Luiđi Pirandelo (ital. Luigi Pirandello; Agriđento, 28. jun 1867 — Rim, 10. decembar 1936), italijanski romanopisac, pjesnik i dramaturg. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1934, zbog njegove “hrabre i briljantne obnove drame i scene”.
Njegova djela uključuju romane, stotine kratkih priča, 40 predstava. Pirandelove tragične farse smatraju se pretečama drame apsurda.
Jedan od najznačajnijih dramskih pisaca XX vijeka, koji je otvorio nove puteve moderne dramaturgije.
Biografija
Rođen je u porodici više klase u siromašnom predgrađu grada Agriđento na Siciliji. Njegov otac, Stefano, pripadao je bogatoj porodici koja je bila uključena u proizvodnju sumpora, a majka, Katarina Riči Gramito, bila je iz buržoaske porodice. Obije porodice, Pirandelo i Riči Gramito, bile su anti-burbonci i aktivno učestvovali u borbi za ujedinjenje Italije i demokratiju. Stefano je učestvovao u čuvenom Pohodu hiljada, a kasnije pratio Garibaldija sve do bitke Aspromonte. Katarina, koja je bila jedva napunila 13 godina, bila je primorana da prati oca na Maltu, gdje je poslat u egzil zbog suprotstavljanja Burboncima. Ali, otvorena naklonost Garibaldiju i jak osjećaj idealizma tih prvih godina bili su brzo transformisani, prije svega kod Katarine, u ljuto i gorko razočaranje koje je stvorilo ujedinjenje. Pirandelo je kasnije taj osjećaj izdaje i ogorčenosti izrazio u nekoliko svojih pjesama i u romanu Stari i mladi. Takođe je vjerovatno da je ova atmosfera razočaranja u mladom Luiđiju probudila osjećaj nesklada između ideala i stvarnosti koji je prepoznatljiv u njegovom eseju o humorizmu.
Djela
Glavne predstave
1916: Liolà
1917: Così è (se vi pare)
1917: Il piacere dell’onestà
1918: Il gioco delle parti
1919: L’uomo, la bestia e la virtù
1921: Sei personaggi in cerca d’autore
1922: Enrico IV
1922: L’imbecille
1922: Vestire gli ignudi
1923: L’uomo dal fiore in bocca
1923: La vita che ti diedi
1924: Ciascuno a suo modo
1927: Diana e la Tuda
1930: Questa sera si recita a soggetto
Romani
1904: Il fu Mattia Pascal
1908: L’esclusa
1911: Suo marito
1913: I vecchi e i giovani
1925: Quaderni di Serafino Gubbio
1926: Uno, nessuno e centomila
Kratke priče
1922–37: Novelle per un anno
Poezija
1889: Mal giocondo
1891: Pasqua di Gea
1894: Pier Gudrò, 1809–1892
1895: Elegie renane, 1889–90
1901: Zampogna
1909: Scamandro
1912: Fuori di chiave
Priredio: Dragan Leković