Alfred Charles Kinsey (Hoboken, New Jersey, 23. 06. 1894. – Bloomington, Indiana, 25. 08. 1956.) američki naučnik, biolog, entomolog i zoolog koji se smatra osnivačem seksologije. Najviše je poznat po svojim pionirskim istraživanjima na području ljudske seksualnosti, koje je sažeo u dva naučna djela „Seksualno ponašanje muškarca“ objavljenog 1948. i „Seksualno ponašanje žene“ objavljenog 1953., danas poznatih kao Kinseyjevi izvještaji (eng. Kinsey Reports). Definisao je i tzv. Kinseyjevu ljestvicu prema kojoj je klasifikovao polnu orijentaciju pojedinaca. 1947. godine osnovao je Institut za polna istraživanja u sklopu univerziteta u Indiani. Njegova su istraživanja na području seksologije izazvala žestoke kritike 1940-ih i 1950-ih godina i smatra se da su duboko uticala na društvene vrijednosti i moral kako u SAD, tako i u svijetu.
Rani život i školovanje
Rođen je 23. juna 1894. u gradu Hoboken (New Jersey, SAD), od majke Sarah Ann i oca Alfreda Seguine Kinseya. Bio je najstariji od troje djece. Majka mu je bila slabo školovana, a otac je bio profesor na Stevensovom Institutu tehnologije.
Porodica je bila prilično siromašna za vrijeme njegovog djetinjstva, tako da sebi nije mogla priuštiti primjerenu medicinsku njegu. Kinsey je bio krhkog zdravlja i u djetinjstvu i mladosti je često oboljevao. Prebolio je tifus, a patio je i od reumatske groznice i rahitizma. Rahitizam mu je izazvao deformaciju kičme, te je stoga bio označen kao neprikladan za služenje u vojsci prilikom regrutacije 1917. u Prvom svjetskom ratu.
Roditelji su mu bili duboko religiozni. Otac je bio jedan od najistaknutijih članova mjesne Metodističke crkve. Kinseyev je otac uspostavio stroga pravila u porodici, uključivši i pravilo da je nedjelja većim dijelom rezervisana za molitvu.
Kinsey je oduvijek pokazivao veliko zanimanje za botaniku i zoologiju, te je porodici izrazio namjeru da studira botaniku. Otac se usprotivio i insistirao je da upiše studije mašinstva na Stevensovom Institutu tehnologije. Dvije je godine studirao mašinstvo, ali se potom odupro očevoj volji i izrazio želju da upiše biologiju na Bowdoin College u Maineu.
Na jesen 1914. Kinsey se upisuje na Bowdoin College, na kojem je počeo studirati entomologiju. 1916. je diplomirao biologiju i psihologiju s najvećom ocjenom. Nastavio je potom studije na Harvardu i institutu Bussey koji je imao jedan od najzahtjevnijih programa biologije u SAD. Kinsey se tada orijentiše na studije entomologije pod vođstvom Williama Mortona Whellera, jednog od najistaknutijih entomologa onog doba.
Izabrao je studije filogeneze ose šiškarice za svoju doktorsku disertaciju, na čemu i doktorira 1919. na univerzitetu Harvard. 1920. godine objavljuje niz naučnih radova o filogenezi ose šiškarice skupivši pritom više od 5 miliona uzoraka osa danas pohranjenih u Američkom prirodoslovnom muzeju.
Napisao je široko primjenjivan udžbenik biologije za srednju školu “Uvod u biologiju” (eng.An Introduction to Biology) 1926. u kojem uvodi učenje o evoluciji i ujedinjuje botaniku i zoologiju u jedinstveni predmet. Zajedno s Merritt Lyndon Fernaldom, Kinsey 1943. objavljuje knjigu „Jestive biljke Istočnih Sjedinjenih Američkih Država” (eng.Edible Wild Plants of Eastern North America).
Lični život
Kinsey se vjenčao s Clarom Bracken McMillen 1921. s kojom je imao četvoro djece. Najstariji Kinseyev sin umire od komplikacija od dijabetesa u četvrtoj godini života.
Kinsey je po polnoj orijentaciji bio biseksualac. Sa suprugom je kasnije imao dogovor da im intimna veza bude otvorenog tipa, oboje su stoga imali vanvanbračne polne odnose s više partnera s dopuštenjem drugog.
Kinsey i seksologija
Kinseyevi izvještaji
Kinsey se smatra ocem moderne seksologije u Sjedinjenim Američkim Državama. Počeo se zanimati za seksualne navike ljudi 1933. nakon podrobne diskusije s kolegom Robertom Crocom. Pretpostavlja se da su ga njegova proučavanja mehanizama parenja osa šiškarica inspirisala na proučavanje spektra različitih seksualnih navika kod ljudi. Kinsey je kasnije razvio i ljestvicu po kojoj je vršio gradaciju polne orijentacije (Kinseyevu ljestvicu) koja ima sedam stepeni; od 0 koji označava isključivo heteroseksualnu osobu do 6 koji označava isključivo homoseksualnu osobu. Njegovi su učenici kasnije dodali i kategoriju „X“ koja označava aseksualne osobe.
1935. Kinsey održava prvo predavanje na fakultetu biologije univerziteta Indiana u kojem predstavlja svoje prve studije na području ljudske seksualnosti. Tokom predavanja koristi priliku da napadne „široko rasprostranjeno neznanje u vezi anatomije i fiziologije polnosti“, te je izrazio svoje uvjerenje da je kasno stupanje u polna iskustva (Kinsey je to definisao „kasno vjenčanje“) psihološki štetno. Fondacija Rockfeller odlučuje osigurati Kinseyu materijalna sredstva za svoja dalja istraživanja na području ljudske seksualnosti. Najvažnija naučna djela koja objavljuje na tom području su „Seksualno ponašanje muškarca“ 1948. i „Seksualno ponašanje žene“ 1953. Oba su dijela u trenutku puštanja u prodaju zauzela prva mjesta na listi bestselera i učinili Kinseya medijskom zvijezdom. Ova će djela kasnije postati poznata kao Kinseyevi izvještaji. Nekoliko uglednih američkih časopisa objavilo je članke u kojima analiziraju Kinsejev naučni rad i lični život: Time, Life, Look i McCall’s. Njegov je rad narednih godina izazvao niz vrlo žestokih kritika i smatra se da je bio jedan od uzroka izbijanja seksualne revolucije 1960-ih i 1970-ih.
Kontroverze i kritike
Istraživanja koja je Kinsey provodio na području seksualnosti nisu se ograničavala samo na teoriju i popunjavanja upitnika, već je Kinsey često posmatrao i aktivno sudjelovao u različitim seksualnim aktivnostima, uključivši ponekad i svoje saradnike. Pravdao se time da je tako moguće otvorenije posmatrati pojave u seksualnosti i da se na taj način lakše stiče povjerenje osoba uključenih u istraživanja. Podsticao je i svoje saradnike da učine isto i često je s njima i sa subjektima istraživanja praktikovao širok spektar seksualnih aktivnosti, pod uslovom da svako od njih odredi granice do koje se osjećaju ugodno. Tvrdio je da se tako uvodi element praktičnog pokusa u istraživanje, te da je to najbolja metoda razumijevanja reakcija sudionika. Kinsey je ponekad u svom domu kamerom snimao polne odnose sudionika i saradnika, tvrdivši da tako dokumentuje istraživanje; Kinseyev biograf Jonathan Gathorne-Hardy pravdao je tajnost snimanja filmova brigom da se izbjegne skandal i negativne reakcije od strane konzervativnog dijela javnosti. James H. Jones, autor knjige Alfred C. Kinsey: A Public/Private Life i britanski psihijatar Theodore Dalrymple, pretpostavljaju da je Kinsey vršio svoja istraživanja podstaknut vlastitim seksualnim željama i potrebama.
Skupljao je snimani materijal sa seksualnim sadržajem iz cijelog svijeta, što mu je izazvalo probleme s carinskom službom SAD-a, nakon zapljene pornografskih filmova 1956. Kinsey je umro prije sudskog epiloga.
Izvor: Wikipedia
