85 godina Anthony Hopkinsa

Sir Philip Anthony Hopkins (Margam, Wales 31. decembra 1937.-), velški filmski, pozorišni i televizijski glumac, dobitnik dva Oscara, 4 Bafte, 2 Emmyja i ostalih mnogobrojnih nagrada, najpoznatiji po izuzetnoj ulozi dr. Hannibala Lectera u velikom hitu iz 1991.,”Kad jaganjci utihnu”.

Rani život

Hopkins je rođen u Margamu, Port Talbot, Wales, kao sin Muriel Anne i Richarda Arthura Hopkinsa, pekara. Bio je loš i nedisciplinovan učenik, a pošto je bio usamljenik s disleksijom otkrio je da će se lakše pronaći u umjetnosti, pa se dao na slikanje, crtanje i sviranje klavira. 1949. Kako bi mu iole usadili disciplinu, roditelji su insistirali da pohađa Jones’ West Monmouth Boy’s School u Pontypoolu, Wales. Ostao je tamo pet semestara i prebacio se na Cowbridge Grammar School u Cowbridgeu, Wales.

Na Hopkinsa je izuzetno uticao i ohrabrio ga da postane glumac – veliki velški glumac Richard Burton s kojim se Anthony upoznao kada je imao 15 godina. Upisao se na Welsh College of Music and Drama u Cardiffu na kojem je diplomirao 1957. Nakon dvogodišnje vojne službe, preselio se u London gdje je postao student na Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti.

Karijera

1965., nakon nekoliko godina u pozorištu, opazio ga je sir Laurence Olivier, koji ga je pozvao da se pridruži Kraljevskom državnom pozorištu. Hopkins je postao Olivierov zamjenik i upao kao zamjena kad je Oliviera uhvatila upala slijepog crijeva tokom produkcije Plesa smrti Augusta Strindberga. Olivier je kasnije napisao u svojim memoarima, Confessions of an Actor, “Novi mladi obećavajući glumac zvani Anthony Hopkins me zamjenjivao i odigrao ulogu Edgara kao mačka s mišom u zubima.”

Uprkos uspjehu u Državnom pozorištu, Hopkinsu je dojadilo ponavljanje istih uloga pa se htio oprobati na filmu. 1968. je dobio priliku u filmu Zima jednog lava igrajući Richarda I, zajedno s budućim Jamesom Bondom, Timothyjem Daltonom, koji je glumio Filipa II od Francuske. Iako je Hopkins nastavio nastupati u pozorištu, postepeno se udaljivao od njega kako bi postao afirmisani televizijski i filmski glumac. 1967. je ostvario televizijski debi u televizijskoj drami A Flea in Her Heart na BBC-u. Od tada je krenula njegova duga karijera u kojoj je zaradio mnoge komplimente i nagrade.

Izjavio je kako mu je uloga Burta Munroa, kojeg je portretisao u filmu iz 2005., Legenda o motoru, najdraža u karijeri. Primijetio je kako je mu je ista uloga bila najlakša koju je ikad odigrao jer obojica muškaraca imaju slične poglede na svijet.

Glumački stil

Hopkins je poznat po velikim pripremama za uloge. U intervjuima je priznao da jednom kada se posveti projektu, spreman je preći preko svojih rečenica koliko god puta bude potrebno (ponekad i više od 200 puta) sve dok mu one ne počnu zvučati prirodno tako da ih “može izgovoriti bez razmišljanja”. Iako sam sebi dopušta poneku improvizaciju, to ga je dovelo u sukob s rediteljima koji se drže scenarija.

Richard Attenborough, koji mu je bio reditelj pet puta, rekao je kako je tokom snimanja filma Shadowlands imao dva različita pristupa sa zvijezdama filma (Hopkinsom i Debrom Winger), koji su se pojavili zajedno u mnogim scenama. Dok je Hopkins volio izbjegavati probe, preferirajući spontani nastup, Winger je stalno držala probe. Kako bi sve funkcionisalo, Attenborough je tokom njenih proba Hopkinsa držao podalje, zovući ga tek na zadnju probu prije snimanja. Reditelj je hvalio Hopkinsa zbog “njegove izvanredne sposobnosti da te uvjeri kad ga čuješ iako on to izgovara prvi put. To je nevjerovatan dar.”

Osim toga, Hopkins je darovit mimičar te vješt u prilagođivanju svog maternjeg velškog naglaska. Za restauraciju nekih scena Spartaka 1961., posudio je glas umjesto svog mentora Laurencea Oliviera.

Hannibal Lecter

Hopkinsova najslavnija uloga je maestalni prikaz kanibalističkog serijskog ubice Hannibala Lectera iz filma Kad jaganjci utihnu (za koju je 1992. osvojio Oscar za najboljeg glavnog glumca) u kojem je glumio zajedno sa Jodie Foster u ulozi Clarice Starling, koja je za tu ulogu osvojila Oscar za najbolju glavnu glumicu. Osim toga, film je osvojio nagrade za najbolji film, najboljeg reditelja i najbolji adaptirani scenario. Bila je to najkraća glavna uloga koja je dobila Oscara, budući da se Hopkins pojavljuje samo nekih sedamnaest minuta. Ulogu je reprizirao dvaput, u filmovima Hannibal 2001. i Crveni zmaj 2002. Njegov portret Lectera Američki filmski institut proglasio je najvećim filmskih zlikovcem svih vremena. Kad mu je uloga ponuđena, Hopkins je nastupao u londonskom pozorištu u predstavi Madame Butterfly. Vratio se u Britaniju nakon nekoliko godina provedenih u Hollywoodu, gdje je odustao od karijere, rekavši, “Dio mog života je završen; poglavlje je zatvoreno. Moram se pomiriti s tim da ću biti cijenjen glumac koji se vrti oko West Enda i radi cijenjene radove na BBC-ju do kraja života.

1996. je režirao svoj prvi film, August, adaptaciju Čehovljevog Ujaka Vanje. Njegov prvi scenario, eksperimentalna drama Slipstream, koju je režirao, premijerno je prikazana 2007. na filmskom festivalu Sundance.

Hopkins je obožavalac BBC-jevog sitcoma Mućke, a jednom je u intervjuu izjavio kako bi volio da se pojavi u seriji. Autor John Sullivan je vidio intervju i stvorio lik Dannyja Driscolla, lokalnog mafijaša kojeg je trebao glumiti Hopkins. No, snimanje serije poklopilo se sa snimanjem filma Kad jaganjci utihnu, pa je Hopkins bio nedostupan. Uloga je pripala njegovom prijatelju Royu Marsdenu.

Hopkins je glumio mnoge istorijske i izmišljene ličnosti kao što su:

Hopkins je i talentovani pijanista. 1986. je objavio singl “Distant Star” koji se našao na 75. mjestu britanske liste. 

31. oktobra 2011, André Rieu objavjuje album koji uključuje valcer koji je Hopkins komponovao 1965, kada je imao 26 godina. Hopkins nije čuo svoju kompoziciju, ”And the Waltz Goes On”, prije nego što je Rieuov orkestar izveo premijerno na koncertu u Beču jula 2012. Rieu je albumu ime dao upravo po Hopkinsovom djelu.

Januara 2012, Hopkins objavljuje album album klasične muzike ”Composer”, u izvođenju Birmingemskog simfonijskog orkestra. Album sadrži 9 njegovih originalnih kompozicija. Jedna od kompozicija je i “Margam” koja je posveta njegovom rodnom gradu u Walesu.

Hopkins se ženio tri puta. Prve dvije supruge bile su: Petronella Barker (1967.-1972.) i Jennifer Lynton (1973.-2000.). Sada je u braku s Kolumbijkom Stellom Arroyave. Iz prvog braka ima kćer, Abigail Hopkins (rođena 1967.), glumicu i pjevačicu.