Bitka na Kulikovom polju, jedna od najznačajnijih bitka u ruskoj istoriji, zbila se 8. septembra 1380. protiv Tatarske Zlatne Horde.
Poprište bitke je bilo Kulikovo polje (danas Tulska oblast u Rusiji), pored rijeke Don, gdje je nakon pobjede ruski knez Dmitrij Ivanovič dobio nadimak “Donski”.
Pozadina bitke
Nakon osvajanja Moskve, u 13. vijeku pod kanom Batujem, Velika moskovska kneževina je bila podanik Zlatne Horde kojoj je plaćala danak, ali su ruski kneževi već jedno vrijeme težili ka osamostaljenju od Tatara. Godine 1370. na čelo Zlatne horde dolazi Mamaj, koji je za utvrđivanje svojeg položaja između rivala 1378. na Moskvu poslao svog zapovjednika Murzu Begiča, da prisili moskovskog kneza Dimitrija Ivanoviča na poslušnost ali je tatarska vojska poražena u bici na rijeci Voži gdje je pao i sam tatarski vojskovođa Murzu Begič.
Dvije godine kasnije na Moskvu je krenuo i sam Mamaj, a prije upada na ruske teritorije sklopio je savezništvo sa velikim litvanskim knezom i poljskim kraljem Vladislavom II Jagelom i ruskim rjazanjskim knezom Olegom, inače velikim protivnikom kneza Dimitrija. Vidjevši nadolazeću invaziju knez Dmitrij je podigao vojsku i saveznike od grada Kolomna. Blagoslov pred bitku je dao je sveti Sergij Radonješki u Trojice-Sergijevoj lavri u Sergijevom Posadu. Znajući da dolaze litvanska i rjazanjska vojska odlučio je odmah da napadne Tatare, prije nego što se ujedine. Tako su se 8. septembra 1380. na Donu susrele ruske i tatarske čete.
Bitka
Ujutro 8. septembra Kulikovo polje prekrivala je magla. Vidljivost se poboljšala u 11 sati ujutro kada su armije pošle jedna na drugu.
Bitka je započela duelom dvaju najboljih vojnika, ruskog šampiona Aleksandra Peresveta, kaluđera iz Sergejeve lavre kojeg je poslao sam sveti Sergej Radonješki, i Temira-murze, na strani Tatara. Oba vojnika su poginula već u prvom naletu, samo što je ruski konjanik umro u sjedlu. U nastavku bitke Dmitrij Donski je zamijenio svoj oklop sa bojarom Mihailom Brenokom, tako da se predstavljao kao običan vitez. Tatari su Mihaila Brenoka u najezdi ubili, misleći da je riječ o Dimitriju Donskom, koji je boj završio ranjen i zbog umora i dehidracije nakon istog se onesvijestio. Posle tročasovne borbe i nakon velikih žrtava Rusi su pobijedili bitku bočnim napadima konjanice kneza Vladimira Hrabrog, princa Serpukova i Dimitrijevog bratića. Taj napad je predvodio Dmitrij Bobrok, princ Volinije.
Posljedice
Tatarski vođa Mamaj je pobjegao prema Krimu, gdje su ga ubili zavjerenici. Mamaja je naslijedio kan Toktamiš, koji je opsjedao Moskvu dvije godine nakon bitke na Kulikovom polju – 1382.
Kulikovska bitka je bila prekretnica u ruskoj istoriji, jer su se nakon dugo vremena ujedinila skoro sva ruska knjaževstva (23 ruske kneževine su učestvovale u ovoj bici).
Priredio: Dragan Leković
