Dok se upravo ovih dana izvode radovi sanacije Spomen kuće vojvode Gavra Vukovića, ostaje sjećanje da je prvi crnogorski pravnik i ministar inostranih poslova u vladi kralja Nikole ovdje, u Beranama, proveo staračke dane i napisao svoje obimne memoare.
U ovoj kući jedinstvene arhitekture turisti mogu saznati i po neki detalj iz njegovog privatnog života. Milovan Đilas u svom djelu „Besudna zemlja“ Gavra Vukovića opisuje upravo vremana kada je vojvoda pisao memoare, a Đilas pohađao čuvenu beransku Gimnaziju.
“Bio je niskog, srednjeg rasta, već star i oslabio, tih i mio čovjek, kojemu nije bilo, što se kaže, zazorno ni sa djetetom da progovori. Uprkos tom povučenom držanju, bilo je kod njega utoliko više nečeg dostojanstvenog i na dlaku odmjerenog. Držao je do svakog pokreta i svake riječi. Vidjelo se na njemu da je iz glavarskih kuća“, piše Milovan Đilas.
Tabla ispred kuće danas podsjeća da je vojoda Gavro Vuković, dugogodišnji ministar inostranih poslova Knjaževine Crne Gore, jedna od najznačajnih ličnosti crnogorske istorije.
“Rođen je 1852. godine u selu Lopate, u Lijevoj Rijeci, u poznatoj vojvodskoj porodici crnogorskog glavara, junaka i senatora Miljana Vukova Vešovića. Školovanje je započeo u manastiru Đurđevi stupovi, a nastavio na Cetinju, i Nici i Beogradu gdje je diplomirao pravo na Velikoj školi i tako postao prvi diplomirani pravnik iz Crne Gore. Po povratku u zemlju zauzima visoke položaje i povjeravaju mu se značajni državni poslovi. Na mjestu ministra inostranih poslova bio je šesnaest godina (1889. do 1905). Bio je predsjednik Državnog savjeta od 1906. do 1914. godine. Za svoje zasluge 1892. godine dobija zvanje vojvode, koje je imao i njegov otac“, ostalo je zapisano.
Vrijeme u kojem se vojvoda Vuković bavio diplomatijom, smatra se jednim od najkomlikovanijih u crnogorskoj istoriji.
“Posle višedecenijskog vojevanja i borbi za oslobođenje, sve probleme sada je trebalo rješavati diplomatskim putem. Razgraničiti se sa Turskom, održati dobre odnose sa Rusijom, popraviti odnose sa Srbijom i uklanjati sve izvore konfrontacija sa novim susjedom, Austrougraskom. Najteže je bilo u pregovorima sa Osmanskim carstvom kada je posle Berlinskog kongresa trebalo izvršiti razgraničenje teritorija. Upravo Gavro Vuković postavljen je za otpravnika poslova Knjaževine Crne Gore u Carigradu, gdje je boravio sa prekidima od 1879. do 1884. godine“, činjenice su zabilježene u flajeru i turističkoj tabli ispred kuće.
O tom periodu u svojim memoarima vojvoda Gavro piše – “ni pomoćnika ni dragomana ni kaveza pa ni sluge nijesam imao. A morao sam raditi najteži posao, pregovarati sa nemogućim Turcima dan i noć. Sa očajničkim strpljenjem izdržao sam cijelu godinu godinu dana boreći se i sa materijalnim oskudicama. Sam, takoreći iskrpio sam, sam pitanje političkih granica“.
Ostala je da se priča kako se vojvoda Gavro Vuković poslednjih godina života povukao u ovu kuću u Beranama i potpuno posvetio pisanju svojih memoara.
Kroz ovo obimno štivo, koje u rukopisu broji preko hiljadu strana, želio je da napravi prikaz spoljne politike Crne Gore sa kraja 19. i početka 20. vijeka, utemeljen na originalnim dokumentima iz lične arhive.
Vojvoda Gavro Vuković umro je 29. jula 1928. godine u Beranama, a sahranjen je kod manastira Đurđevi stupovi koji je pred kraj života svakodnevno posjećivao.
Spomen kuća vojvode Gavra Vukovića, obnovljena je 2001. godine, po projektu arhitekte Slobodana Slovinića i sačuvala je umnogome svoju osobenu arhitekturu sa baroknim elementima. Prema mišljenu stručnjaka, ova kuća predstavlja i jedini profani spomenik sa odlikama secesije u Gornjem Polimlju. Njen prvobitni arhitekta ostao je nepoznat. U prizemlju kuće nalazi se galerijski prostor i nekadašnja radna soba Gavra Vukovića sa bibliotekom. Namještena po uzoru na kuće tog vremena, u radnoj sobi se čuvaju lične stvari vojvode Gavra, među kojima i njegova sablja i brojni rukopisi.
Ispred kuće je postavljena njegova bista, rad vajara Mitana Vučeljića. U čast najznačajnijeg crnogorskog diplomate, 2003. godine ustanovljena je Ljetnja škola za mlade diplomate koja u nazivu nosi i njegovo ime, “Gavro Vuković“, i koja svakog ljeta započinje u njegovoj spomen kući. Ta diplomatska škola već se profilisala kao vrlo značajna i prepoznatljiva u svijetu diplomatije.
Vojvoda Gavro je kuću u strogom centru Berana, kako se vjeruje, napravio u starosti. Ne postoji tačan podatak niti dokument koji govori precizno o tome kada je kuća izgrađena, ali se pretpostavlja da bi to moglo biti između 1890. i 1900. godine. Kuća je površine je 250 kvadrata. Zidana je od kamena, i danas plijeni svojom ljepotom. Kao relativno mlad grad, Berane u užem jezgru nema previše starih građevinskih zdanja.
Katastarski, kuća vodjvode Gavra još uvijek se vodi na njegovo ime i Opštini Berane i državi ostaje da to pitanje riješe. Rješavanje imovinskih odnosa pretpostavka je da se Spomen kuća vovode Gavra kandiduje za dobijanje statusa nacionalnog kulturnog dobra.
Ovih dana, u susret Danu nezavisnosti, kuća se uz stručni nadzor sanira. Razumljivo, od njene gradnje je prošlo skoro dvije i po decenije i valja je osvježiti i popraviti što je vrijeme učinilo. Zalužuje to ovaj jedinstveni objekat i njegov čuveni vlasnik.
Izvor: RTCG
