Reporter Press-a je sinoć nakon završetka smjene na portalu, jezdio s prijateljima ka Zabjelu, ka drugom po redu festivalu, razmišljajući o onome na šta su nas poslovično navikli organizatori Festivala kulture Zabjelo i Rockstrikcije: dobrom provodu, odličnom ozvučenju, izuzetno ”čistom” zvuku, ”nabrijanim” izvođačima, nadajući se i još većoj posjeti ljubitelja rock zvuka nego prošle godine. Što se nadao reporter je i dobio. U stvari, dobio je preko svih očekivanja, koliko i koliko.
Zakasnivši zbog posla na Zonjovo otvaranje Festivala, došao sam malo prije početka nastupa Kande, Kodže i Nebojše. Frontmen KKN Oliver Nektarijević je dočekan od Festivalske publike gromoglasnim pozdravom ”Dobrodošao Olivereeeee” na šta je Oliver sa ekipom uzvratio konstantnom razmjenom pozitivne energije. Ljubav za ljubav. Publika je s Oliverom horski pjevala ”Mediteran”, ”Tamo gde je sunčano”, ”Beton”, ”Prekidi stvarnosti”, ”Izlazim i nema me ceo dan”, ”Tako volim da živim”…
U toku koncerta KKN počeo je da se sve više i više popunjava zabjelski stadion, doslovce, počele su da se nailaze rijeke i rijeke ljudi, a ovi što su pristigli govorili su kako je red pri ulazu na stadion toliko veliki da počinje od zgrade blizu stadiona pa sve do ulaza. Ono što me je posebno obradovalo bile su stotine i stotine mladih ljudi koji su dolazili u talasima. Jer, čemu sve ovo, trud organizatora, nastupi eminentnih izvođača, ako smo prisutni samo mi ”penzioneri”, ”dinosaurusi”, ako nema onih koji bi sjutra trebali da nastave ovu storiju?
I onda, na sada već skoro krcatom stadionu nastupilo je ”Zabranjeno pušenje”. Publika je od početne ”Bos ili hadžija” pa sve do zadnjeg bisa ispratila apsolutno horski Seja i Pušenje. Ono, što mi je od početka bilo iritantno a velikom dijelu publike apsolutno nije (na što publika ima potpuno pravo), bilo je Sejovo ”pjevanje”. Ispadanje iz ritma, falširanje, gdje se ponajbolje vidi, uz svo poštovanje prema Seju, da uz svu njegovu neiscrpnu energiju, Pušenje bez Neleta nije Pušenje. Naprosto, nije. Jer ovako kako ”pjeva” Sejo mogu i ja. Ko god da pjeva Bosa, Ibra dirku, o Djevojčicama kojima miriše koža, Guzonjinom sinu ili Zeničkom bluzu publika će ga ispratiti bez ostatka. Sami ritam i početni taktovi ih navode na to, ko god da je za mikrofonom.
A nakon Pušenja nastupila je Ida Prester i Lollobrigida. Tačnije, nastupio je vulkan pozitivne energije. Ida ni trenutka nije stala, nije odmorila, konstantno je animirala publiku a tradicionalno, do početka Zabjelskog festivala i Rockstrikcije, ”umrtvljena” podgorička publika je skoro sve vrijeme igrala, pjevala i plesala. Gledam sugrađane i uživam. To je to. Ne smeta mi ni ”tona” prosutog piva po meni. Ništa mi ne smeta. Uživam. Na kraju nastupa Ide i Lollobrigide dio publike se pridružio Idi na bini. Euforija. Ida je zaslužila ne svaki evro nego, bukvalno, svaki cent što je dobila. Svjetski nastup.
Nakon nastupa Ide i Lollobrigide, dok su mi noge od šestosatnog stojanja bile teške ”dvije tone”, umoran, znao sam da je vrijeme za polazak. I odmor za večeras, drugi dan festivala. Festivala? Festivalčine!!!
Rock’n’roll se vratio u grad, Zabjelo rocks!!!
Autor: Dragan Leković
