Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda u izvještaju ukazao je na slučaj učenika šestog razreda podgoričke Osnovne škole “Milorad Musa Burzan“ koji već godinu dana trpi mobing od nastavnice Istorije u toj školi.
Portal CDM navodi da je nastavnica prema navodima iz izvještaja učenika omalovažavala i ponižavala, obezvrjeđivala njegovo znanje dok je uprava škole o cijelom slučaju bila obaviještena.
Zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Mijušković naglašava da takvo postupanje nastavnice nije u skladu sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja, a takođe nije ni u najboljem interesu učenika.
Sa problemom koji se odnosio na omalovažavanje učenika i obezvrjeđivanje njegovog znanja upoznat je razredni starješina, kao i uprava škole, u novembru 2021. godine.
“Zapaža se da su predstavnici škole, preduzimali mjere i radnje u cilju razrješenja problema sa kojima se suočio učenik, koji je po navodima roditelja imao i druge probleme koji su nastali zbog ophođenja nastavnice (strah od prozivke, problemi sa ishranom, anksioznost i dr.)”, ističe se u izvještaju Mijušković.
Problem se nastavio i u početkom II polugodišta školske 2021/2022 godine, kada je učenik ponovo doživio neprijatnosti.
“Međutim, već od sljedećeg dana, predmetna nastavnica je na bolovanju”, zapaža Mijušković.
Zaštitnik ističe da je usljed odustva nastavnice nadležna inspekcija nije bila u mogućnosti da sa njom razgovara, kako bi se i ona izjasnila na okolnosti. Na drugoj strani, Uprava škole je telefonskim putem razgovarala sa nastavnicom, kako bi joj se skrenula pažnja.
“Direktorica škole je obavila razgovor sa učenikom, a njegovi roditelji su naveli da je odjeljenski starješina razgovarao i sa ostalim učenicima odjeljenja u cilju preispitivanja postupanja nastavnice, gdje se ističe da su oni potvrdili da je nastavnica verbalno uznemirila učenika. U izjašnjenju škole se ne navodi da je sa učenikom obavljan rad od strane pedagoško-psihološke službe, radi prevazilaženja problema sa kojima se suočio”, primjećuje Mijušković.
Ovakav stav prosvjetnog radnika prema djetetu, po mišljenju Zaštitnika, je nedopustiv.
“Podsjećamo da škole nisu samo obrazovne ustanove i ne smiju zanemarivati veoma važnu vaspitnu ulogu koju imaju. Naime, učionica je mjesto gdje se djeci prezentuju mjerila vrijednosti, propagira nenasilna komunikacija i savladavaju osnovne radne i životne vještine, kroz savladavanje obaveznog nastavnog programa”, ukazuje Mijušković.
Nacionalno zakonodavstvo, kao i Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, obavezuju državu da zaštiti dijete od svih vidova zlostavljanja, kao i da se pri održavanju discipline u školama aktivnosti i mjere sprovode bez odlaganja uz poštovanje ljudskog/dječijeg dostojanstva.
“Kod činjenice da su se ovakve situacije i ranije dešavale, mišljenja smo da je neophodno intenzivno raditi kako sa učenicima tako i sa nastavnim kadrom u cilju edukacije o različitim oblicima nasilja i štetnosti posljedica koje nasilje ostavlja na pojedinca, posebno na dijete. U slučajevima kada se prava djeteta ipak povrijede neprofesionalnim postupanjem u obrazovnoj ustanovi, pedagoško psihološka služba mora sprovoditi programe sa djecom u cilju otklanjanja posljedica takvog postupanja”, ukazuje Mijušković.
Naglašava da je škola dužna da preduzme sve potrebne mjere i radnje kako bi učenici ostvarivali pravo na obrazovanje shodno propisima, kao i ciljevima obrazovanja.
“Naime, tedencije u obrazovanju su da svi učenici dobiju kvalitetno obrazovanje, a uloga škole i njenog rukovodioca sa raspoloživim mehaniznom, je da ovo očekivanje sprovodi u djelo, odnosno da nastoji da se obezbijedi kvalitet nastave i učenja. Motivisan učenik treba da bude produkt dobrog odnosa škole i roditelja/staratelja. Istovremeno najbolji interes djeteta ostvaruje se u zajedničkom radu škole i porodice i nastavnika”, kazala je Mijušković.
Iako je nastavnica na koju se odnosila pritužbe privremeno spriječena za rad (bolovanje), Zaštitnik smatra da je, po njenom povratku na rad, a imajući u vidu da su se „i ranije dešavale situacije“ kako navodi škola u izjašnjenju, potrebno sprovesti odgovarajuće aktivnosti, te eventualno procjenu njene uspješnosti i kvaliteta nastave koju predaje.
“Takođe uprava škole treba da podstiče i podržava stručno usavršavanje nastavnika”, savjetuje Mijušković.
Zaštitnik preporučuje školi “Milorad Musa Burzan“ da psihološko pedagoška služba obezbijedi osnovne informacije i stručnu podršku i pomoć zaposlenim u školi u prepoznavanju nasilja (pa i verbalnog), i aktivnostima koje se u tim slučajevima preduzimaju.
Takođe, jedna od preporuka školi je da sprovede proces samoevaluacije sa akcentom utvrđivanja stanja u nastavnom predmetu Istorija i izvrši procjenu kvaliteta rada nastavnice po njenom povratku na rad i u skladu sa tim preduzme odgovarajuće mjere.
“Da se u narednom periodu prilikom rješavanja problema blagovremeno uključi stručna službe škole, u cilju pomoći učeniku/ci, olakšavanja komunikacije te poboljšanja odnosa na relaciji učenici –nastavnik”, preporuke su Mijušković.
