Bivši predsjednik Crne Gore i donedavni lider DPS-a, Milo Đukanović, pojavio se poput političkog duha na predizbornoj sceni Nikšića, ne bi li svojim prisustvom pokušao da udahne poslednji atom snage posrnuloj partiji. U više navrata, Đukanović je slao poruke koje su odjekivale kao otrovne strelice – u pokušaju da mobiliše ono što je ostalo od vjernog biračkog tijela i podigne moral posrnule partijske infrastrukture.
Ipak, kako to obično biva kada je u pitanju Đukanović – prvi red za aplauze, ali zadnji kada treba preuzeti odgovornost. Odmah nakon izbornog debakla, bivši predsjednik je jednostavno nestao. Nema ga u medijima, nema ga na partijskim saopštenjima, nema ga čak ni da simbolično stane uz ljude koje je sam postavljao. Umjesto da izađe i javno proglasi poraz, Đukanović je elegantno gurnuo mlađe predstavnike stranke da „pokupe političke mrve“ i preuzmu odgovornost.
Politička scena bilježi ovakvo ponašanje kao klasičan primjer bježanja od odgovornosti. Dok je pred izbore bio spreman da podiže tenzije i širi poruke koje su više ličile na oproštajne političke rafale nego na konstruktivni govor bivšeg državnika, nakon izbora je jednostavno ispario – bez riječi, bez komentara, bez trunke političkog dostojanstva.
Postavlja se pitanje – je li Nikšić bio poslednji teren na kojem je Đukanović pokušao da igra političku utakmicu? Ili smo svjedočili njegovom konačnom povlačenju sa političke scene, gdje više ni on sam ne vjeruje u ono što pokušava da proda svom narodu? Birači su poslali jasnu poruku – era Đukanovića je završena. A njegov nestanak posle izbora to samo potvrđuje.
Izvor: Borba.me
