Fudbal je, kažu, najvažnija sporedna stvar na svijetu. Godinama, zapravo decenijama unazad niko nije posumnjao u istinitost ove tvrdnje. Kao kakva mudrost vračeva prenosi se s koljena na koljeno. Ljudima lijepo zvuči na prvo slušanje i ne razmišljaju puno o njoj.
Prihvataju je zdravo za gotovo i uče djecu da je to jednostavno tako. Ali ima tu, ako se bolje oslušne, jedan pridjev koji para uši. To je riječ „sporedna”.
Fudbal je najvažnija sporedna stvar na svijetu! Možda nekome i jeste. Ali onima koji istinski vole fudbal ili ga igraju od malih nogu kako bi ostvarili san i postali profesionalni igrači – fudbal nikako ne može biti sporedna stvar. Fudbal je za njih život! Pa čak i više od života.
A kako život može biti sporedan? To vam je kao u filmu sa nekoliko glavnih glumaca. Porodica, škola, drugari – sve to su, bez sumnje glavne uloge. Ali i fudbal je tu, u tom velikom teatru. Ravnopravno dijeli životnu scenu sa njima. Tome su svjedoci svi oni što počnu da guraju loptu čim prohodaju i uče prve driblinge mnogo prije nego azbuku ili abecedu!
Eto recimo za dječake i djevojčice iz Fudbalskog kluba „Sparta” iz Podgorice fudbal je jedna od najvažnijih glavnih stvari na svijetu. Fudbal je za njih i poezija i muzika i magija, a fudbalska lopta i štit i mač, kojim napadaju ili se brane.
Njihova, svakodnevna opsesija i strast i smjernica za budućnost. Ta djeca tek su stupili na pozornicu a već su odabrali uloge, da im sport, konkretno fudbal bude način života i ideja vodilja. Nije to nimalo lagan put, svjesni su oni toga iako su još klinci. Neki će odustati već kod prve prepreke, neki kod druge ili treće. Ali to neće biti Spartanci.
Jer Spartanci ne odustaju. Nikad. Fudbalski klub „Sparta“ vam je u neku ruku sličan onoj Školi za čarobnjake u kojoj je učio i Hari Poter. S tim što se u „Sparti“ školuju fudbalski čarobnjaci. Za nešto više od tri godine koliko postoje postigli su mnogo. Učestvovali su na turnirima širom zemlje i regiona. I osvajali uglavnom prva mjesta. Jer njihov moto nije „važno je učestvovati“ već „važno je pobijediti“.
To su dokazali u Danilovgradu na tradicionalnom novogodišnjem „Junior kupu“ gdje je FK Sparta učestvovala sa dvije ekipe. Mlađi „Spartanci“ osvojili su drugo mjesto, a generacija 2011 suvereno je pokorila Danilovgrad. Tačno je, u Bosni, u Sarajevu, ti isti mali znalci sa loptom na nedavno održanom „Delminium kupu“ osvojili su srebrnu medalju, iako su se takmičili sa godinu starijim rivalima.
Ali domaća publika bila je u finalu mnogo objektivnija od sudija. „Crnogorci su bili najbolji“, moglo se čuti sa tribina sarajevskog stadiona. U antičkoj Sparti društvo je bilo podijeljeno u tri staleža: Helioti (robovi), Perijeci (oni što žive u okolini) i Slični (punopravni spartanski građani).
Kada kažemo danas Spartanci, upravo mislimo na Slične. A tako su sebe prozvali jer nijesu htjeli da se odvajaju jedni od drugih i ističu pojedince u prvi plan. U prevodu, bili su TIM. Takva je i podgorička „Sparta“ klub koji je formiran od dječaka regrutovanih iz „tri ulice“ sa namjerom da zadivi planetu svojim fudbalskim znanjem, umijećem i čarolijom.
Upravo zato, što su Slični kao Spartanci, od igrača nećemo nikoga posebno izdvajati. A treneri – komandanti: Danko Beli Rajković i Nedžad Cuki Muković znaće već da svoje male vojnike usmjere, prije svega da postanu dobri ljudi a onda i sjajni fudbaleri.
Miloš Milačić
