Manastir Morača, stožer vjere pravoslavne u Crnoj Gori obilježava 770 godina trajanja. Pod njegovim svodovima vijekovima se narod duhovno krijepio, opismenjavao i saborovao, ali i pričešćivao prije odlaska u junačke bojeve.
Kroz sedam vjekova i još sedam decenija, proživio je vreme sjaja i slave, ali i teške godine kada je bio zapušten, ali je uvijek, i u najtežim vremenima kad se iz njega ni zvona nisu čula, bio luča pravoslavlja.
Na velikim iskušenjima manastir je bio i u novije vrijeme kada su se branile svetinje širom Crne Gore. Pamte se riječi blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, koji je dolazeći u ovu zadužbinu Stefana Nemanjića govorio:
– Otkako je Nemanjin unuk na kruškovom panju, na kojem je padala nebeska luča, podigao ovaj hram, taj oganj nije prestajao da se spušta na ovu svetinju.
Mitropolija crnogorsko-primorska i uprava manastira, danas i sjutra organizuju proslavu jubileja.
Večeras će biti upriličena svečana duhovna akademija u Domu kulture u Kolašinu sa početkom u 19 časova. Sabranje će blagosloviti mitropolit Joanikije, a prazničnu bjesedu održaće akademik Miro Vuksanović.
Sjutra ujutru, svetu arhijerejsku liturgiju u drevnoj nemanjićkoj svetinji služiće mitropolit Joanikije sa sveštenstvom, a potom će se održati bogat kulturno-umetnički program.
Manastir je podigao 1252, na desnoj obali Morače, knez Stefan Nemanjić, sin kralja Vukana i unuk velikog župana Stefana Nemanje. Manastirski kompleks čine saborna crkva Uspenja Bogorodice, mala crkva Svetoga Nikole i zgrada konaka, a porta je opasana visokim zidom sa dvije kapije.
Posebnu znamenitost manastira Morače predstavlja njen živopis. Stari živopis iz 1252. godine, koji je pokrivao sve zidove glavne crkve je sačuvan samo u đakonikonu.
Monumentalnošću i snagom izraza izdvaja se 11 kompozicija iz života Svetog Ilije. Prikazano je rođenje Proroka, a potom se hronološki ređaju scene iz njegovog života.
O značaju svetinje kroz istoriju, posebno u 17. vijeku, svjedoči i to što je patrijarh srpski Jovan u manastiru organizovao sabor narodnih prvaka. Tu je 1648. izabran patrijarh Gavrilo Rajić za nasljednika patrijarha Pajsija Prvog. Predanje kaže i da je ovdje “pala odluka” za ubistvo Smail-age Čengića. Ostalo je u pamćenju i kazivanje da je iguman Dimitrije Radojević, baš u ovom manastiru pričestio i blagoslovio grupu koja je sa vojvodom Novicom Cerovićem pošla da se pridruži Drobnjacima u namjeri da presude zloglasnom agi.
Poslednji napad Turaka na manastir Moraču, bio je 11. juna 1877, kada je iguman Mitrofan Ban lično predvodio bataljon koji je odbranio svetinju.
Njen današnji izgled potiče iz 1935., kada je učinjena znatna restauracija, u vrijeme mitropolita, kasnije patrijarha Gavrila Dožića. U porti manastira su konaci iz 19. vijeka, a tu su i riznica i biblioteka posvećena blaženopočivšem patrijarhu Dožiću.
No, nad ovom svetinjom već dugo je strepnja vaskolikog srpskog naroda zbog neizvjesnosti da li će kanjon Morače biti potopljen za potrebe proizvođača struje. Opasnost bi u tom slučaju vrebala i manastir! Za spas manastira decenijama se bori Komnen Bećirović iz Ljevišta, profesor svjetske književnosti. On i ovih prazničnih dana ne skriva strepnju.
– Prijestonica Morače i Rovaca, hram Uspenja Presvete Bogorodice, u svijetu je poznat po svojoj arhitekturi i freskama. Ali, plašim se da će biti ugrožen ako se krene u izgradnju četiri hidroelektrane – kaže za “Novosti” Bećirović.
– Dovođenjem jezera u temelje moračke lavre vlaga bi se uvukla u pješčanu terasu staru pola miliona godina, i u manastirske zidove, i počela bi da ih rastače. Ako bi jednog dana, na šta geolozi, inače, ukazuju, proradilo klizište Đurđevine i survale se ogromne količine zemlje, nivo jezera bi toliko narastao da bi u njemu nestao manastir! Utopila bi se i čuvena epska pesma “Ženidba Maksima Crnojevića”, nastala upravo na obalama ove rijeke!
Izvor: Novosti
