Kada su se troje mladih entuzijasta, zaljubljenika u nauku, prije nekoliko mjeseci obratili Agenciji za civilno vazduhoplovstvo sa zahtjevom da im objasne što im je sve potrebno kako bi dobili dozvolu za lansiranje u svemir prvog crnogorskog satelita, dočekani su u prvi mah sa nevjericom koju je brzo zamijenilo oduševljenje.
U Agenciji za civilno vazduhoplovstvo su bili fascinirani idejom, ali su se našli i u neobičnoj situaciji jer nikada u istoriji države nijesu imali takve zahtjeve, pa nijesu odmah ni znali kako da im objasne procedure.
Sve što vam treba dobićete, samo nam recite što vam treba, jer niko nikada nije došao sa sličnim zahtjevom – prepričavaju za Pobjedu razgovor u Agenciji osnivači organizacije Montenegro Space Research (MSR) Nina Drakulić, Nikola Perović i Filip Jovićević.
U bjelopavlićkom selu Viš, desetak kilometara od Danilovgrada, u porodičnoj kući 27-godišnjeg Nikole – specijaliste informacionih tehnologija – sa pogledom na Garač i ribnjak uz obalu rijeke Zete, planiraju dva projekta, proizvode pojedine komponente neophodne za ovaj, za crnogorske prilike, neuobičajeni poduhvat, a trenutno su u fazi testiranja različitih goriva. U tome im pomaže mladi Pljevljak Aleksa Kotlaja, koji je zaljubljenik u rakete od malih nogu a zadužen je, kako kažu, za dio priče vezane za hemiju.
PROJEKAT LUČA
Prvi crnogorski satelit zvaće se Luča, a kreatori ovog projekta se nadaju da će zablistati na ivici svemira u jesen ove godine, kao i da će dobiti dozvolu da se lansiranje obavi sa Viškog polja.
Prvobitni plan za Luču je bio da ostane u orbiti Zemlje i da kruži oko nje na visni od 150 do 200 kilometara. Međutim, zbog rata u Ukrajini, iznad koje je trebalo da prelijeće, kao i iznad Rusije, od tog plana se odustalo.
Plan je da raketu dugu oko 2,5 metara koja će nositi prvi crnogorski satelit opremljen senzorima, žiroskopom, lokatorima, kamerom i padobranom, sa četiri hidrometeorološka balona podignu na visinu od oko 45 kilometara, gdje će se aktivirati motori koji će raketu odvesti na planiranu visinu od oko 150 kilometara, gdje bi se Luča zadržala desetak minuta, a potom silom gravitacije vratila na Zemlju.
Cilj im je da prikupe informacije o radijaciji, temperaturama i ostalim uslovima, kako bi u narednim projektima imali sve potrebne podatke neophodne za nove poduhvate, kao što je npr. zaštita elektronike od kosmičkog zračenja.
Ovakav način lansiranja objašnjavaju činjenicom da raketa tih dimenzija ne može nositi adekvatnu količinu goriva da stvori dovoljan potisak koji bi je „odlijepio“ od površine Zemlje. Na visini od 45 kilometara, gdje je atmosfera svega na nekih dva odsto od one pri površini Zemlje, sa istom količinom goriva može se ostvariti deset i više puta duže putovanje.
Izvor: Pobjeda
