Isaac Asimov (pravo ime Izak Judovič Azimov, rus. Исаак Юдович Азимов [Petroviči kraj Smolenska, 2. januara 1920. – New York, 6. april 1992.), američki pisac naučne fantastike, popularizator nauke i biohemičar. Bio je izuzetno plodan autor a sa Robertom Heinleinom i Arthurom Clarkeom čini (čuvenu) Veliku trojku naučne fantastike. Najpoznatiji djelo mu je Zadužbina u koje je uklopio i serijale Galaktičko carstvo i Robot.
Biografija
Rođen je u Rusiji, ali je zajedno s roditeljima emigrirao 1923. godine u SAD. Roditelji su mu govorili engleski i jidiš, tako da nikad nije naučio govoriti ruski. Odrastao je u Brooklynu (New York gdje je naučio čitati s pet godina, a tečno je govorio i engleski i jidiš. Njegovi su roditelji posjedovali prodavnicu u kojoj je bilo i naučno-fantastičnih časopisa koje je često čitao. Oko jedanaeste godine i sam je počeo pisati vlastite priče.
Diplomirao je na univerzitetu Columbia 1939., a 1948. je tamo i doktorirao biohemiju. Nakon doktorata pridružio se bostonskom univerzitetu. Počeo je raditi kao profesionalni pisac, a 1979. počinje raditi kao univerzitetski profesor. Od 1965. njegovi lični papiri se arhiviraju u biblioteci Mugar Memorial gdje zauzimaju 464 kutije i oko 71 metra prostora na policama.
Vjenčao se s Gertrudom Blugerman 1942. s kojom je imao dvoje djece − Davida i Robyn Joan. Rastavili su se 1973. te se Asimov vjenčao s Janet O. Jeppson iste godine.
Asimov je bio klaustrofil, uživao je u malim, zatvorenim prostorima. U prvom dijelu svoje autobiografije govori kako je u djetinjstvu htio posjedovati kiosk na stanici podzemne željeznice u koji bi se mogao zatvoriti, i čitajući – slušati buku vozova koji bi onuda prolazili. Bojao se letenja, te je to učinio samo dva puta u životu (za vrijeme ratne službe). Rijetko je putovao u udaljena mjesta. Ta fobija je uticala i na njegovu prozupa ju je utkao i u neke svoje likove, poput Elijaha Baleyja iz «Robot» serijala. Nikad nije naučio plivati ili voziti bicikl, ali je naučio voziti automobil kad se preselio u Boston, koji je u svojoj zbirci šala opisao kao “anarhiju na točkovima”.
Bio je poznat po svojoj tačnosti i izvanrednom osjećaju za vrijeme. Nikad nije gledao na sat, a uvijek je znao tačno procijeniti vrijeme, pogotovo kad bi mu govori trajali tačno onoliko koliko su bili predviđeni. Bio je istaknuti član udruženja Baker Street Irregulars koje je okupljalo zaljubljenike u Sherlocka Holmesa kao i predsjednik Američkog udruženja humanista.
Isaac Asimov nije osporavao religijska uvjerenja drugih ljudi, ali je osporavao praznovjerje i neutemeljena vjerovanja. Tokom odrastanja, njegov otac nije htio nametati svoju vjeru mladom Isaacu koji je odrastao bez čvrstih religijskih uticaja. Mnogo se godina Asimov nazivao ateistom, ali je i sam smatrao kako ga ta riječ dobro ne opisuje jer govori o onome u što on ne vjeruje, a ne o onome u što vjeruje. Kasnije je riječ “humanista” smatrao dobrom zamjenom. U svojoj je autobiografiji napisao:
“Da nisam ateista, vjerovao bih u Boga koji bi spašavao ljude procjenjujući njihov cjelokupni život, a ne riječi. Mislim da bi Bog više volio iskrenog i pravednog ateistu od televizijskog propovjednika čije su riječi “Bog, Bog, Bog”, a djela lažna, lažna, lažna.”
Bio je blizak prijatelj s Geneom Roddenberryjem kojem je često davao savjete u vezi s epizodama Zvjezdanih staza.
Što se tiče političkih uvjerenja, bio je član demokratske stranke. Bio je veliki protivnik Vijetnamskog rata. Smatrao se feministom i prije nego li je feministički pokret uopšte uzeo zamaha. Smatrao je i da se homoseksualnost treba smatrati moralnim pravom, baš kao i bilo koji polni odnos kojem svrha nije razmnožavanje.
Bavio se različitim problemima, a u svojoj posljednjoj proznoj knjizi iz 1991. Naša ljuta Zemlja pisao o problemu uništavanja ozonskog omotača i globalnom zagrijavanju. Koautor te knjige bio je njegov prijatelj i pisac naučne-fantastike, Frederik Pohl.
Asimov je umro 6. aprila 1992. Nadživjela su ga žena Janet i njegova djeca iz prvog braka. Deset godina nakon njegove smrti, Janet Asimov je objavila novo izdanje njegove autobiografije u kojem je rečeno kako je uzrok njegove smrti sida. Naime, zaražen je za vrijeme transfuzije krvi prilikom operacije srčane prenosnice. Janet je rekla kako je Asimov sve htio priznati javnosti, ali su mu doktori savjetovali da to ne učini.
Književni rad
Njegova četiri zakona robotike su legendarna, a glase:
- Robot ne smije naškoditi čovječanstvu, ili svojom pasivnošću dozvoliti da se čovječanstvu naškodi.
- Robot ne smije naškoditi čovjeku, ili svojom pasivnošću dozvoliti da se čovjeku naškodi, osim kad je to u suprotnosti s nultim zakonom.
- Robot mora slušati ljudske naredbe, osim kad su one u suprotnosti s nultim ili prvim zakonom.
- Robot treba štititi svoj integritet, osim kad je to u suprotnosti s nultim, prvim ili drugim zakonom.
Asimov je svojim najboljim djelom smatrao priču “Posljednje pitanje” (The Last Question) iz 1956. godine.
Citati
Život je ugodan. Smrt je mirna. Prelaz je taj koji nas brine.
Nikad nemoj dopustiti da ti osjećaj morala zasmeta da učiniš ono što je ispravno.
Ja ne čitam brzo, ja brzo razumijem.
Ne vjerujem u život poslije smrti tako da ne moram provesti cijeli život bojeći se pakla ili još gore – raja. Ma kakva god mučenja bila u paklu, mislim da bi dosada u raju bila mnogo gora.
Pišem zbog istog razloga zbog kojeg i dišem – da to ne činim, umro bih.
Oni ljudi koji misle da sve znaju veliki su gnjavatori nama koji doista znamo sve.
Kad nekoga uvrijedimo, nazovemo ga životinjom. Okrutnije bi bilo namjerno ga nazvati čovjekom.
Loša ideja dobro napisana biće bolje prihvaćena od loše napisane ali dobre ideje.
Nasilje je posljednje utočište nesposobnih.
Bibliografija
Ciklus o robotima
Čelične pećine (The Caves of Steel) (1954)
Sabrani roboti (The complete robot) (1982)
Golo Sunce (The Naked Sun) (1957)
Roboti zore (The Robots of Dawn) (1983)
Roboti i Carstvo (Robots and Empire) (1985)
Pozitronski čovjek (The Positronic Man) (1992) – zajedno sa Robertom Silverbergom
Ciklus o Carstvu
Slijepa ulica (Blind alley) (1945)
Šljunak na nebu (Pebble in the Sky) (1950)
Zvijezde, prah nebeski (The Stars, Like Dust) (1951)
Svemirske struje (The Currents of Space) (1952)
Ciklus o Zadužbini
Zadužbina (Foundation) (1951)
Zadužbina i Carstvo (Foundation and Empire) (1952)
Druga Zadužbina (Second Foundation) (1953)
Na rubu Zadužbine (Foundation’s Edge) (1982)
Zadužbina i Zemlja (Foundation and Earth) (1986)
Preludijum za Zadužbinu (Prelude to Foundation) (1988)
U susret Zadužbini (Forward the Foundation) (1991)
Romani van ciklusa
Ja, robot (I, Robot) (1950), zbirka pripovjedaka
Kraj vječnosti (The End of Eternity) (1955)
Bogovi lično (The Gods Themselves) (1972)
Nemezis (Nemesis) (1989)
Spuštanje noći (Nightfall) (1990)
The Ugly Little Boy (1992)
Popularna nauka
Istraživanja Zemlje i Kosmosa (Exploring the Earth and the Cosmos) (1982)
Isaac Asimov’s Guide to Earth and Space (1991)
Glavni likovi Asimovljevih priča i romana
Susan Calvin, robopsihološkinja
Elija Bejli, detektiv
R. Daneel Olivaw, robot detektiv
Hari Seldon, osnivač Zadužbine
Dors Venabili, Seldonova žena
Za Press priredio: Dragan Leković
