Mata Hari (umjetničko ime, pravo ime je Margareta Gertruda Zele) (07.8.1876. – 15.10.1917.), plesačica i kurtizana koja je strijeljana zbog špijunaže u 1. svjetskom ratu.
Margareta Zele se rodila u holandskom mjestu Leijvarden. Otac joj je bio Holanđanin a majka Javanke. Udala se 1895. za oficira škotskog porijekla u holandskoj vojsci Kempbela MekLeoda. Od 1897. do 1902. živeli su na Javi i Sumatri. Kasnije su se vratili u Evropu i razveli. Imali su dvoje djece koja su umrla u djetinjstvu i ranoj mladosti. U prvim godinama 20. vijeka preselila se u Pariz, gdje je nastupala kao cirkuska jahačica pod imenom Lejdi MekLeod. Kako je jedva spajala kraj s krajem, pozirala je za erotske slike.
Pročula se 1905. kao egzotična plesačica u orijentalnom stilu. Tada je uzela umjetničko ime Mata Hari, što na indonezijskom i malajskom znači “sunce” (doslovno “oko dana”).
Izlažući svoje tijelo na opušten, provokativan i zavodljiv način, kojim je očarala i publiku i širu javnost, Mata Hari je preko noći postala slavna. Njen stil i samosvijest, kao i spremnost da nastupa u erotskoj odjeći, bili su senzacija. Predstavljala se kao javanska princeza porijeklom iz indijske svešteničke kaste, koja je od malih nogu vježbala vještinu svetog indijskog plesa. Ništa od toga nije bila istina, naravno. Iz te su faze sačuvane brojne fotografije na kojima pozira oskudno odjevena ili gola.
Uprkos izmišljotinama o njenom porijeklu, njena je tačka bila značajna za istoriju pariškog noćnog života jer je dala veći nivo erotskom plesu, po kojem će Pariz poslije biti poznat. Iako nije bila poznata po ljepoti, Mata Hari je bila uspješna kurtizana i održavala veze s mnogim visokim oficirima, političarima i uticajnim ljudima iz mnogih zemalja, posebno Francuske, Rusije i Njemačke.
Kad je izbio Prvi svjetski rat, Holandija je ostala neutralna. Zato je Margareta Zele, koja je imala holandsko državljanstvo, mogla slobodno prelaziti državne granice. Da izbjegne bojišta, između Francuske i Holandije je putovala preko Španije i Engleske, obično uz veliki publicitet. Spetljala se s mnogim visokim savezničkim oficirima.
U januaru 1917. njemački vojni savjetnik u Madridu odaslao je radijske poruke u Berlin u kojima je opisao korisno djelovanje njemačkog špijuna pod šifrom H-21. Francuska tajna služba je uhvatila te poruke i zaključila da je H-21 Mata Hari. Neobično u svemu je što su Njemci koristili šifru za koju su znali da je već razbijena u Francuskoj, pa neki istoričari tvrde kako je Mata Hari zapravo radila za Francuze, a njemačka ju je poruka prikazala kao dvostrukog špijuna kako bi je upropastila.
Mata Hari je uhapšena 13. februara 1917. u svojoj hotelskoj sobi u Parizu. Izvedena je pred sud, osuđena zbog špijuniranja za Njemačku, te joj je pripisana smrt desetaka hiljada vojnika. Iako se poslije tvrdilo da za osudu nije bilo čvrstih dokaza, strijeljana je 15. oktobra 1917. u 41. godini.
Nije bilo članova porodice koji bi zatražili tijelo Mate Hari za sahranu, pa je iskorišćeno za medicinski rad. Glava joj je balsamovana i smještena u pariški Muzej anatomije, ali 2000. je otkriveno da je glava nestala, možda još prilikom preseljenja muzeja 1954. Zapisi iz 1918. pokazuju da je muzej dobio i ostatak tijela, kojem se izgubio trag.
Erotska plesačica koja je zapravo smrtonosna dvostruka špijunka koja saznaje vojne tajne od brojnih ljubavnika – to je slika koja je od Mate Hari stvorila jedan od arhetipova fatalne žene i dala joj mjesto u svjetskoj kulturi.
Zasluga za popularisanje te slike uveliko se može pripisati filmu Mata Hari (1931.) u kojem je naslovnu ulogu imala Greta Garbo. Iako se zasnivala na stvarnim događajima iz života Margarete Zele, radnja filma je bila prilagođena ukusu publike. Poslije se lik Mate Hari pojavljivao u brojnim filmovima, televizijskim serijama, pa čak i animeu i video-igrama, ali uglavnom se sličnost sa stvarnom osobom svodi na puko ime. O Mati Hari su napisane i mnoge knjige, od kojih su neke ozbiljna istorijska i biografska djela.
Priredio: Dragan Leković
