Na sastanku Informacionog biroa komunističkih partija u Bukureštu 28.06.1948. donesena odluka o isključenju Komunističke partije Jugoslavije.
Prva rezolucija Informbiroa protiv KPJ u Bukureštu
Došlo je do prvih razmimoilaženja na relaciji Beograd-Moskva naročito po pitanju Balkanske federacije. Staljin je javno iskritikovao Georgija Dimitrova i ocijenio da je ta odluka preuranjena. Prva mjera je bila ta što su Sovjeti iz Jugoslavije povukli svoje vojne stručnjake pod izgovorom da se prema njima nije postupalo gostoljubivo. U Jugoslaviji su se posle ovoga poskidali portreti sa likom Staljina, a Titovi su nestajali u istočnim zemljama. Prvi sukobi su krenuli dopisima. Staljin je napisao pismo kojim je omalovažavao KPJ 27. marta 1948. godine. CK KPJ je odgovorio svojim pismom od 13. aprila 1948. Staljin prenosi glas da će se ugovoriti novo zasijedanje Informbiroa koje će raspravljati o situaciji u jugoslovenskom CK. Odlučeno je da se zasijedanje održi u Bukureštu. Stiglo je pismo direktno na adresu CK KPJ gdje se njeno rukovodstvo poziva da pošalje svoje delegate na ovo zasijedanje, a po mogućstvu da i sam Tito dođe. Odgovor je stigao da se na zasijedanje ne ide.
Drugo savjetovanje Informbiroa u Bukureštu je održano od 20. do 28. juna 1948. u jednom kraljevskom dvorcu. Na bukureštanskom zasijedanju Informbiroa nisu se pojavili Vladimir Gomulka i Georgi Dimitrov. Rumun Georgi Dež je postavio nekoliko neugodnih pitanja na zasijedanju. Na kraju zasijedanja za govornicom su se pojavili Andrej Ždanov i Georgi Maljenkov koji su rekli delegatima kako oni imaju pouzdane informacije da je Tito eksponent imperijalističkih sila i da mu je zadatak da razbije jedinstvo KPJ. Na kraju je kao konačna ocjena zasijedanja donesena rezolucija „O stanju u KPJ“, poznatija kao Rezolucija Informbiroa.
U osam poglavlja podužeg teksta Rezolucija, u stvari, ponavlja sadržinu Staljinovih pisama koje je CK SKP uputio jugoslovenskom CK.
Informacioni biro je ocijenio da KPJ sprovodi neprijateljsku politiku prema Sovjetskom Savezu, da se linije KPJ kidaju sa marksističkog gledišta, da se KPJ rasplinjava u bespartijskoj masi, da se partija razvodnila u Narodnom frontu, da nema kritike i samokritike, da partijom rukovode špijuni i strani plaćenici, da se u partiji ne slušaju savjeti ostalih komunističkih partija, da se partija kreće ka buržoaskim ciljevima. Na kraju Informbiro poziva sve zdrave elemente vjerne marksizmu i lenjinizmu da smijene dotadašnje rukovodstvo KPJ i postave one ljude koji će prihvatiti ovakve predloge Informbiroa i koji će postaviti stvari na svoje mjesto.
Rezolucija Informbiroa je objavljena u Jugoslaviji u podne preko Radio Praga. Sjutradan je štampan tekst Rezolucije i odgovor CK KPJ. Posle sjednice na Dedinju, Milovan Đilas je u ime čitavog CK napisao odgovor gdje je negirao sve što je Informbiro usvojio. Konačno, izbor novog CK obavio se na Petom kongresu gdje je Staljinu rečeno ne.
Početak borbe Informbiroa i KPJ
Još prije donošenja Rezolucije u Bukureštu došlo je do pometnji u KPJ. Staljinovu liniju su branili Andrija Hebrang i Sreten Žujović Crni. Kasnije su i jedan i drugi isključeni iz CK KPJ. Odmah nakon objavljivanja Rezolucije Informbiroa došlo je do velikih promjena i u vojnom vrhu. U pokušaju da pređe na teritoriju Rumunije ubijen je načelnik Generalštaba, general-pukovnik Arso Jovanović. U istoj akciji uhvaćeni su general-major Vlado Dapčević i Branko Petričević Kađa. General avijacije Pero Popivoda je iskoristio nepažnju na aerodromu i odletio za Rusiju. Tamo je dobio čin general-majora Sovjetske vazdušne avijacije.
Počele su nevjerovatne ekonomske igrarije. Dolazilo je do povlačenja kreditnih ugovora, zaključenih sporazuma i novčanih pomoći. Drvene kutije pune propagandnog materijala se šalju niz Dunav do jugoslovenskih obala. Počinje veliko naoružavanje stranih armija. Došlo je do aktiviranja Tršćanske krize, jer su Jugosloveni optuživani da gomilaju vojsku prema Trstu u namjeri da ga bombarduju.
Montirani sudski procesi
Jedno od najmračnijih poglavlja Informbiroa predstavljali su montirani sudski procesi. Odmah po objavljivanju rezolucije Informbiroa i odgovora KPJ počela su masovna hapšenja u Jugoslaviji, mučenja na Golom otoku i ubistva pristalica rezolucije, ali i u zemljama istočnog lagera nad istaknutim pripadnicima komunističkih partija pod firmom da podržavaju protivljenje jugoslovenskog CK da se povinuje Informbirou. Bio je to primjer sa skoro svim zemljama koje su podržavale Informbiro.
Priredio: Dragan Leković
