Preksinoć je u Narodnoj biblioteci ”Radosav Ljumović” održano književno veče Gorana Petrovića, člana Srpskog književnog društva, Srpskog pen centra i redovnog akademika Srpske akademije nauka. Predstavljene se knjige ”Ikonostas” i ”Papir”, koje su objavljene prošle godine.
Ovo divno veče, koje je znalački vodio profesor književnosti Stefan Sinanović bilo je ispunjeno besprekornom erudicijom velikog pisca, začinjeno njegovim izraženim humorom. Navodeći da se radi o jednom od najvažnijih pisaca ne samo u Srbiji nego i u cjelokupnom regionu i iza kojeg stoji kolosalno literarno djelo, Sinanović je istakao kako je Petrović nemali dio svog života proveo radeći u biblioteci izrazivši, samim tim, očekivanje da će se i u biblioteci ”Radosav Ljumović” osjećati kao u svojoj kući.
Goran Petrović je, pozdravljajući prisutne istakao ”kako su njega oduvijek zanimale granične situacije, mjesto dodira, dodir svega onoga što je prošlo i dodir onoga što je buduće. Prošlost služi da bi se objasnila sadašnjost, jer se sadašnjost ne može objasniti bez prošlosti. Civilizacija tone u to da nije bitno šta je bilo prije, ni ono što će biti sjutra nego je samo bitan ovaj trenutak u kome treba da dobijemo sve i odmah.” Navodeći primjer iz Švedske ”gdje je švedsko ministarstvo obrazovanja predložilo da se ne proučava istorija prije 17. vijeka kao nešto što nije potrebno za mlade”, zaključio je da ”da idemo ka tome da se ukida ne samo ljudska istorija, nego i ljudska priča uopšte, pogotovo mala ljudska priča.”
Ne želeći, kako je rekao, ”da govori kao čovjek koji mudruje i iz staračke perspektive”, konstatovao je ”da se boji da naša civilizacija, naša društva tonu u nezainteresovanost i da ako književnost treba da ima neku ulogu je da probudi ljudsku radoznalost, da podsjeti da je svijet veliki, da ništa nije objašnjeno do kraja, iako mi mislimo da je objašnjeno.” ”Naša društva su”, rekao je, ”živjela prošlost, pa i budućnost a rijetko sadašnjost. U doba komunizma se živjela budućnost koja nije dolazila, nakon toga prošlost, iz čega proizilazi da nismo živjeli sadašnjost.”
Dvije knjige koje su predstavljene u Narodnoj biblioteci, ”Papir” i ”Ikonostas” a koje su objavljene u istom danu prošle godine, pripadaju, kako je kazao Petrović, ciklusu romana na kojima radi dvadesetak godina. Konstatujući kako se ove dvije knjige čitaju nezavisno jedna od druge – suprotstavljene su, navodeći da se ”Papir” dešava u Italiji a ”Ikonostas” u Srbiji i Grčkoj. ”Papir” je napisan kao da je izašao od nekog Bokačovog pomoćnika a ”Ikonostas” je apokrifna hagiografija.” Petrović je kazao da će ovaj ciklus romana obuhvatati veliki vremenski raspon, počevši od 14. vijeka, a negdje od 6 romana ulazi se u 20. vijek.”
Petrović je iz svog novog romana kojeg piše o srednjevjekovnoj Srbiji, priče o despotu Stefanu Lazareviću i manastiru Resavi pročitao odlomak. Naveo je da isčitava sve ono što je u funkciji romana, ništa drugo ne čita osim o rudarstvu u doba Stefana Lazarevića, šta su ljudi tada jeli, kako su se oblačili itd. Nakon njegove najave novog romana prisutni ljubitelji Petrovićeve književnosti postavljali su pitanja.
Autor: Dragan Leković
