Zabranjene biljne vrste u Crnoj Gori, osim pojedinih, generalno nisu ugrožene, jer nema organizovane eksploatacije niti otkupa, kao ni organizovane zaštite kako je to bilo u vrijeme SFRJ kada je to bila značajna izvozna grana.
To je Portalu RTCG kazao mladi travar iz Plava Almir Jasavić, rukovodilac prve apoteke koja je u tom sjevernom gradu otvorena kroz međunarodni projekat (EU) pod nazivom “Uzgoj ljekovilja i aromatičnog bilja”.
Prema njegovim riječima na području od Gusinja do Andrijevice samo on i još jedan Plavljanin organizovano beru i prerađuju ljekobilje.
“Ono što vam mogu reći je da je ugrožena lincura i sve je manje, skoro da je nema na području Plava. Ja je za svoje potrebe uvozim iz Albanije, jer je Albanija najjači centar za izvoz ljekobilja prema Italiji. Oni je, nakon što je skoro istrijebljena u Crnoj Gori, uzgajaju za potrebe izvoza”, objašnjava Jasavić.
Ovaj mladić razmišlja o tome da počne i sam da je uzgaja, jer već ima nekoliko zasada ljekovitog bilja koje je vrlo traženo na tržištu.
“Ja, recimo, sadim žalfiju ili pelin, jer ga u ovim krajevima gdje ja radim nema. Što se tiče biljnih vrsta, mogu vam reći da je ugrožena kleka, i to zbog nepravilnog branja. Ljudi je, zapravo, ne beru na mjestu gdje raste, već je kidaju i lome grane”, kaže Jasavić.
On smatra da veću štetu ljekobilju i endemičnim vrstama bilja na crnogorskim planinama nanose piromani koji pale svoja imanja, pa onda vatra guta biodivirzitet i ljekobilje.
“Što se tiče države, tu izostaje bilo kava kontrola, a o organizovanju branja i otkupa da i ne govorim. Ja ne mogu da se žalim, sve što proizvedem i što imam u svojoj apoteci, plasiram na tržište u Podgorici, a jednom prilikom sa uz dozvole prenio do Amerike i sve je tamo prošlo. Ko hoće da radi, i ima elementarna znanja, od ovog posla može lijepo da živi”, kazao je Jasavić.
Cnogorski tadašnji Zavod za zaštitu prirode prvi put je 2006. godine napravio spisak biljaka i gljiva koje su po prvi put stavljene pod zakonsku zaštitu.
Tada je pod zaštitu stavljeno stavljeno 111 vrsta gljiva, od 920 koliko je do tada registrovano, a vjerovalo se da u Crnoj Gori ima oko četiri i po hiljde vrsta pečurki.
Od dvadeset vrsta vrgnja, koji je u Crnoj Gori jako eksploatisan, pod zaštitu je tada stavljeno samo šest vrsta.
Od jestivih vrsta gljiva nije više ni jedna obuhvaćena spiskom zabranjenih za eksploataciju. Te vrste nisu bile predmet zaštite jer su veoma rasprosrtanjene u Crnoj Gori, ali je činjenica da bi ih trebalo pravilno sakupljati, da bi se obezbijedilo održivo korišćenje, smatraju stručnjaci.
Na spisak zabranjenih i zakonom zaštićenih, stvaljene su sve vrste autohtonih, odnosno samoniklih orhideja.
Lincura je još od ranije zaštićena kao ugrožena biljna vrsta, a strogo je zabranjena sječa molike, kao balkanske endemične vrste bora. Zakon je zaštitio i dvije vrste javora – ‘pančićev prelazni makljen’ i ‘planinski javor’.
Te godine je u crnoj Gori registrovano 3,5 hiljada vrsta viših biljaka, i odmah zakonom zaštićeno 273.
Spiskom zaštićenih biljaka i gljiva koji je tada po prvi put sačinjen u Crnoj Gori, obuhvaćeno je i pet vrsta algi kao i određene vrste mahovina.
Stručnjaci u istraživači u toj oblasti su još u to vrijeme upozoravali i ukazivali da se ni komercijalne vrste biljaka i gljiva, koje nisu na spisku zabranjenih, ne koriste na adekvatan način i da bi Crna Gora mogla to svoje prirodno bogatstsvo bolje da iskoristi.
Oni smatraju da je potrebno napraviti analizu stanja, a onda krenuti u komercijalnu eksloataciju, i stvoriti uslove da se što više tih proizvoda preradi i finalizuje u Crnoj Gori, od čega bi država imala veće ekonomske dobiti.
Sa tim se slaže i naš sagovornik iz Plava, koji smatra da bi Crna Gora uz ozbiljnu organizaciju otkupa i proizvodnje ljekobilja koje raste na njenim prostorima, a koja je postojala u vrijeme SFRJ, mogla i danas da u velikoj mjeri puni državni budžet.
“Apsurdno je da Crna Gora uvozi ljekobilje koje se prodaje po apotekama zdrave hrane, a mi ga imamo u izobilju. Kada bi Crna Gora organizovala jedan institut tipa Josifa Pančića, mogla bi da prikuplja, proizvodi i izvozi ljekobilje i preparate na bazi prirodne medicine, koji bi joj pola državnog budžeta napunili”, smatra ovaj mladi travar.
Alamir kaže da se od djetinjstva, uz svog oca koji je bio agro inženjer i rukovodilac zadruge, zaljubio u prirodu, u planinu i ljekobilje.
On ističe da biljni potencijal Crne Gore ne samo da je neiskorišćen, nego je i neispitan, tako da postoje neke endmske vrste koje rastu u Crnoj Gori, i kojih nema na širim prostorima ne samo Balkana, nego i dalje.
On tvrdi i da ne postotji zainteresovanost institucija da se ova oblast uredi i da se otvori nekoliko pogona za preradu ljekovitog bilja.
Mladi travar iz Plava Almir Jasavić ranije je za Portal RTCG kazao kako vjeruje da se svijet sve više okreće prirodnoj medicini.
“Umjesto da ovo bogatstvo izvozimo, mi ga uvozimo. To je apsurdno”, smatra ovaj mladi čovjek.
On sugeruiše da je u Crnoj Gori neophodno raditi na otvaranju manjih pogona za preradu ljekobilja, jer je to mnogo unosnije od izvoza sirovine.
Jasavić sjeverne krajeve vidi kao veliki potencijal u tom pogledu, koji što prije treba početi koristiti.
“Neophodno je pri tome znati na koji način, kada i kako brati bilje. Treba imati znanja o tome. Na taj način bi spriječili da dođe do eventualnog iskorjenjivanja nekih biljnih vrsta. Ljudi selektivno beru neke biljke u prekomjernim količinama, nestručno, remeteći prirodnu ravnotežu”, upozorava.
On apeluje da se napokon formira neko udruženje na nivou države, uspostavi saradnja sa resornim ministarstvima, poljoprivrede i zaštite životne sredine, upravo u tom cilju.
Poznavaci prilika ukazuju na apsurdnu situaciju da Crna Gora po resursima pripada bogatim takozvanim florističkim regionima. Po broju zastupljenih biljnih vrsta koje se mogu koristiti za liječenje, ona je na trećem mjestu u Evropi. Sjever naše države posebno je bogat endemičnim i rijetkim vrstama flore.
Ljekobilje se danas, međutim, uglavnom koristi neplanski, a stručnjaci za tu oblast ukazuju da osim što nema pogona za preradu, nema ni organizovane mreže berača i njihovog edukovanja.
“Ljekobilje nema ko da ugrozi berbom, jer od Plava do Andrijevice ima samo nas dvojica koji se time na profesionalna i ozbiljan način”, kaže mladi travar iz Plava.
Izvor: RTCG
