Komentar Duška Kovačevića, blogera i analitičara:
Iako su podjele i jedna stalna napetost koja vlada između različitih ideja i politika – osobine demokratskog i modernog društva, ne sviđa mi se ova isforsirana i podešena interpretacija vezana za takozvani napad na Cetinju juče i danas.
Kao da neko želi, jasno i ko, da po svaku cijenu zametne kavgu u namjeri radikalizacije prilika u Crnoj Gori. Ergo, u alarmantnom tonu javnosti je rečeno da je monahinja ispred Cetinjskog manastira bacila crnogorsku zastavu, da bi snimak pokazao nešto sasvim drugo, dok je danas jedna benigna rasprave ispred istog manastira, možda u momentu i violentno temperamentna, pretvorena u atak na novinare Gradske i Pobjede.
Opet je snimak razobličio i demantovao inscenaciju i namjeru. Mobilni telefoni i internet su blago. Pencilin istine za propagandne akcije i namještaljke.
A onda po starom običaju i uigranom postupku “napad” na zastavu i novinare oštro i orkestrirano osuđuju stari znanci: CGO, bivši ambasador Vlahović, poslanik DPS Nikolić, Aleksandra Vuković, moj prijatelj Ljubo Filipović, Draginja… i čitav medijski pastiš podižu u prijeteću i histerijsku zonu.
Ali, iako ponavljam da mi se ne dopada ova tendencija, ipak je ovo iznuđeni i po malo tužni izraz nemoći i opadanja.
Za kraj komentara, podsjetio bih da sam na isti način reagovao kada su Vijesti prijavile i procesuirale navodni napad na svoju reporterku upravo na Cetinju prošle godine kada je par komita kroz jednu dozvoljenu provokaciju, u najboljem duhu erosa protesta, uputila istoj novinarki par riječi. Gluposti i epifenomeni svakog živog društva.