Nekadašnji predsjednik Republike Srbije, ministar spoljnih poslova i potpredsjednik Socijalisticke partije Srbije Milan Milutinović preminuo je danas u 81 godini.
Ko je bio Milan Milutinović?
Rođen je u Beogradu, 19. decembra 1942. Potiče iz stare beogradske porodice. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, a diplomirao 1965. godine na Pravnom fakultetu. Kao dvadesetogodišnjak bio je član predsjedništva Saveza socijalističke omladine, zadužen za međunarodne odnose. Kasnije postaje član društveno-političkog vijeća Savezne skupštine i istovremeno predsjednik Opštinskog komiteta Saveza komunista Vračara i član Gradskog komiteta SK Beograda.
Uslijedila je funkcija republičkog sekretara za prosvjetu i nauku. Nakon toga imenovan je za upravnika Narodne biblioteke Srbije 1983 – 1989.
U vrijeme Slobodana Miloševića
Milan Milutinović bio je jedan od najbližih saradnika Slobodana Miloševića, s kojim se razišao neposredno nakon Petog oktobra.
Milutinović je, posle dolaska Miloševića na vlast u Srbiji (1987), zauzeo mjesto u saveznom sekretarijatu inostranih poslova kao pomoćnik načelnika Uprave za štampu. Godine 1989. postao je ambasador SFRJ u Grčkoj. Sa ovog mjesta imenovan je za ministra spoljnih poslova Savezne Republike Jugoslavije, avgusta 1995. godine, u kabinetu Radoja Kontića.
Njegova partija SPS je, na ponovljenim predsjedničkim izborima u Republici Srbiji, posle nedovoljnog odziva birača, decembra 1997. godine, promijenila predsjedničkog kandidata Zorana Lilića i kandidovala Milutinovića, koji je u drugom krugu tijesno pobijedio Vojislava Šešelja (21. decembar 1997).
Milošević ga stavio u kućni pritvor
U vrijeme dok je Srbija vodila rat sa najjačom vojnom Alijansom, Milutinović je vodio rat sa Miloševićem koji ga je doslovno držao u nekoj vrsti kućnog pritvora, piše Ekspres.
Sve je počelo tokom bombardovanja 1999. godine, kada je Milutinović svega pet dana prije kraja agresije napustio komandni položaj. Navodno, Milošević je imao saznanja da Milutinović bez njegovog znanja dogovara saradnju sa Haškim tribunalom. I to preko svog kuma, inače diplomate u Hagu. Sve se dešava u trenutku kada se uveliko najavljuju haške optužnice, koje Tužilaštvo iz Haga uskoro i podiže.
O saradnji Milutinovića sa strancima i sa Zapadom govori se u knjizi Martija Ahtisarija, gdje se navodi da su Ahtisari, Šreder, Širak i Talbot umjesto sa Miloševićem htjeli sa Milutinovićem da pregovaraju o prestanku bombardovanja.
To je očigledno bilo dovoljno da Milošević Milutinovića uzme na zub. Makar za početak. Priča o Milutinovićevom kućnom pritvoru kratko je zagrmjela na srpskoj medijskoj i javnoj sceni, a potom je isto tako munjevito i zataškana.
Hag
Optužen je od strane Haškog tribunala za navodne zločine na Kosovu.
Milutinović je u Hagu, gdje se predao u januaru 2003, bio optužen za zločine nad kosovskim Albancima u prvoj polovini 1999. Tribunal ga je, nakon šest godina, oslobodio optužbi.
Milutinović je svojevremeno izjavio da se samo dva tri puta sreo na hodniku sa Slobodanom Miloševićem, tokom boravka u Hagu, dodajući da su bili na različitim spratovima i da nisu imali prilike za viđanje.
Februara 2009. godine, Haški tribunal oslobodio je Milutinovića krivice po svim tačkama optužnice koja ga je teretila.
Oslobađajuću presudu Milanu Milutinoviću, po svih pet tačaka optužnice, vijeće je tada obrazložilo nalazom da nije dokazano da je on “značajno doprinio zajedničkom zločinačkom poduhvatu” budući da nije imao direktnu kontrolu nad snagama Vojske Jugoslavije i Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije koji su ga sprovodili:
“Pretresno vijeće ne prihvata da je Milutinović imao zakonsku obavezu proisteklu samo iz službene zakletve, a bez značajne de jure i de fakto vlasti, da djeluje da bi spriječio događaje do kojih je došlo na Kosovu. Pored toga, pretresno vijeće nije spremno da prihvati da je njegov doprinos putem propusta bio značajan, s obzirom na to da Milutinović nije imao ovlašćenja nad snagama koje su počinile date zločine.”
Milan Milutinović je bio jedan od glavnih pregovarača u Rambujeu, a ostao je upamćen po jednoj čuvenoj rečenici.
“Ke sera – sera, šta će biti, biće”, rekao je stranim i domaćim novinarima neposredno nakon propasti pregovora posle kojih je donijeta definitivna odluka o agresiji NATO pakta na Srbiju i Crnu Goru.
Pregovori u Rambujeu
Nebojša Vujović, diplomata i šef Misije SRJ u Vašingtonu 90-ih godina prošlog vijeka i jedan od članova jedanaestočlane srpske delegacije u Rambujeu u svojoj knjizi opisuje epizodu u kojoj Voren Kristofer traži od Miloševića da se kao simboličan gest i ustupak, muslimanima daju brda oko Sarajeva sa kojih su Srbi pucali na grad.
„U redu. Daću. Nek nas to košta pola do jedan procenat, ali neka to bude poslednja stvar koju od nas traže“, rekao je Milošević, a Kristofer je uzvratio da ne zna da li će to biti poslednji zahtjev muslimana, ali da će biti poslednji koji će on nama prenijeti u njihovo ime.
Međutim, u jednom drugom slučaju Milošević nije popustio i to nas je koštalo bombardovanja i problema sa Kosovom. Naime, američko rukovodstvo je imalo ideju da se u Dejtonu riješi i ovaj problem pa su preko Nebojše Vujovića poslali Miloševiću nacrt sporazuma koji je predviđao široku autonomiju za Albance, izgradnju njihovih institucija koje su bili napustili, smanjivanje centralizovanog uticaja Beograda, ali je to rješenje podrazumijevalo ostanak Kosova u okviru Srbije. Milošević je to odbio.
Prije toga, niko nije imao hrabrosti da mu odnese dokument koji je Vujović prvo donio tadašnjem ministru spoljnih poslova Milanu Milutinoviću koji ga je pogledao i rekao: “Je l‘ ti hoćeš da mene Sloba ubije? Idi, sam ga odnesi i sretno ti bilo”.
Nezahvalna dužnost pripala je Vujoviću.
Petooktobarski prevrat
U protekle dvije decenije bilo je mnogo svedočenja i mišljenja o petooktobarskom prevratu.
Prema jednom od kasnijih svjedočenja Milana Milutinovića, pošto su se tada bližili lokalni i savezni izbori, u vrhu SPS je prevladalo uvjerenje da bi o istom trošku trebalo da se održe i predsjednički. Postojala je procjena da su se tzv. obnovom i izgradnjom zemlje posle NATO bombardovanja postigli određeni efekti u svijesti naroda i da će to preovladati prilikom izbora. Procjena je, kao što se pokazalo, ispala potpuno pogrešna, a i dan-danas je ostalo nejasno kako je ona donijeta, jer Milošević ipak nije ličio na čovjeka koga je bilo baš tako lako nagovoriti na takve strateške odluke.
Nudio direktan ulazak Srbije u NATO
U seriji BBC “Smrt Jugoslavije”, iz koje se saznalo da se sa Medlin Olbrajt sreo četiri puta, i da joj je, u dogovoru sa Miloševićem ponudio da NATO dođe u Srbiju pod komercijalnim uslovima, Milutinović je rekao da su svi pokušavali da nađu način da se izbjegne ono najstrašnije.
– Postojala je ideja da se, s obzirom na veliki broj baza Sjedinjenih američkih država, jedan broj izmjesti na Kosovo, kao što je recimo to u sporazumima sa Njemačkom ili Italijom, ali pod uslovom da tu odluku ratifikuje srpski parlament. To je bila ideja još u razgovorima sa Holbrukom 1996. godine, da se direktno ide u NATO, a ne preko Partnerstva za mir, jer sam mislio da bi u tom kontekstu mnoge stvari išle drugačije – rekao je on.
Milutinović je takođe smatrao da Miloševićev poraz na izborima i njegovo svrgavanje sa vlasti nije bio samo običan puč, već je cijeli proces izazvan, pored ostalog, uzajamnim zajedničkim djelovanjem brojnih procesa koji su se dešavali 90-tih, poput ratova, raspada zemlje i loše ekonomske situacije. Takođe, mnogi političari i uticajni krugovi u Srbiji su bili ubijeđeni da zemlja neće moći da krene naprijed i da neće biti prihvaćena od Zapada dok je Milošević na vlasti.
Povukao se u ilegalu
Milan Milutinović, predsjednik Srbije od 1997. do 2002, do svoje smrti bio je u potpunoj ilegali.
Do svoje smrti, Milan Milutinović u pravom smislu bio penzioner, i u politici i u životu. Povukao se iz javnog života, i mogao se vidjeti tek ponegdje.
– Nema me u javnosti. Ja sam svoje odradio. Nikoga nisam opanjkao, ni protiv koga nisam svjedočio. Kada su me oslobodili svih krivica, osjetio sam da sam ponovo rođen, ali ne zbog sebe, već zbog porodice. Ja se lično nisam uzbuđivao jer nisu ništa mogli da mi prišiju, iako su se trudili. Onda su digli ruke – kazao je Milutinović svojevremeno za medije.
Bivši predsjednik države se do svoje smrti potpuno povukao iz javnog života, a mediji su pisali da je bio na sahrani bivšeg grčkog premijera Konstantina Micotakisa 2017. godine, s kojim je bio porodični prijatelj.
Kako su govorili njegovi prijatelji, on se nakon smrti supruge Olge još više osamio.
Izvor: Kurir.rs
