Govoreći o životu van Skupštine Crne Gore, poslanik Demokratskog fronta Branko Radulović kaže da voli samoću i svoj kutak u kom čita i stvara. Dan za njega nije ispunjen ukoliko ništa kreativno nije uradio. U emisiji “Upoznajte parlamentarce”na Parlamentarnom kanalu otkriva svoju emotivnu stranu, ali i način na koji je odrastanje u podgoričkoj Staroj varoši uticao na njega.
Poslanik Radulović sebe opisuje kao velikog radoholičara, ali i druželjubivu osobu.
“Imam puno drugara, velikih naučnika, umjetnika, ljudi sa sela, ali možda s godinama, možda s problemima, sve više sam sam sa sobom”, kazao je on.
Svoju emotivnost nosi genetski I kako kaže, fajterski, prenosi RTCG.
“Najveći sam svoj kritičar, ali kažem sebi dobro si postupio, ne daj na sebe, nisi nikog obrukao. Ja nisam faktički onaj iz Skupštine, ja sam više ovdje, ja sam tamo gdje se stvara, ja sam tehnokrata, naučnik I nadam se kad mi neko bude držao posljednju riječ da će reći- pametna glava”, kaže Radulović.
Roditelji su stvorili od njega radoholika.
Ističe da je ljubav prema različitosti, drugoj vjeri i multietničko skladu ponio iz Stare varoši gdje je odrastao.
“Mi smo stvoreni jedni bez drugih, mi smo ništa jedni bez drugih”, kaže Branko Radulović koga su komšije od milošte zvali Banja.
Od svojih komšija naučio je da se bori, da se ne boji.
“Bio sam strašno temperamentan. Nikada nijesam napadao slabijeg nikada prvi”, kazao je on.
Njegov uzor i najveća ljubav bio je otac.
“Tata nas je naučio – nikada ne uzmi, krvavo stekni, krvavo od dlanova, ne od nečeg drugog, uvijek daj, uvijek budi dobronamjeran. I tako smo svi završili najbolje škole. Ali da li sam srećan, nijesam srećan, jer sam se u jednom trenutku vratio u Crnu Goru, bio veličan, a onda u jednom trenutku sam kao pobornik za suživot u Crnoj Gori bio državni neprijatelj i sve moje ideje koje su se post festom pokazale kao izuzetne, malo su se ili ni malo nisu pokazale. U tome sam nesrećan. Ja I moja porodica uvijek smo nalazili svoju sreću, ali vjerujte tuđina nosi veliku frustraciju”, kazao je on.
Politika mu je uzela dragocjeno vrijeme da stvara i da bude kreativan.
“Uzela mi je vjerovanje da tamo postoji elita, da postoje najbolji ljudi. Tamo postoji dobar dio ljudi koji ne zaslužuje to”, kaže Radulović.
Od studija medicine odustao je kada je vidio leš.
“Upisao sam metalurgiju, pojma nemajući šta je metalurgija”, prisjeća se on.
Kao gardista, vojsku je služio na Brionima I zahvaljujući tome, dosta vremena je provodio sa Titom.
U firmi MZT je brzo napredovao. Sa njim na čelu dostigli su takve rezultate da su izvozili 80 odsto proizvodnje. Obišao je svijet, gdje se nadograđivao, ali nije mogao bez Crne Gore I sjevera podgoričkog. Zato je pocijepao zelenu kartu koju je dobio za život u Kanadi.
“ I vratim se ovdje, strašne stvari mi uradimo. Novine su pisale o meni”, kaže on.
I kao profesor na Metalurškom fakultetu ostvaruje velike rezultate. Smatra da je je tada naša konkurentnost u nauci bila veća nego danas.
Pored politike i nauke voli da slika, čita I kuva.
“Što se tiče mog kulinarstva, to sam naučio od majke. Čak sam u jednom trenutku želio da otvorim restoran. Tata mi je govorio kako doctor nauka da drži restoran. Mogu vam reći da tako kuvam da žene iz familije drhte kada probam njihova jela”
Branklo Radulović se ne kaje što se vratio u Crnu Goru, ali se kaje zbog onoga što nije završio u inostranstvu. Kaže da iznad svega voli ovu zemlju i da svi narodi u njoj zemlji mogu da žive složno.
