Bend Artan Lili je jedno od najznačajnijih imena na muzičkoj sceni Balkana, prepoznatljiv po svom jedinstvenom zvuku, kreativnim spotovima i angažovanim tekstovima. Sa muzičkim uticajima koji se protežu od alternativnog roka do modernog popa, Artan Lili uspješno balansira između različitih žanrova, donoseći svježinu i originalnost.
Pjevačica benda, Romana Slačala, svojim glasom i harizmom daje posebnu notu svakoj pjesmi, a njena posvećenost i strast prema muzici ogledaju se u svakom nastupu. Ona je u intervjuu za PRESS online portal govorila o muzičkim uticajima koji su oblikovali zvuk Artan Lili, važnosti društvene angažovanosti u muzici, kreativnom procesu stvaranja spotova, svom ličnom putu u svijetu muzike, inspiracijama koje su je oblikovale kao pjevačicu i viđenju trenutne muzičke scene.
Kroz njene odgovore, saznajemo i šta je naučila o sebi kroz muziku, kako vidi budućnost rokenrola, kao i šta možemo očekivati od Artan Lili u budućnosti.
PRESS: Vaša muzika kombinuje različite žanrove. Ima tu alternative, elektro muzike, rokenrola, popa, ali na kraju su ipak uspjeli da vas definišu kao noise pop bend, što vas, na neki način, čini i rodonačelnicima novog muzičkog pravca. Koji su muzički uticaji oblikovali zvuk Artan Lili?
Romana: Raznorazni. Mi smo uglavnom svi odrasli na nekom panku i grandžu devedesetih, ta smo generacija. Zatim, novi talas, naša muzika, domaća – Disciplina kičme, Obojeni program, pa onda Sonic Youth, Nirvana, trip hop bristolska scena, pop… Dosta smo naslušani muzike, slušamo sve živo… Mislim da što čovjek voli i sluša više muzike, to će biti bolji kompozitor.
PRESS: Tekstovi vaših pjesama često nose snažne poruke a, pored ljubavnih i duboko ličnih, tu su i društveno angažovane pjesme. Da li misliš da muzika treba da bude društveno angažovana i da li, kao takva, može da doprinese nekoj promjeni u društvu?
Romana: Mislim da može. To je glas jednog razumnog mislećeg čovjeka. Mi na taj način protestujemo. Ne bavimo se politikom, ali svoje stavove izražavamo kroz pjesme. Ja, lično, više volim ljubavne pjesme, a Boki voli društveno angažovane. On piše sve i neke pjesme piše u ženskom rodu – to je ono kako on vidi ženu, mada bih ja, iz ženskog ugla, to drugačije napisala. Mi smo zapravo kulturni radnici, na nekoj smo misiji i nosimo veliku odgovornost. Stojimo iza svega što kažemo, sve naše pjesme su proživljene i ljudi se poistovjećuju sa njima.
PRESS: Kao što si već rekla, Bojan piše pjesme a poznato je i da ste svi kao bend zaslužni za aranžmane. A kako se rađaju ideje za spotove, koji su poznati po kreativnosti, i kako teče proces njihove realizacije?
Romana: Gledamo razne spotove, volimo filmove. Ja se bavim fotografijom, to je zapravo moje osnovno zanimanje. Uvijek početna ideja kreće od nas, samog benda, i onda, u saradnji sa režiserom, razrađujemo. Uglavnom smo mi prisutni u svim segmentima stvaranja spota. Neke spotove smo snimili sami – Boki montira, ja snimam. Ima raznih uticaja, ali Anton Korbin je najdraži, on je režirao dosta spotova Depeche Mode. U skladu s mogućnostima, a uglavnom sa malo sredstava, smislimo nešto da bude oštroumno, originalno… i sve uz pomoć prijatelja. Imamo mnogo prijatelja filmadžija, koreografa, balerina, baletana… uvijek je tu neka ekipa voljna da pomogne. U današnjem vremenu jedino možemo da opstanemo tako što sami sebe održavamo i jedni drugima pomažemo. Svim pravim umjetnicima je bitan krajnji proizvod, za to živimo.
PRESS: Šta smatraš najvećim uspjehom benda do sada?
Romana: To što smo za ovih dvanaest godina ostali složni, kao porodica, što se jako volimo, poštujemo i slažemo.
PRESS: Kako si ušla u svijet muzike?
Romana: Kao klinka. Svirala sam flautu u muzičkoj školi, mada to nisam željela nikad. Majka je kupila flautu i onda, hajde flautu, mada to me smaralo, nisam mogla uz nju da pjevam. Nisam ni završila do kraja osnovnu muzičku, ali nekako u Bijelom Polju, moje društvo i ja, svi smo bili u rokenrolu. Tad su krenule satelitske antene, pa smo svi imali MTV… bili smo prilično apdejtovani za jednu tako malu sredinu, pratili smo dobru muziku. Ja sam imala mogućnost da idem u Moskvu, tamo su često bili razni koncerti na koje smo odlazili, a imala sam i stariju sestru, koja je sad monahinja u manastiru u Moskvi, ona me nekako najviše uvukla u rokenrol.
PRESS: A kako je izgledao tvoj put, od samih početaka do trenutne pozicije u bendu Artan Lili?
Romana: Tada smo Bojan i ja bili na početku veze i sve se desilo spontano, bez ikakvog plana, barem s moje strane. Nekako je meni Bojan bio tu zanimljiv, imao je Artan Lili, tu su bile neke pjevačice, ali nešto to nije nikako moglo da profunkcioniše. Onda je on pozvao mene, kao, hajde, dođi na probu, da pokušaš da pjevaš. Ja sam otišla i pomislila – kako bude, ali je ispalo strava i bukvalno smo krenuli svaki dan. Još sam razmišljala: da li mi ovo treba, imam malog sina, ja sama sa njim… ali krenemo i krene dobro, i ja kažem sebi – sad kad sam ušla u ovo, nema odustajanja, idemo do kraja. Sve je to bilo bez nekih grčevitih želja. Mi smo već kao prilično zreli ljudi osnovali bend, nismo bili klinci koji su napravili bend pa postali popularni. Možda je i to doprinijelo tome da smo tako stabilni i uspješni, zato što smo već formirani ljudi, prošli smo razne životne situacije. Bojan je završio likovnu akademiju, oplovio je cijeli svijet, radio je kao fotograf. Radili smo u raznim sferama i sad radimo za svoje zadovoljstvo. Zapravo je to bilo meni glavno – da mi je lijepo, da sam srećna i ljudi će, kad vide da je meni lijepo, prepoznati da je to dobro. Kad vjeruješ u to što radiš, mora da bude dobro.
PRESS: Koji muzičari ili bendovi su tebe najviše inspirisali kao pjevačicu?
Romana: PJ Harvi, Garbage, Kim Gordon iz Sonic Youth.
PRESS: To je i ono što privatno slušaš?
Romana: Ja slušam sve. Trenutno slušam i hip hop, i trep, pop muziku, svjetsku, trenutno aktuelnu, nemam ništa protiv toga. Mi nešto i ne podilazimo trendovima, ali ubacujemo ono što se nama sviđa. Smatram da ne treba da kritikujemo muziku današnjeg vremena jer je to isto glas mladih i njima treba dati šansu. Vjerovatno i mi kad smo slušali grandž, to je starijima bilo odvratno i previše bučno, i ne znam šta, ali tu ima nešto. Treba biti otvoren za sve.
PRESS: Da li postoje neke ličnosti van muzičkog svijeta koje te inspirišu?
Romana: Volim rusku glumicu i režiserku Renatu Litvinovu. Ona mi se dopada.
PRESS: Kako se osjećaš kada pogledaš svoj lični razvoj od početaka do danas? Šta si naučila o sebi kroz muziku?
Romana: Naučila sam da imam vojničku disciplinu; mislila sam da sam lijena, ali nisam, da mogu da budem jako odgovorna i posvećena. Naučila sam da treba da volim sebe i da treba da budem zadovoljna sobom kakva god da sam.
PRESS: Kako ti se čini trenutna situacija kada je u pitanju muzička scena? Da li postoji „rokenrol posle rokenrola“, da li će stvarno opstati?
Romana: Meni je svašta nešto rokenrol. Meni je i Sinan Sakić rokenrol, a on je umro, nažalost. Naravno da će da opstane, mislim, ovaj svijet ne može bez rokenrola. I sve se vrti u krug: kako se vraćaju trendovi u modi, tako se i rokenrol polako vraća. Vidim i da neke svjetske rokenrol zvijezde izbacuju nove albume. Živimo u vremenu tik toka i vještačke inteligencije i danas je muzika nekako generička. Gledam te klince koji su sad aktuelni u muzici – oni nešto recikliraju, neki dens devedesetih, malo hip hop, ali jako malo vode računa i nije im važan tekst pjesme, nemaju šta da kažu. Nisu proživjeli, zapravo. Mislim da je sama ta pojava – kako ćeš da izgedaš i kako ćeš da se predstaviš na tik toku – jedan totalno paralelni univerzum. To su pjesme koje neće biti zapamćene, neće ostati u istoriji muzike. Sve te pjesmice i sve te zvjezdice koje se pojavljuju su kao neke poruke koje nestaju. Pošalješ nekom nešto i to nestane. Tužno je što je tako jer treba da natjeraš ljude da razmišljaju.
PRESS: Šta možemo očekivati od Artan Lili u narednom periodu?
Romana: Od nas očekujte svašta. Sad imamo novog bubnjara, Marka Beninija, prvi njegov koncert sa nama bio je na Rockstrikciji. Došao je iz Južne Afrike. Italijan je, ali ima neko porijeklo iz Srbije i iz Crne Gore. On je nama radio produkciju, a dobar je bubnjar, i sad je tu umjesto Marka, našeg prethodnog bubnjara, kojeg jako volimo i poštujemo, a koji je odlučio da se malo povuče jer ima i malu djecu i malo mu je naporno, umorio se od sviranja i sad naša saradnja ima neki drugi oblik, u komponovanju i pravljenju aranžmana. U svakom slučaju, biće svega. Imamo jednu pjesmu da završimo album, sa još jednim gostom, to će biti iznenađenje, i onda krećemo u pravljenje novih stvari. Baš me zanima šta će Bojan da napiše.
Autor: Valentina Šuković
