Bitka kod Siska 22.06.1593. je bila važna pobjeda hrišćanskih snaga nad otomanskom vojskom. Bitka se odigrala kod Siska, u današnjoj centralnoj Hrvatskoj. Hasan-paša Predojević je predvodio otomansku vojsku, dok je snage Svetog rimskog carstva predvodio austrijski general Rupreht Frejhert fon Egenberg.
Bitka je povratila ravnotežu snaga i zaustavila širenje Osmanskog carstva u srednjoj Evropi i omogućila vojvodstvima Kranjske, Koruške i Štajerske (tada zajedno znane kao Unutrašnja Austrija) i Hrvatskoj da ostanu slobodne od turske kontrole, dok su Habzburgovci ojačavali svoj položaj u tim teritorijama.
Uvod
Nakon što je turski sultan Murat III 1590. sklopio mir sa Persijom, nakon godina zatišja, turski upadi su se ponovo počeli odigravati. Car Rudolf II je zato na turski dvor u Carigrad poslao pregovorače, koji su 29. novembra postigli primirje, koje bi trebalo da traje osam godina.
1591. na čelo u Bosanskom pašaluku, pod pritiskom vojnih krugova nad Muratom, je došao Hasan-paša Predojević, lični prijatelj velikog vezira Sinan-paše. On je započeo trogodišnje ratovanje za preostali dio Pounja i Pokuplja, kao i za Sisak. Napadima je nastojao prekinuti primirje koje su sklopili sultan i car Rudolf. Predojević je zato s jakom vojskom u avgustu 1591. opsjeo Sisak, ali je već nakon četiri dana bio prisiljen da odustane od opsade i vrati se nazad. Za njim je krenuo mladi mađarski plemić i hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban Toma Bakač-Erdedi, koji je tom prilikom oslobodio svoj rodni grad Moslavinu. Za osvetu je Hasan popalio krajeve oko Božjakovine i Vrbovca. Nakon ovog napada se sastao Hrvatski sabor i donio odluku o sveopštem zemaljskom ustanku na odbranu domovine i o dovozu hrane vojsci. Tim zaključkom je odlučeno da u slučaju rata na poziv bana moraju u rat krenuti svi plemići hrvatskog kraljevstva, sve duhovne osobe, građani i kmetovi (od svakog dima po 2 pješaka i svakih 10 po 1 konjanik).
U proleće 1592. Hasan-paša je krenuo u novi napad. Prije toga je naredio da se izgradi grad Jeni Hisar (Petrinja) kao početna tačka za dalja osvajanja. Zatim je opsjeo grad Bihać koji mu se nakon 9 dana opsade predao. Bihać je bez borbe predao kapetan Lamberg na zahtjev građana kojima je paša obećao slobodu. Padom Bihaća linija odbrane tekla je linijom od Ogulina kroz Karlovac uz Kupu do Siska. Hasan-paša se zatim uputio u napad na Sisak koji su branili kanonik Mikac i njegova dva druga. Ni ovoga puta paša nije imao uspjeha, već je morao napustiti gradske zidine.
Bitka
U junu 1593. Hasan-paša se ponovo zaputio sa svojom vojskom na Sisak, sa ciljem da nakon njegovog osvajanja napadne i Zagreb i osvoji ostatke Slavonije. Grad je branilo 300 vojnika s Blažem Đurakom na čelu. Zbog neuspjeha na bojištu, na čelo hrišćanske vojske je postavljena Rupreht Egenberg. Na teritoriji između Zagreba i Siska se juna 1593. sakupila hrišćanska vojska sa Tomom Erdedijem, koji je komandovao mađarskim odredima, Ruprehtom Egenbergom na čelu njemačkih odreda i Andrejem Turjaškim koji je komandovao slovenačkim odredima, sve ukupno oko 5.000 ljudi. Samu tvrđavu Sisak je branilo 800 vojnika.
Opsada Siska je počela utvrđivanjem položaja turske vojske, koja je brojala približno 12.000 vojnika, na desnoj obali Kupe 15. juna 1593. Grad se uspio održati dok nije stigla pomoć bana Erdedija s hrvatskom vojskom. Hasan-paša je zato glavninu svoje vojske premjestio na lijevu obalu Kupe. 22. juna je započela odlučujuća bitka. Nakon početnih napada austrijskih odreda, Andrej Turjaški je sa svojim strijelcima zaustavio turski protivnapad i potisnuo ih prema Kupi. Posada iz grada je zauzela most preko rijeke i tako presjekla put turskom povlačenju. U turskoj vojsci je nastala panika, pa je većina vojnika bježala u nabujalu Kupu i tako se utopila. Utopio se i Hasan-paša i još nekoliko sandžak-begova. Pobjeda pod Siskom odjeknula je u čitavoj hrišćanskoj Evropi. Ta odbrana bila je presudna za odbranu preostale Austrije, ali i Evrope od otomanske imperije.
Priredio: Dragan Leković
