U subotu veče u Itaka Library baru, u Podgorici, održana je promocija druge zbirke poezije “Plivajući ka dalekoj obali” književnice Valentine Šuković. Zbirku su predstavile Natalija Đaletić, urednica izdavačke kuće ”Ouroboros” koja je objavila ovu, kao i prethodnu Valentininu zbirku i Julijana Karadžić, profesorica csbh jezika i književnosti.
Đaletić je predstavljajući Valentininu poeziju kazala kako je Šukovićkina poezija, njena intimna poetika, doživljaj njoj jako zanimljiv kao izdavaču i sa teoretske strane, a ono što može da kaže je kako se Valentina kao pjesnikinja izuzetno odvaja u smislu nekog poetološkog koda i poetskog postupka koji postoji u crnogorskoj književnosti trenutno i da Valentina donosi vrlo zanimljiv i precizan poetski glas.
Julijana Karadžić je istakla kako se u crnogorskoj književnosti pojavila autorka koja nije na ovoj našoj (standardnoj) osnovi nego njen pogled ide daleko. Bila je fascinirana tom nekom novinom, koju vidi i u samom nazivu zbirke ”Plivajući ka dalekoj obali” koji jeste bio sugestivan i kad zbilja, uđete kroz tu poeziju vidite da je otplivala Valentina prilično daleko, i to je ono što je fasciniralo. Osim Silvije Plat kao osnove anglosaksonske književnosti čiji se uticaj ogleda u Valentininoj poeziji pronašla je i refleksivni dio Desanke Maksimović, njenu poznu fazu kad je pisala ”Tražim pomilovanje”, to se vidi u Valentininim pjesmama koje su životne, a ljubavni, lični dio je nešto što bi moglo da se veže za Vesnu Parun, ako krenemo da gledamo ove naše balkanske prostore. To je dio gdje ima refleksije našeg govornog područja. Njene pjesme je odvojila u nekoliko tematika, prva – ljubavne ili ženske (ciklus nekoliko pjesama), druga lične/personalne. Treća tematika su doživljajne, kako je ona neke stvari u svom životu doživjela, od refleksije na novembar, na proljeće, na staru, novu ulicu. Četvrta, životne/kad su pjesme iz života, kad je život ”cimnuo” lijevo, desno, udario, ”munuo”, kad se nešto lijepo desilo i poslednje intimus/ono baš njeno duboko lično, podsvjesno. Centar njene poezije je žena, žena je u sredini, njeno srce, njen razum i njena misao. Karadžić je navela kako joj je posebno drago da na našem književnom nebu u savremenoj civilizaciji imamo jednu pjesnikinju koja može da se poveže sa svijetom i da se poveže sa tom linijom koja kod nas nije ni bila poznata i da misli da je Valentina put za buduće naše mlade pjesnikinje, da imaju uzora sa našeg jezičkog područja gdje bi mogle, prosto, da se ugledaju i da misli da će im Valentina biti odlilan putokaz. Vrijeme je prosto sazrelo za tako nešto, ruku na srce, ne samo u crnogorskoj književnosti nego i u ovoj poeziji našoj balkanskoj (SFRJ) nismo imali mnogo pjesnikinja, i to kvalitetnih i dobrih. Valentina je spoj koji bi s njenom poezijom nekim budućim mladim pjesnikinjama mogao biti ”pružena ruka”.
Na pitanje Đaletić kakva je žena koju Valentina prikazuje u njenoj poeziji, iz kojeg rakursa je posmatra Šuković ističe kako svoju poeziju koristi da istraži različite aspekte ženskog identiteta i da ujedno toj ženi da glas da izrazi neka svoja iskustva, uključujući njenu ulogu u društvu, njen odnos prema porodici, ljubav, mentalno zdravlje koji je veoma bitan element njene poezije i u zavisnosti od konteksta varira i tip žene koju prikazuje kroz poeziju tako da se u njenim pjesmama može vidjeti i žena koja je euforična, ženu koja traži neku radost i koja je pomalo lakomislena. Takođe prikazuje ženu koja je ograničena strahom od gubitka i poraza. Nekad to ide toliko daleko da je ta njena žena obavijena nihilizmom pred kojim ona poklekne a imamo i ženu koja se stalno preispituje i koja se stalno mijenja. Takođe, prikazuje ženu koja je uvijek nekako zapitana i koja je okrenuta introspekciji, zatim ženu koja pored svih svojih gubitaka, poraza, nevolja u životu ne pada, ili ako padne uspije da se izdigne iz pepela baš kao Feniks. Takođe, prikazuje ženu, pošto se kod nje žene uvijek bore sa nekakvim nemanima, naročito sa mentalnim zdravljem a prikazuje takođe ženu koja se ne plaši da bude sama, naprotiv, ona čak uživa u toj svojoj samoći koja u njoj izaziva nekakvu kreativnost i želju za stvaranjem i na kraju, prikazuje i ženu koja između života i smrti koja je njoj jako privlačna (i koja joj stalno dahće za vratom) ipak na kraju bira život.
Nakon što su po Valentininoj želji, njeni prijatelji, ljubitelji poezije čitali pjesme iz njene novoobjavljene zbirke, svi prisutni (uključujući i reportera PRESS-a) su s najvećim mogućim merakom otpjevali besmrtnu pjesmu The Beatles ”Don’t Let Me Down” čime je i zaključeno veče promocije Šukovićkine poezije.
Autor: Dragan Leković/PRESS
