Crna Gora mora uraditi realnu procjenu potreba i mogućnosti za formiranje državnih robnih rezervi.
“Ubjeđenja sam da su one isplative bez obzira na troškove”, kaže prof. dr Miro Blečić, posljednji direktor robnih rezervi Crne Gore koje su ukinute 2003. godine.
“Da bi se troškovni izdaci smanjili njihova funkcija, u normalnim uslovima, treba da omogući podsticaj razvoja poljoprivredne proizvodnje kroz mjere koje bi bile primamljive za poljoprivrednog proizvođača. Držanje zaliha kod veleprodajnih i maloprodajnih preduzeća, to je ledeni brijeg koji može da popusti i onda nastaje haos. Odgovorni društveni subjekti osmišljavaju svoj rad da do takvog udara ne dođe. Ne smijemo da napravimo još jednu grešku i to govorim, ne sa pozicije na kojoj sam bio, nego kao profesor univerziteta za ekonomiju i finansije”, kaže Blečić.
On kaže da Crna Gora ima resurse koje treba iskoristiti tim prije kada znamo da je turizam strateška grana, a da za tu oblast nijesmo u stanju obezbijediti ni deseti dio potrebnih poljoprivrednih proizvoda.
Ističe da je neophodno postaći poljoprivredu osmišljenim mjerama i tu je uloga državnih rezervi koje bi bile svojevrsna transmisija podrške i uvećavanja domaće proizvodnje strateških proizvoda kao što je meso, sir, brašno, konzervisana hrana i druge namirnice.
Magacini državnih robnih rezervi bili su širom Crne Gore – od Bara da Nikšića, Plužina, Bijelog Polja, Cetinja i drugih mjesta.
“Funkcija državnih rezervi mora biti prilagođena novonastalim okolnostima tržišne ekonomije. Pored interventne uloge robne rezerve imaju i značajnu podsticajnu ulogu razvoja ruralnog područja. Primjera radi, zalihe mesa u živoj stoci podrazumijevaju da poljoprivrednik čuva stoku u vlasništvu države i za to dobija nadoknadu i na taj način se podstiče domaća proizvodnja i seoski turizam i čovjek je uposlen što je najvažnije”, objašnjava Blečić.
Crna Gora dnevno troši milion i po eura za uvoz hrane.
“Zar taj resurs nije dovoljno mobilizirajući”, pita se Blečić.
