Priča o misterioznom nestanku ruskog carskog zlata

Tokom građanskog rata u Rusiji, 1917. godine, jedan od reakcionara je zaplijenio carske rezerve zlata. Narednih nekoliko mjeseci on će ga premještati po sibirskim stepama vozom, ali nakon njegovog pogubljenja – jedan dio nestaje.

Rusko carstvo je ušlo u Prvi svjetski rat u nadi da će proširiti svoju teritoriju i ojačati saveznike na Balkanu, ali je sukob dobio preokret i rezultirao njegovim krajem. Porazi u bici kod Tanenberga 1914. godine doveli su do gubitka Poljske, dok je kriza proistekla zbog troškova vojske gurnula narod u glad i bijedu.

Očajnički tražeći mir, carski podanici su zbacili cara Nikolaja tokom revolucije 1917. godine. U kratkom vremenskom intervalu je formirana vlada koju je predvodio Кerenski, a koja je odbijanjem da potpiše mir ili reformiše zemlju, zamijenjena Lenjinovim komunizmom. Ali, do početka rata carske zlatne rezerve su se preselile u grad Кazanj u Sibiru. Time je trebalo da se udalje od fronta i neprijatelja u slučaju pada Sankt Peterburga i Moskve.

Ovo blago je navodno uključivalo 490 tona zlata, čija bi vrijednost danas iznosila 630 miliona rubalja ili 4 milijarde dolara. Pad cara gurnuo je zemlju u anarhiju i građanski rat, tako da je strana koja se dokopa zlata mogla da kupi dovoljno oružja i municije i postane dominantne sila u Rusiji. Iako do danas niko ne zna gdje je ono – ili bar jedan njegov dio – nestao. 

Crveni protiv bijelih

Prvi koji su kontrolisali tovar bili su vođe privremene vlade, nezavisne države koja je podigla oružje protiv Moskve nakon boljševičke komunističke revolucije. Ova kontrarevolucionarna ili “bijela” vlada, predstavljala je trn u oku komunista, zbog čega je Lenjin zadužio jednog od svojih potporučnika – Trockog, da dokrajči reakcionare.

Zlato je ubrzo promijenilo ruke, a pošto je admiral Кolčak raspustio privremenu vladu i postao predsjednik bjelogardejske vlade u Sibiru, on je preselio rezerve iz Кazanja u Omsk pod pritiskom boljševika. Uz pomoć Sjedinjenih Država i Japana, admiral je želio ništa manje nego da zbaci sovjetski režim i izgradi novu Rusiju na temeljima carske tradicije.

Bijeli vođa je ubrzo prionuo na posao, koristeći zlato careva za opremanje vojske. Pošto su mu komunisti presjekli put ka zapadu, on nije imao drugog izbora nego da se okrene ka Japanu za oružje, municiju i novac kojim bi plaćao plate i kupovao zalihe. Na taj način Кolčak je poslao u Japan znatan dio zlata, u vrednosti od 197 miliona rubalja

Uprkos admiralovim pokušajima da se odupre crvenoj plimi, komunistička vojska je bila nezaustavljiva, i 1919. godine bio je primoran da napusti svoj glavni grad Omsk. Nakon evakuacije grada, on je ukrcao dio zlata u svoj oklopni voz i pobjegao u Irkutsk, mjesto koje se nalazi na pola puta do Tihog okeana, u srcu Sibira.

Međutim, Кolčaka su izdali njegovi ljudi, koji su ga predali komunistima u zamjenu za bjekstvo iz Rusije. Posle kratkog suđenja, admiral je strijeljan 7. februara 1920. godine, u strahu da bi nova ofanziva “bijelih” mogla zauzeti Irkutsk.

Njegovim pogubljenjem, zlatu se gubi svaki trag. Neki istoričari tvrde da su bjelogardejci uspjeli da prošvercuju oko 195 miliona rubalja vozovima. Ipak, i pored ovoga, ostalo je zlata u vrijednosti od 258 miliona rubalja.

Negdje u Sibiru…

Postoje brojne teorije o tome gdje je zlato završilo. Prema nekim teorijama, mogli su ga ukrasti vojnici koji su izdali Кolčaka. Ali, oni su pažljivo pretraženi nakon predaje – nije bilo moguće da iznesu tolika količina poluga iz Rusije, a da ne budu otkriveni. 

Uvjerljivije objašnjenje je da je rezerva pala u ruke Lenjina kada su komunisti uhapsili Кolčaka, iako sumorno stanje finansija sovjetskog vođe i činjenica da je većina njegovih rezervi dolazila iz riznice koja je bila uskladištena u Sankt Peterburgu izgleda kao malo vjerovatan scenario. 

Treće alternativno objašnjenje i veoma popularno u poslednje vrijeme, jeste da je voz natovaren polugama potonuo u Bajkalskom jezeru nakon iskakanja iz šina. Godine 2009. otkriće nekih vagona na dnu jezera navelo je rusku vladu da istraži olupinu podmornicama. One su se spustile na dubinu od 700 metara – i iako su pronašle neke metalne predmete – nisu mogle da pronađu nijednu zlatnu polugu.

Pouzdanije su tvrdnje novinara Vasilija Golovnina, čije su istrage otkrile zanimljivu priču. Prilikom povlačenja iz Omska, dio zlata povjeren je generalu Pavlu Petrovu, koji ga je iskoristio kao monetu za pregovaranje – da bi olakšao bjekstvo iz Rusije. Prvo je morao da isporuči 44 sanduka zlata kozačkom hetmanu Semjonovu u zamjenu za dozvolu da pređe njegovu teritoriju, a kasnije je Petrov dao Japancima još 33 kao otplatu za nastavak putovanja. Ono malo zlata koje mu je navodno ostalo po stizanju u luku Vladivostok (na obali Pacifika), najvjerovatnije je podijeljeno među njegovim sljedbenicima kako bi svako mogao da započne novi život.

U svakom slučaju, ništa od ovoga nije dokazano. U stvari, ono što je najvjerovatnije jeste da su većinu zlata ukrali i revolucionarni lideri i ruski i japanski zvaničnici u haosu koji je uslijedio nakon Кolčakove smrti. Samo mali dio zlata se najvjerovatnije vratio u Moskvu, gdje ga je Lenjin iskoristio za obnovu zemlje posle rata. 

Izvor: National Geographic.rs

Subscribe
Notify of
guest
Nije obavezno
0 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline Feedbacks
View all comments

Pratite PRESS online portal na Facebook-u.

Marketing

Sve informacije vezane za oglašavanje na našem sajtu možete dobiti putem email-a: marketing@press.co.me

 

PRIJAVI PROBLEM!

Uređivački tim Press Onlin Portal-a garantuje anonimnost svima koji prijave problem i obavezuje se da će po važećem “Zakonu o zaštiti podataka i ličnosti” štititi izvor.

Prioritet će imati prijave za nezakonite procedure javnih tendera.