Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, koji se od 2000.godine obilježava u cijelom svijetu svakog 21. februara, Tribina “Riječ“ UKCG organizovala je u manastiru Sveti Simeon Mirotočivi, u Nemanjin-gradu u Podgorici, tematsko veče pod nazivom “Jezik je temelj naroda“.
Širom svijeta od 2001.godine obilježava se Dan maternjeg jezika. Članice UN za obrazovanje, nauku i kulturu proglasile su 21.februar Međunarodnim danom maternjeg jezika kao sjećanje na studente koji su 1952.godine ubijeni u Daki, jer su protestvovali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični jezik. U svijetu se govori oko 6000 jezika, a prema prognozoma do kraja 21.vijeka više od polovine tih jezika će nestati, navela je Milica Kralj, urednica Tribine ”Riječ” i potpredsjednica Udruženja književnika Crne Gore (UKCG).
Kod svakoga su naroda najsvetije ove tri stvari: zakon, jezik i običaji; s tim se narodi jedni s drugima rođakaju i jedni od drugih razlikuju – zapisao je naš jezikotvorac, naš hromi, a po silini i sveobuhvatu sakupljenog, objedinjenog i sačuvanog srpskog jezičkog blaga – Krilati Vuk, kazala je Kralj. I još, dodala je Kralj: ”Jezik je hranitelj naroda.” I: jezik je temelj naroda, a srpski jezik najsvetija vrijednost!
Perivoje Popović, potpredsjednik UKCG je kazao kako se ”narod po jeziku maternjem kazuje”. Popović je istakao kako je jezik ”otadžbina i zavičaj pisaca”, jezik je ”otadžbina naroda”, narod se ”po njemu kazuje”. Jezik je dobrobitna misao, jezik je razgovor a razgovor je spona među ljudima, možda najjača, bar tako ustvrdi besmrtni Meša Selimović, rekao je Popović.
Mr Slobodan Čurović, predsjednik društva ”Ćirilica”, kazao je kako su Srbi sa pojavom ćirilice kulturno nastali a sa njenim odricanjem, Srbi bi kulturno nestali kao samostalna nacija. Jezik je bivstvo, vidjelo, život, pamćenje rekao je Čurović, dodajući kako čovjek stanuje u kući jezika, narod je obedemljen jezičkim i duhovnim tvorstvom, pismo je krvotok, jezik je ”pečat i naše ime”.
Prof. Maksim Drašković je naveo da ”ako je jezik, a jeste, složeni sistem znakova pomoću kojih se ljudi u određenoj društvenoj zajednici međusobno sporazumijevaju, i njime izražavaju misli i osjećanja, onda on treba da bude glavno obilježje i prepoznatljivost svakoga naroda kako bi ostvario svoje tri osnovne službe: sporazumnu, tj. komunikativnu, izražajnu, ekspresivnu, i obilježavajuću – simboličku.”
Pjesnik Ranislav Ačković je istakao kako je ”jezik – vaskrsnuće naše svijest, maternji – to je utoliko veličanstvenije”. Maternji jezik, sa velikim iskolačenim slovom M na početku, onaj jezik je na kojem govori majka, dok se neka nova verzija maternjeg jezika, ovaj put s malim slovom m u njedrima može se smatrati jezikom sa kojim se neka osoba identifikuje, i ne mora biti nužno jezik majke.
Nakon Ačkovićevog eseja, pjesnici UKCG govorili su svoju poeziju, posvećenu maternjem jeziku.
Autor: Dragan Leković
