povezan putevima, koji su vodili preko jezera sjeverno, južno i zapadno. Putevi su bili isprekidani mostovima, koji su omogućavali prolaz čamaca. Mostovi su se mogli i povući u slučaju odbrane grada. Grad je bio ispresijecan mrežom kanala, tako da se do svih djelova grada moglo doći pješke ili čamcem.
Jezero Tekskoko je bilo najveće od pet povezanih jezera doline Meksika. Jezero je bilo malo slano, tako da se voda akvaduktima dovodila do grada.
Plan grada
Grad je bio podijeljen u četiri zone, a svaka zona je imala 20 distrikta, a svaki distrikt je presijecan ulicama. Postojale su tri glavne ulice u gradu, koje su vodile prema tri izlaza iz grada. Svaki distrikt je imao specifičnu djelatnost po kojoj je bio poznat. Svaki distrikt je imao svoju pijacu, a postojala je i glavna pijaca.
U centru grada su bile javne zgrade, hramovi i škole. Ceremonijalni centar je bio 300 metara sa 300 metara velik. Postojalo je oko 45 javnih građevina, koje uključuju glavni hram, hram Quetzalcoatla, hram sunca, zidovi lobanja sa lobanjama žrtvovanih bogu sunca i drugi. Van glavnog trga je bila Montezumina palata sa 100 soba, od kojih je svaka imala kupatilo. Grad Tenočtitlan je posjedovao veliku simetriju. Sva gradnja je morala biti odobrena od strane funkcionera gradskog planiranja.
Broj stanovnika cijele anglomeracije s trgovištima Azkapocalkom, Čapultepekom, Kojoakanom itd. vjerojatno je prelazio milion. Središte grada trajno je bilo smješteno na stjenovitom ostrvu gdje je veliki sveštenik Kjuauhkoatl, odgovorivši na božji poziv, podigao prvo svetište Uičilopohtliju. Na tom mjestu uzdizao se Teočali, piramida na čiji se vrh dolazilo trima stubištima od 120 stuba. Ta stubišta okrunjivala su dva potpuno ista svetišta, jedno Uičilopohtlija, drugo Tlaloka. Vladari su jedan za drugim nadograđivali taj hram, a u godini Osam-Trstika (1487.) vladar Auicotl ga je posvetio. Oko hrama, unutar prostrane zupčaste ograde udešene glavama zmija uzdizao se okrugli hram Kuecalkoatla, Tezkatlipoka, zemaljske boginje Čiuakoatl, Čoakalko, panteon posvećen kultu stranih bogova, hram sunca i mnoga druga svetišta, prostori za molitvu i obredne igre, Čalmekak (samostani-škole), Mečatlan (muzička škola), te skladišta oružja (Tlačočkalli) povjerena elitnom garnizonu. To je bio pravi sveti grad, načičkan piramidama i tornjem koji je dominirao na području današnjeg Zočala gdje se uzdižu katedrala i predsjednička palata, zatim Središnji trg pored imperijalne palate koju su dali podići Aksajakatl, Auicotl i Montezuma II. Ta palata koja se nalazi na četvrtastom terenu, stranica otprilike 200 m izgledala je kao prostran kompleks zgrada na jedan ili dva sprata, koje su bile grupisane oko unutrašnjih vrtova. Do te palate dolazilo se ili kopnom ili čamcem, kanalima koji su ulazili u palatu. Kao obitavalište vladara i središte političke i upravne vlasti, u palati su bili stanovi, dvorane za sastanke, sudovi, riznice, odjeljenja poreznika, dvorane za muziku i ples i zoološki vrt.
Kaže se da je sam Uičilopohtli naredio Astecima da grad podijeli na četiri velika dijela: na istoku Teopan (četvrtina hrama), na zapadu Aztakalko (kuća čaplji), na sjeveru Čuepopan (tamo gdje cvjeta cvijeće) i na jugu Mojotlan (mjesto komaraca). Te četvrti grupisale su ponovno zemne jedinice ili čalpuli: svaka četvrt je opskrbljivala jedan dio ratnika kada je na nju došao red, svaki Čalpuli imao je svoj hram i svoj dom mladih, učilište izrazito vojne vokacije. Kuće plemstva te skromnije trgovaca, zanatlija i običnih građana nizale su se duž ulica i kanala, a sa pirogama koje nisu stvarale buku odvijao se sav prevoz. Glavno trgovačko središte anglomeracije smjestilo se u Tlatelolku. Tamo se na velikom području okruženom arkadama u podnožju piramide, održavao sajam na koji je svaki dan dolazilo 20.000 do 25.000 ljudi, a svaki peti dan 60.000. Trgovalo se platnom, tkaninama, perjem i nakitom, kožom, odjećom od perja, kukuruzom, pasuljom, začinima, povrćem, voćem, travama, peradi, divljači, ribama, žabama, posuđem, oružjem od kremena, vulkanskog stakla i kože, drvom, duvanom, lulama, namještajem. Svoje prodavaonice imali su apotekari, frizeri, prodavači kukuruznih pogača i gulaša. Posebna policija Tiankuicli brinula se za red na pijaci i stalno je zasjedao sud sastavljen od triju magistrata koji su rješavali svađe.
Raskoš velikaških palata zadivila je španske osvajače. Kortez, Bernal Diaz, Andres de Tapia i kasnije domaći hroničari kao Tezozomok i Ikstlilksočitl s divljenjem su opisivali te veličanstvene rezidencije. U Tekskokou je kralj Nezaučlkojotl dao da se sagradi palata s više od 300 prostorija i s vrtovima ukrašenim fontanama i bazenima. Tamo su se čuvale ptice, ribe i druge životinje, bilo žive, bilo izlivene u zlatu ili izrađene od kamena. U Tečkočinkou isti je vladar uredio park nenadmašne dojmljivosti navodnjavan genijalnim sistemom kanala. Montezuma je imao ladanjsku rezidenciju u kojoj je veliko mnoštvo sluga hranilo i njegovalo ptice svih vrsta. Obitavališta običnih građana bila su veoma jednostavna, no svaka je kuća imala vrt i parnu kupelj (temazkalli). Namještaj je bio vrlo malobrojan: hasure (petlal), stolci od vrbovog pluća s naslonom (ičpali), niski stolovi, drveni paravani ili zakoni, škrinje od šiblja, zavjese od platna ili kože. U narodnim kućama središnji prostor stanovanja bilo je ognjište okruženo sa tri kamena. Kuvalo se na drva ili na drveni ugalj. Svjetlo su osiguravale smolaste baklje.
Budući da je voda iz lagune bila slana Tenočtitlan je trebao pitku vodu. U početku su bili dovoljni izvori koji su izvirali u stijenama ostrva gdje su bili podignuti hramovi Uičilopohtliju. Stanovništvo je raslo i u doba Montezume I. sagrađen je prvi akvadukt koji je u središte grada dovodio vodu s izvora iz Čapultepeka. Dug 5 km, taj akvadukt je imao dva toka, od kojih se koristio samo jedan, a drugi samo kada se onaj prvi morao čistiti. U doba Auicotla sagrađen je drugi akvadukt između Cojoakana i središta. Vodu su dalje raznosili vodonoše kružeći čamcima gradom, a voda se na pijacama prodavala u velikim bokalima. S vremena na vrijeme poplave bi poharale grad. Tako je Montezuma I. 1449. godine dao podići nasip dug 16 km, koji je trebao štititi grad od izlijevanja vode iz velikog jezera. Auičotl je morao zatvoriti izvore Ačuekueksatla, čije su vode, snažno nadirući, podigle nivo lagune i uništile mnoge kuće. Tom je prilikom izgladnjelom narodu podijeljeno 200 000 pošiljki kukuruza, uz odjeću i 323.000 čamaca.
Zoološki vrt
Montezumina palata imala je dva zoološka vrta. U jednom su bile ptice grabljivice, a u drugom druge ptice, reptili i sisari. O životinjama se staralo oko 300 ljudi. Postojala je i botanička bašta i akvarijum. Totočalli su bili kavezi s tropskim pticama, u prostoru ograđenom pećinama i drvećem. Zoološki vrt bio je pun jaguara, puma, ptica grabljivica i zvečarki. Unutrašnji vrtovi bili su zasađeni veoma rijetkim biljkama iz raznih pokrajina, ljekovitim travama, blistavo lijepim i mirisnim cvijećem.
Prosjaci, prostitutke i smetlari
Grad je imao i prosjaka, lopova i prostitutki. Samo su invalidi smeli prositi. Postojala su dva tipa prostitutki. Jedne su bile namijenjene ratnicima i nisu naplaćivale svoj rad.
Mali brodovi bi prolazili kroz grad i skupljali bi smeće. Postojalo je oko 1.000 čistača.
Istorija
Asteci su osnovali 1325. Tenočtitlan. Asteci su imali proročanstvo po kome će naći mesto za novi grad, na mestu gde vide orla, kako jede zmiju na vrhu kaktusa na steni okruženoj vodom. To su upravo ugledali na malom močvarnom ostrvu na jezeru Tekskoko. Ta vizija se danas nalazi na meksičkom grbu i na meksičkoj zastavi.
Razvila se moćna kultura, a astečko carstvo je dominiralo nad ostalim plemenima Meksika. Malo prirodno ostrvo je prošireno i tu nastaje grad Tenočtitlan. Tenočtitlan postaje najmoćniji grad Sjeverne Amerike. Posle jedne poplave grad je ponovo izgrađen u grandioznom stilu.
Španski konkistador Hernán Cortés je došao 8.11.1519. u Tenočtitlan. U to vrijeme se verovalo da je to bio jedan od najvećih gradova sveta. Od evropskih gradova samo su Pariz, Venecija i Carigrad bili veći. Procjene su bile da ima 200.000 stanovnika. Hernán Cortés je posle višemjesečne opsade i razaranja zauzeo grad 13.8.1521. Ostatak grada je razoren. Grad Meksiko je sagrađen na ruševinama Tenočtitlana.
Priredio: Dragan Leković
