Prof. dr. Vesna Bratić, ministarka prosvjete, kulture, nauke i sporta saopštila je da Vlada premijera Zdravka Krivokapića i dalje radi u punom kapacitetu ali, zbog kako navodi, sveprisutnog spoja komunizma i liberalizma kao njegove nasledne ideologije i nevjerovatne parlamentarne gimnastike kojom su pobjednici na izborima postali gubitnici – ekspertska vlada nije uspjela da ostvari zacrtane ciljeve.
“Naime, potpredsjednik Vlade, dr Dritan Abazović, jedini političar kojem je bilo „dopušteno“ da uđe u Vladu i povjereno mu koordinisanje bezbjednosnim službama, a koji je na čelu najmanjeg koalicionog subjekta od tri koja čine parlamentarnu većinu potvrđenu istorijskom pobjedom od 30. avgusta 2020, 4. februara ove godine je „oborio“ 42. Vladu Crne Gore”, podsjetila je prof.dr Bratić u intervjuu magazinu Pečat.
U nastavku navodi da je Abazović nakon toga predložio model tzv. Manjinske vlade koju Ustav ne prepoznaje, svakako ne u obliku u kojoj je predsjednik Građanskog pokreta URA i lider koalicije Crno na bijelo koja je na izborima dobila određeno povjerenje građana tvrdeći kako se bori protiv režima DPS i satelita.
“Sve je dalje bilo pitanje dana i tragičnih stranačkih „nadgornjavanja“ i „rata saopštenjima“ što je, vjerujem, u funkciji dvije stvari: jedna je da se dobije što veći dio kolača u izvršnoj vlasti, a druga da se zbune i pacifikuju građani koji su jedno vrijeme nakon obaranja Vlade i smjene predsjednika Skupštine, iz nedjelje u nedjelju, mirno protestovali”, navela je ministarka Bratić.
Ona dodaje da prolongiranje izbora 43. Vlade, koju bi trebalo da podrže opozicioni DPS (29 poslanika), SDP i SD koji su učestvovali u vlasti Đukanovića, te manjinske partije, predstavlja i izvjesno žongliranje subjekata koji bi činili izvršnu vlast u vremenu kada se održavaju opštinski izbori u više gradova.
“Izbori održani nedavno u Beranama izazov su pred parlamenatarnu većinu jer bi na lokalnom nivou u koaliciju trebalo da uđe i SNP koji ostale stranke pobjednice pozivaju da odustane od koncepta manjinske Vlade i da joj ne daje kakav-takav legitimitet. Predsjednik Đukanović je, neustavno, bez izbora, dao mandat Abazoviću da pravi vladu koju podržava neizvjestan broj poslanika (41, 43, 49), a u koju bi ušle partije koje zajedno nemaju ni 15 mandata u Skupštini Crne Gore. Gro tih poslanika su oni koje su litije, nadali smo se, otjerale u prošlost i koji su glasali za sramni Zakon o slobodi vjeroispovijesti kojim bi se otimale svetinje u Crnoj Gori. Dakle, u situaciji bez presedana, potpredsjednik Vlade ruši Vladu kojoj pripada i postaje mandatar (neustavno) većine koja je neizvjesna, i što je najvažnije, većine koja je 30. avgusta pobijeđena. Razlozi koji nam se za to daju su neuvjerljivi: neophodno ostvariti pomirenje, nastaviti evropski put, ostvariti dvotrećinsku i tropetinsku većinu za izglasavanje važnih zakona i funkcija, naročito kada su u pitanju tužilaštvo i sudstvo. Tako se Crna Gora našla pred osnivanjem manjinske Vlade koja je, blago rečeno, nečasno rešenje jer na „mala vrata“ vraća DPS Mila Đukanovića na poziciju vlasti”, smatra prof.dr Bratić.
Ona je kazala da je svjedok da su partijska neslaganja i uskostranački interesi, ali i nedostatak kvalitetne komunikacije na liniji izvršna – zakonodavna vlast doveli sistem u jedno neobično stanje u kojem je teško izglasati budžet i jako važne zakone – sistem koji nam je ostavio bivši režim zakone je prilagodio sebi – da bi se vršile sistemske promjene, važno je bilo mijenjati zakone.
Ona navodi da se Krivokapićeva Vlada više puta nalazila pred opstrukcijama.
“E, sada, postavljam pitanje Vama i čitaocima: da li vam zvuči logično da će jedna apriori hostilna parlamentarna većina dopustiti novoj, neustavnoj vladi da se bori protiv kriminala i korupcije ako su njeni visokopozicionirani članovi oni koje treba procesuirati? Ako je nestranačka vlada imala prilično opstrukcija od većine kojoj nije nominalno pripadala iako smo dijelili stav da je neophodno razvlastiti kleptokratski režim, šta mislite kako će nova Vlada, ukoliko se formira, raditi na ozdravljenju sistema ako 40 poslanika nema interes da do toga dođe? S druge strane, ako se osvrnemo na sadašnju podršku koju imaju partije koje bi činile okosnicu nove Vlade, ta podrška je ukupno pet odsto – dobijate situaciju da Crnom Gorom vlada manjina od pet procenata, što je ništa drugo do svojevsrtan aparthejd! To sa mnogo aspekata nije dobro, a, vjerujem, ni održivo rješenje”, smatra prof. dr. Bratić.
I ona smatra da bi sa obzirom na to da manjinska Vlada izvjesno vodi Crnu Goru u zonu nestabilnosti, što u ovim okolnostima, kako kod nas tako i geopolitički, može da ima posljedice koje se sada ne naziru, najpoštenije bilo da se sprovedu novi, vanredni parlamentarni izbori i da dobijemo vladu koja će moći da ostvari sve što vlada Zdravka Krivokapića iz objektivnih razloga nije mogla.
Iako ste u vladu ušli kao nestranačka ličnost, tokom mandata stekli ste i nesporan politički kapacitet, pa Vas molim da iz te pozicije ukratko kažete kako u ovom trenutku vidite Crnu Goru?
Crna Gora danas je zaista u složenom geopolitičkom trenutku i veoma izazovnom okruženju. S jedne strane postoji ona tradicionalna Crna Gora, istorijski i kulturološki utemeljena na zavjetu Svetog Petra Cetinjskog, na pravoslavnom hrišćanskom duhu, što je i pokazala za vrijeme litija nakon donošenja sramnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. S druge strane, postoji politička realnost koja se ogleda u želji većine građana Crne Gore da postanemo integralni dio EU i cvilizacijskih vrijednosti koje ona baštini. Te vrijednosti, kako je govorio blaženopočivši mitropolit Amfilohije, starije su i vrednije od onoga što nam se prezentuje. Takva dualnost, a često i neka vrsta političke „kognitivne disonance“ često zbunjuje ne samo običnog čovjeka već i političku elitu koja je na dnevnom nivou „prinuđena“ da se određuje o strateškim pitanjima, što može da ima posljedice koje mi, sada, nismo u stanju da percipiramo. To daje prostora za kontroverzna tumačenja i moguću manipulaciju i dnevnopolitičke zloupotrebe. Mišljenja sam da se pred građane mora izaći sa jasnom idejom i političkom vizijom i koalicijama koje bi nas, na poštenoj osnovi, uvele u mirnije političke vode. U svaku novu vlast, ukoliko je to moguće, treba uključiti manjinske narode, ali nijedna nova vlast ne smije da bude bez političkih predstavnika Srba, kao što se to dešavalo u posljednjih 20-ak godina. Nije dovoljno da se neko izjašnjava kao Srbin, mada meni je sama ta činjenica donijela niz nevolja, vjerovali ili ne, i na osnovu samo te činjenice lako je zaključiti koliko je jedno vrijeme teško bilo biti Srbin u Crnoj Gori. Moglo se, naravno, ali tako što ćete biti dio opcije koja ne baštini ništa srpsko, ili, još bolje, baštini antisrpsko. Dakle, može se biti Srbin/Srpkinja, ali, poželjno bi bilo „u svoja četiri zida“ i šapatom – javne funkcije, to nikako. Trenutna situacija odgovara najviše onima koji su zarad očuvanja sopstvenih privilegija i vlasti posijali sjeme razdora i mržnje. Nadam se da u Crnoj Gori ima dovoljno odgovornosti i političke mudrosti da ne dopustimo da nas ovakvo stanje odvede u ponore sukoba od kojih se na Balkanu nikad ne oporavimo.
Svjedočimo ovih dana da se nešto slično dešava i na istoku Evrope i sukobu dva naroda istog korijena. Umjesto kulturnog i ekonomskog napretka i obnove društva nakon 30 godina vladavine jednog tajkunskog i profiteskog lobija, i danas su na sceni primitivizam i obmana od strane većine političkih činilaca. Tužno je da se osiromašeni i na sve načine poniženi građani svađaju, pa makar i na društvenim mrežama, zbog onih koji su ih moralno i materijalno devastirali.
Jedan od prioritetnih ciljeva vlade u odlasku bio je obračun sa kriminalom i korupcijom vladajuće elite. Šta je glavna prepreka ostvarenju tog cilja?
Obračun sa kriminalom i korupcijom vladajuće elite postavljen je kao prioritetni cilj ne samo ove vlade, već to treba da bude prioritet svim društvima. U Crnoj Gori kriminal i korupcija su bili preferirani način rješavanja svih pitanja decenijama unazad. Tu lošu „naviku“ je nužno iskorijeniti sistematično i trajno. Period od godinu dana je isuviše kratak da bi se ove navike sa tolikim trajanjem, iskorijenile. Međutim, ova vlada je započela sa tim procesom, i to podnošenjem krivičnih prijava, gđe je čak i ovaj resor podnio više krivičnih prijava protiv dva ministra, i većeg broja direktora, a biće ih još. Onog trenutka kada je politička elita shvatila da će platiti za svoja nepočinstva, uz pomoć svojih starih pomagača, mi smo postali „odlazeća Vlada“. Ali bez obzira na ovakav rasplet, možemo im obećati da, dok smo tu, nećemo stati, već nastavljamo našu borbu protiv kriminala i svih vidova nepočinstva. Opet, govorim u velikoj mjeri u ime resora kojim rukovodim, a za ostalo ćete, nadam se, imati prilike da razgovarate sa koordinatorom bezbjednosnih službi/potpredsjednikom 42. Vlade/mandatarom 43.
Spremajući se za ovaj razgovor pročitala sam mnogo poruka mržnje i čak zahtjeva da Vam se oduzme crnogorsko državljanstvo. Gdje su korijeni te neizrecive i nevjerovatne netrpeljivosti?
U Crnoj Gori postoji jedna duboka ukorijenjena politička struktura koja unazad tri decenije svako tradicionalno poimanje crnogorskog bića dovodi u direktnu vezu sa tzv. srpskim svetom i automatski pali sva zvona u odbranu identiteta i držvnosti Crne Gore od ove izmišljene opasnosti.Tako je i moje ekspertsko i političko angažovanje dovedeno u pitanje. Na grub i primitivan način od ovih tajkunskih i profiterskih struktura, uplašenih za svoju budućnost, odmah sam okarakterisana kao nosilac nacionalističkih i destruktivnih ideja. Kao nacionalna Srpkinja nisam bila poželjna za ministarku takvih strateških resora kao što su prosvjeta, nauka i kultura. Svi smo duboko svjesni da su gore pomenute strukture upravo kroz ove oblasti pokušavale i uspijevale godinama da vrše modifikaciju crnogorskog nacionalnog bića – tradicionalne vrijednosti su se urušavale, a na njihovo mjesto dolazile nove, „ljepše i starije“. Iz svega toga izvlačim zaključak da riječ mržnja koju ste pomenuli u pitanju nije sasvim adekvatna preovladavajućem osjećaju koje otuđene političke strukture kreiraju prema meni, već sam sklona vjerovanju da se radi o patološkom strahu.
Svemu uprkos, Vi ste sa svojim timom ostvarili nesporne i zavidne rezultate u resorima koje pokrivate. Na osnovu čega Vas onda optužuju da „negirate Crnu Goru i urušavate crnogorsku državnost“?
Istina je da smo svim otvorenim pitanjima u okviru Ministarstva pristupili iskreno i bez zadrške. Krenuli smo u temeljne i strukturne reforme u jednom zaista zatvorenom sistemu koji je decenijama na jedan perfidan način i negativnom selekcijom izvršio sistematsku degradaciju naučnog i prosvjetnog života, mogu slobodno reći neku vrstu kulturocida nad istorijskim nasljeđem nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Kako drugačije da shvatim višegodišnju opstrukiciju na svim nivoima, kako društvenim tako i obrazovnim, nego kao uvezeni projekat rastakanja jedinstva crnogorske istorije. Lično se protivim bilo kakvoj vrsti vještačkog nacionalnog inžinjeringa koji vrši diskriminaciju po bilo kojoj osnovi i prema bilo kom narodu koji vjekovima živi na ovim prostorima. Moja misija od samog ulaska u Vladu bila je i jeste da se obnovi i očuva sva nacionalna raznolikost koja je ujedno i najveće bogatstvo naše države. Nikada nisam negirala državnost Crne Gore, a apsurdnost jedne takve postavke potvrđuje kako činjenica da sam član Vlade Crne Gore, ali i nepostojanje argumenata za takve tvrdnje. Priznajem da je moje, na neki način, ignorisanje tih zluradih konstrukcija dovelo do njihovog učestalog pojavljivanja u medijima, ali moje vaspitanje i obrazovanje mi ne dozvoljavaju da se na tom nivou bavim takvim izmišljotinama. Trudim se da kao predstavnik velikog sistema poštujem osjećanja svih građana Crne Gore, ali nisam sigurna da to isto čine i tvorci ovakvih „optužnica“.
Ako je najveći grijeh u Crnoj Gori biti Srbin, na kojim demokratskim principima poštovaoci zapadnih vrijednosti u vlasti zasnivaju svoje potencijalno članstvo u EU?
Podsjetićemo Vas da je ova vlada nastala kao odraz izborne volje građana Crne Gore. Da je na krilima promjena čiji je nosilac bila Mitropolija crnogorsko-primorska na čelu sa blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem jasno iskazala želju da se procesu evropskih integracija pristupi temeljno i na osnovu deklarisanih vrijednosti koji su osnov savremene Evrope, a to su zaštita ljudskih prava i vjerskih sloboda. Očigledno je prisustvo duplih standarda koji se ogledaju u diskriminaciji građana Crne Gore koji su nacionalno Srbi i dijela Crnogoraca koji čuvaju istorijske veze i kulturu, a slobodno mogu reći i jezik, doveli do sveopšteg nezadovoljstva koje je kulminiralo onog istorijskog datuma 30.08.2020. godine i konačno odlučilo da potraži drugačije političko rješenje. Svakako, ovo je poruka i našim evropskim partnerima da sami procesi integracija moraju biti vođeni uz uvažavanje i poštovanje društvene i političke realnosti Crne Gore. Bojim se da pojedini tzv. poštovaoci zapadnih vrijednosti su najmanje to, a velikim dijelom manipulatori narodnom voljom i „trgovci“ nacionalnim osjećanjima jednog dijela naših građana.
Kako Srbi u Crnoj Gori mogu da očuvaju svoj identitet ako se iz školskih programa izbaciju stvaraoci svevremenih vrijednosti poput Desanke Maksimović, Meše Selimovića i Alekse Šantića, pa čak i Petra II Petrovića Njegoša?
Identitet Srba u Crnoj Gori građen je i čuvan vjekovima, a svakako jedan od temelja mu je i nepresušno narodno blago oličeno u jednoj od, u svjetskim razmjerama, najbogatijih usmenih književnosti. Sve što je u Srba nastalo u novije vrijeme svoje ishodište nalazi u bogatoj riznici narodnih predanja, mudrosti, pjesama, priča itd. To je svojevrsna baza iz koje se razvijala lijepa književnost, i ne samo ona, nego i ostale umjetnosti. Pred nama je danas, dakle, izazov koji je stajao i pred našim precima – opstati i ne dozvoliti da nam se otme ono na čemu počivamo, da se uguši naša „vječna zublja vječne pomrčine“. Stati na put pokušajima prekrajanja naše svijesti i prošlosti, naše istorije i tradicije, zadatak je s kojim se suočavaju današnja pokoljenja našeg naroda. Učiniti sve da se naši autori vrate u sistem javnog školstva, obezbijediti da naša đeca kroz izučavanje naše istorije i tradicije razviju svijest o svojoj slavnoj prošlosti, ni u jednom trenutku ne sporeći drugima pravo da to isto čine u odnosu na svoj narod. Zbog toga se nastavni programi moraju promijeniti, makar u onom dijelu koji se odnosi na književnost i istoriju. Zarad istine i kvaliteta, neostvarivanja bilo kakve nacionalne agende Vesne Bratić. Ti planovi i programi mogu da se mijenjaju od strane samih nastavnika do nekih 20 odsto, tako da ćete, bez obzira na „isključivanje“ nekih autora u istom odjeljenju čuti da jedan od dva učenika kaže da mu je omiljeni pisac autorka Harija Potera, a drugog da je to autor Magarećih godina i Ježeve kućice. Svakako, za sveobuhvatnu reformu nastave neophodno je mnogo više vremena i ona bi, osim revizije „kanona“ u nastavi predmeta Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik trebalo da obuhvati i druge nastavne oblasti zbog neohrabrujućih rezultata na standardizovanim testovima opšteg znanja. Izbacivanjem srpskih pisaca iz školskog programa ne može se izbrisati srpski identitet u Crnoj Gori. Spomenuti pisci, kao i mnogi drugi koji su izbrisani ili „desetkovani“ iz lektire, nijesu slučajno svevremeni, savremeniji od nas samih. Oni su preživjeli sud vremena, dok naše vrijeme još traje. To ne znači, međutim, da nije nepohodno školski program osloboditi diskriminacije. Upravo jeste neophodno, jer nije to samo pitanje očuvanja srpskog kulturnog i nacionalnog identiteta, već i pitanje očuvanja dostojanstva Crne Gore − njene kulture, prošlosti i budućnosti.
Da li su i druge nacionalne manjine, poput srpske, prijetnja modernoj, evropskoj državi Crnoj Gori?
Smatram da nijedna nacionalna zajednica ne može biti prijetnja evropskim procesima, naprotiv, mišljenja sam da svaka nacionalna zajednica svojim kulturnim i istorijskim nasljeđem može dati ogroman doprinos i biti temelj savremene crnogorske države, tako i srpska nacionalna zajednica svojim nasljeđem treba i mora biti ugaoni kamen razvoja, a ne prijetnja. Onaj ko Srbe doživljava kao prijetnju danas, juče je takvom prijetnjom smatrao druge, sjutra može treće. Treba se čuvati takvih agendi jer smo svjedoci da se u posljednjih tri decenije „neprijatelj“ modifikovao prema trenutnim „potrebama“ i zavisno od nivoa i intenziteta manipulacije koji bi se tim etiketiranjem mogao postići. Toga u Crnoj Gori više nikad ne smije da bude. Nadam se i da neće.
Najavljivani popis stanovništva Vlada, izgleda, namjerno i svjesno ne raspisuje. Kome ne odgovara da se utvrdi postojeća nacionalna struktura i da li će ona, uopšte, biti predmet popisa?
Postoji određen broj političkih struktura koje smatraju da bi održavanje popisa u ovom trenutku produbilo ionako složene međunacionalne odnose u Crnoj Gori. Iza svega se krije opasna namjera odnarođenih struktura bivše vlasti da onemoguće demokratske procese u Crnoj Gori, koji će definitivno dovesti do slobodno izražene volje građana kroz dugo godina najavljivano sređivanje biračkih spiskova. Takođe, slobodno izjašnjavanje građana na popisu bez političkih pritisaka i ucjenjivanja, sužava manevarski prostor za manipulativne radnje i koruptivne aktivnosti. Popisom i slobodnim izborima bi se trajno urušila moć onih koji trideset godina drže Crnu Goru kao taoca. Ako mene pitate da li podržavam najavljeni popis stanovništva, moj odgovor je DA. Nažalost, ne mogu Vam dati jasan odgovor sa stanovišta člana Vlade o tome zašto popis nije održan budući da to nije dio mog resora i ekspertize. Pretpostavljam da se radi o političkom pritisku sa raznih adresa.
Ukoliko po završetku mandata u Vladi odlučite da se politički angažujete, kojoj ćete opciji biti najbliži?
Još uvijek sam član 42. Vlade Crne Gore koja je na početku svog mandata obećala građanima da će biti vlada eksperata i da se nijedan ministar neće stranački angažovati. Nastojaću da to obećenje i održim. U politici namjeravam da ostanem, a konačnu odluku donijeću onog dana kad više ne budem na mjestu ministra prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Svakako da ću osluškivati glas naroda, poštujući gore navedene vrijednosti i principe i uvažavajući one političke strukture koje su najbliže mojim svjetonazorima. Potrebna nam je odgovorna, pravična politika koja se neće zasnivati na strahu i kreiranju neprijatelja. Neki u Crnoj Gori žele da nas uvjere da partije sa nacionalnim predznakom srpski to ne mogu, a sve ostale nacionalne partije mogu. Kreira se medijska klima da Srbi umiju da budu samo desničari, nacionalisti, ili, ne daj Bože, šovinisti i neprijatelji države. Desničarsko, a bogami i šovinističko, u Crnoj Gori ne gaje partije s nacionalnim predznakom već one sa posve drugim predznacima. Istina je, međutim, da u tim partijama socijalizma i demokratije nema ni u tragovima.
Izvor: Pečat
