Potpuno neopravdano pominjanje Srpske Pravoslavne Crkve u Rezoluciji Evropskog parlamenta o spoljnom uplitanju u sve demokratske procese u Evropskoj uniji, uključujući dezinformisanje, zasnovano isključivo na dubokim istorijskim predrasudama i tendenciozno kreiranim stereotipima nije iznenađujuće, ali, svakako, jeste duboko razočaravajuće za nas, saopštio je partijarh SPC gospodin Porfirije Perić.
Prema njegovim riječima, stavljanje SPC u ulogu uzročnika „napetosti među etničkim grupama na zapadnom Balkanu kako bi raspirila sukobe i podijelila zajednice“, potpuno je suprotno činjenicama i zalaganju Crkve u svakodnevnom životu i stoga takav stav odlučno odbijamo.
„Crkva se bez prestanka moli za mir, gradi mir i podstiče svoj vjerni narod da zacjeljuje rane prošlosti, unaprjeđuje povjerenje i gradi mostove saradnje sa susjedima, bez obzira na to kako se mole i kom narodu pripadaju. Kvalifikovanje SPC u odnosnoj Rezoluciji, suprotno ovim neoborivim i opšte poznatim činjenicama, daje netačnu sliku i rezultate koji nisu u skladu sa ciljevima zbog kojih je osnovana i postoji EU, sudeći bar po njenim proklamovanim načelima i zvaničnim dokumentima, a to su mir, pravda i sloboda za sve“, navodi se u saopštenju SPC.
Oni pojašnjavaju i zaista začuđujuće stavljanje u negativan kontekst pitanja zaštite tradicionalnih porodičnih vrijednosti, za koje se SPC zalaže na isti način kako to zaista čini i Ruska Pravoslavna Crkva, kao i sve ostale pomjesne Pravoslavne Crkve bez izuzetka, ali, ni najmanje različito, i Katolička Crkva, kao i neke Crkve Reformacije.
„O tome svjedoči, na primjer, zajednička izjava pape Franje i patrijarha Kirila data na Kubi, kao i niz izjava koje je papa Franja, kao i njegovi prethodnici, dao zajedno sa patrijarhom Vartolomejem, kojima i katolici i pravoslavni zajedno reafirmišu porodicu kao prirodno središte života čovjeka i društva. Slična načela o braku nalazimo i u islamu, kao, naravno, i u judaizmu. Za SPC ovo su elementarne i ujedno univerzalne antropološke vrijednosti na kojima opstaje ili pada ne neka nacija, država ili unija nego ljudska civilizacija, tako da se ne mogu mijenjati u zavisnosti od mišljenja bilo kog političkog foruma ili društvene grupe. Crkva, kako u svom biću tako i u svojoj društvenoj djelatnosti, nije po sebi ni konzervativna ni liberalna. Ona ne čuva ni stari sistem vrijednosti zato što je star niti ubrzano hrli da prihvati novi pristup čovjeku i okruženju u kojem on živi, i to zato što je nov. Nasuprot tome, svojim jevanđeljskim i hristocentričnim sistemom vrijednosti Crkva je, nezavisno od vremena i prostora, uvijek savremena. To znači, da ona u svakom vremenu pripada vječnosti i svom vremenu, uvijek svjedočeći nepovredivost dostojanstva čovjeka kao ikone Božije, i trudi se da učestvuje u svemu onome što je dobro, istinsko, čestito i neprolazno, zasnivajući to na neprolaznosti riječi njene Glave i Utemeljitelja, Hrista Spasitelja“, dodaje se u saopštenju.
Podjednako je teško razumjeti, kako navode, zašto se u pomenutoj Rezoluciji kao sporan pominje odnos između države i Crkve.
„Svako ko se imalo interesuje za ovo pitanje zna da se SPC zalaže, što je u dobroj mjeri uređeno konkretnim zakonima u državama gdje vrši svoju misiju, za načelo kooperativne odvojenosti Crkve i države. Ovakvo djelanje SPC zasnovano je na demokratskim principima i procedurama i to radi dobra svih – države, Crkve i svih građana – bez obzira na to da li su vjernici ili nisu. Da li treba podsjećati da je upravo takvo uređenje zastupljeno i u državama EU u čijem parlamentu je donesena Rezolucija?“, upitali su iz SPC.
„Naposletku, niti postoji niti može da postoji uplitanje, bilo sa Istoka bilo sa Zapada, u fundamentalna pitanja mira i saživota, koja se nalaze u središtu interesovanja, rada i angažovanja SPC. Crkva će nastaviti da se jedinom Mirotvorcu, Hristu Raspetom i Vaskrslom, moli za mir među ljudima koji žive na ovom prostoru i za mir svega svijeta“, zaključuje se u saopštenju.
