foto: Vrhovni sud
Poslije gotovo godinu rada na pisanju smjernica za postupanje tužilaca i sudija u postupcima zaključivanja sporazuma o priznanju krivice zbog čega su gotovo bili potpuno zaustavljeni sporazumi Specijalnog državnog tužilaštva, napokon su usvojena materijalna i procesna pravila, koja će se ubuduće primjenjivati tokom korišćenja ove aternativne alatke u pravosuđu.
Poseban dio smjernica odnosi se na postupanje tužilaca, a u drugom dijelu smjernica od sudova se traži proaktivniji pristup prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice posebno u predmetima organizovanog kriminala, visoke korupcije, ali i drugim predmetima, koji izazivaju pojačanu pažnju javnosti, prenose Vijesti.
Smjernicama za tužioce napisana su jasna pravila o kojima ubuduće u tužilačkoj organizaciji treba da razmisle prije nego se uopšte upuste u pregovaranje, ali i putokazi na koje tužioci moraju imati jasne odgovore koji su njihovi razlozi i interes za zaključenje sporazuma.
Sudijama se kroz smjernice pruža stručna i savjetodavna podrška u postupku odlučivanja o sporazumu o priznanju krivice, kako bi se obezbijedilo ujednačavanje sudske prakse i unifikacija kaznene politike…
Evropska komisija godinama je u izvještajima za Crnu Goru ponavljala zabrinutost zbog široke upotrebe sporazuma o priznanju krivice u oblasti organizovanog kriminala i korupcije. EK je preporučila i da upotreba sporazuma mora biti ograničena na izuzetne slučajeve kako bi se poboljšala transparentnost pravosudnog odgovora na organizovani kriminal putem odvraćajuće i adekvatne krivične sankcije.
Benefiti, ušteda, troškovi…
Tužiocima je u dokumentu dat jasan putokaz, koje sve benefite od sporazuma o priznanju krivice treba da dobiju, prije nego li i uđu u pregovor za zaključivanje takvog dogovora sa okrivljenim.
Ključni razlozi su – skraćenje postupka od optužnice do pravosnažne presude, ušteda troškova postupka, zaštita žrtve i osjetljivih svjedoka, omogućavanje bržeg rješavanja drugih predmeta koje duže tužioci…
Državni tužilac mora da vodi računa o finansijskim efektima, odnosno mora da analizira koliko je zaključivanje sporazuma o priznanju krivice doprinijelo ostvarivanju boljih rezultata u finansijskim istragama, naročito u predmetima “visoke korupcije”.
Kada tužilac uđe u postupak pregovora o tome sačinjava službenu zabilješku i i informiše rukovodioca ko je podnio predlog za zaključenje sporazuma o priznanju krivice, ali i jasan stav o razlozima za zaključenje sporazuma, ali i visini kazne.
Ukoliko rukovodilac nije saglasan sa stavom tužioca, to će konstatovati u službenoj zabilješci i eventualno postupiti u smislu odredbe člana 132 Zakona o državnom tužilaštvu.
Tok pregovor takođe ima jasne smjernice – priznanje okrivljenog mora biti argumentovano i usklađeno sa činjeničnim opisom, da je okrivljeni saglasan sa vrstom i visinom krivične sankcije kao i drugim obavezama koje su predmet pregovaranja.
Prilikom dogovora o visini kazne i drugim krivičnim sankcijama tužilac mora da vodi računa o pravilima krivičnog prava u odnosu na odmjeravanje kazne.
“Opravdanje kazne se nalazi u generalnoj i specijalnoj prevenciji, pa ukoliko se sporazumom još više umanjuje ionako blaga kaznena politika, u javnosti se to percipira kao “privilegija” pojedinih okrivljenih, a kazna mora biti takva da ima odvraćajući učinak”, piše u dokumentu.
Tužilac mora da ima na umu kolika je očekivana sankcija i da odgovara svrsi ali i da se zadovolje pravda i pravičnost.
“Ukoliko se zaključuje sporazum o priznanju krivice sa okrivljenim koji se u tom trenutku nalazi u pritvoru, preporučuje se da se visina kazne zatvora ne poklopi sa periodom koji je okrivljeni proveo u pritvoru. Iz razloga što ovakvi slučajevi utiču na percepciju pritvora kao kazne i to ne treba da bude praksa prilikom zaključenja sporazuma”, navodi se u dokumentu.
Posebna pažnja na specijalne predmete
Autori smjernica navode da posebna pažnja treba da se obrati prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice kod krivičnih djela – stvaranje kriminalne organizacije, pranje novca, zloupotreba službenog položaja, novlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet droga…
Prilikom pregovaranja tužioci treba da, ako postoje zakonski uslovi, predlože oduzimanje imovinske koristi pribavljene izvršenjem krivičnog djela.
Pri ocjeni da li zaključiti sporazum kada su u pitanju krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije, u pogledu vrste i visine krivične sankcije, tužilac treba posebno da cijeni količinu kriminalne djelatnosti i stepen ugrožavanja zaštićenog dobra i da li je okrivljeni vratio stečenu imovinsku korist.
“Tužilac treba da odbije prijedlog za sporazumijevanje u predmetima u kojima postoji poseban interes javnosti, u predmetima u kojima javnost očekuje donošenje sudske odluke o krivici okrivljenog i u predmetima u kojima sporazum, u dijelu krivične sankcije ne bi bio srazmjeran težini učinjenog krivičnog djela ili bi mogao biti protumačen kao pružanje neopravdano povoljnog tretmana okrivljenom (npr., slučajevi korupcije na visokom nivou)”, piše u dokumentu.
Sudska praksa pokazuje da je primjena sporazuma o priznanju krivice zastupljena u većini slučajeva zbog krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala. Ti sporazumi su doveli do trenda “blage kaznene politike za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala koju karakteriše izricanje kazni ispod propisanog zakonskog minimuma”.
Sudovi da zauzmu proaktivniji pristup
Dio smjernica koji se odnosi na predstavnike sudske vlasti sadrže stav da sudovi treba da zauzmu proaktivniji pristup prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice.
Autori Smjernica smatraju da “sud samo administrira sporazum o priznanju krivice, neulazeći pritom u odmjeravanje kazne”…
Uporedo je urađena i analiza kaznene politike za najteža krivična djela, koju je uradio Vrhovni sud Crne Gore, a koja sadrži zaključke o kaznenoj politici i smjernice za odmjeravanje kazni.
Iz analize je vidljivo da postoji raskorak između propisanih zakonskih okvira kazni za pojedina krivična djela i politike kažnjavanja sudova.
“Upoređujući visinu kazni načelno se može primijetiti da sudovi rijetko izriču kazne koje su u gornjoj granici propisanih kazni u zakonu ili u prvoj polovini propisane kazne, već se izrečene kazne, po pravilu, kreću u prvoj trećini propisane kazne za konkretno kazneno djelo. Stručna (nacionalna i međunarodna) javnost, kao i laička javnost, nerijetko prigovaraju sudskom odmjeravanju kazne u Crnoj Gori, sa centralnim argumentom da su kazne preblage, te da se tom problematikom sudovi uopšte ne bave. Istovremeno, primjetni su zahtjevi za izmjenom Krivičnog zakonika Crne Gore u dijelu propisanih kazni, pri čemu nije bio dostupan pouzdan podatak da li sudovi koriste i postojeće zakonske okvire i do koje granice”, piše u dokumentu.
U dokumentu se navodi da sudovi treba da zauzmu aktivniji pristup prema predloženom sporazumu o priznanju krivice, a preporučuje se i da sa pojačanom pažnjom cijeni postojanje svih uslova u postupku usvajanja sporazuma o priznanju krivice, a posebno u dijelu ocjene ugovorene sankcije, kako bi se i postigla svrha kažnjavanja.
Strože kazne za pranje novca
Smjernicama se saglasno EU standardima predviđaju strože kazne za krivično djelo pranje novca, a naglašava se da kazne “moraju biti učinkovite, srazmjerne i odvraćajuće”.
“Ovo krivično djelo podriva vladavinu prava na nacionalnom nivou, nanoseći štetu privredi, prometu novca i pravima pojedinaca, a takođe šteti i finansijskim interesima EU. U dosadašnjoj praksi, u četiri predmeta su donijete osuđujuće presude i sve su donijete na osnovu sporazuma o priznanju krivice. Okrivljenima su izrečene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, koje se izdržavaju u prostorijama za stanovanje. Stoga, kaznena politika se može ocijeniti neprimjerenom prirodi i težini ovog krivičnog djela. Na takav zaključak upućuju i svi izvještaji sa ekspertskih misija, koje je Evropska komisija sprovela u tokom perioda izvještavanja, dok Crnu Goru očekuje 5. krug evaluacije od strane Komiteta Savjeta Evrope MONEYVAL5 za 2023. godinu”, piše u dokumentu.
Većina postupaka zbog droge završava se dogovorom
U dokumentu su iznijeti podaci iz sudske prakse, koji pokazuju da se u postupcima za trgovinu drogom, u znatnoj mjeri primjenjuje institut sporazuma o priznanju krivice.
Naime, u 56% predmeta od ukupnog broja predmeta Višeg suda u Podgorici, okrivljeni su oglašeni krivim u skladu sa zaključenim sporazumom o priznanju krivice, dok se u praksi Višeg suda u Bijelom Polju uočava znatno manja učestalost primjene ovog instituta.
Prilikom odmjeravanja kazne i sporazuma o predloženoj kazni okrivljenom za krivično djelo iz člana 300 KZ-a sudovi moraju u okviru opštih pravila o odmjeravanju kazne posebno imati u vidu težinu izvršenog djela izraženu kroz količinu i vrstu opojne droge i apstraktnu opasnost na zaštićena dobra – živote ili zdravlje ljudi.
“Organizovani kriminal predstavlja najveću prijetnju vladavini prava i zdravom razvoju savremenog društva. Pružanje adekvatnog krivično-pravnog odgovora na problem organizovanog kriminala, unapređenje bilansa rezultata u oblasti represije, kao i promocija vidljivosti postignutih rezultata, od presudnog je značaja za ispunjavanje preuzetih međunarodno-pravnih obaveza Crne Gore”, navode autori.
Izvor: Vijesti
