Piše: Velibor Ivanović, građanski i politički aktivista
Godine počinju januarom, koji je po običaju hladan i turoban mjesec. Ne samo zbog niskih temperatura već i svođenja računa radi. One obiteljske ću ostaviti svakom ponaosob a one političke možemo zajedno. Godinu, vele, treba započeti optimizmom. Budimo.
Promjena koja to nije
2022. je Crnoj Gori bila realno još jedna u nizu godina koje su pojele partitokrate. Dvadesetpet je mjeseci od kada su se pobjednici prošlih parlamentarnih izbora latili mehanizama vlasti, a baš ništa ne podśeća na promjenu koju su godinama do avgusta 2020. dozivali. I baš sve liči na kontinuitet partitokratskog vladanja DPS-a. I oni, pobjednici, počinju doslovce da liče na prethodnike. Nakon pedantnog partijskog zapošljavanja, kapilarno… radno mjesto po radno mjesto… koje predstavlja zalog za neke nove izborne pobjede, pozabavili su se preraspodjelom sredstava iz budzeta. Dijeli se novac iz zaduženja za kupovinu kratkotrajne političke podrške. Samo da do proljeća i očekivanih novih izbira „dobači“. Na taj se način partititokratski resurs jača novcem svih građana a na direktnu štetu samo onih koji nijesu pripadnici stranaka. Diskriminacija je osnova kao i pečat vladanja ovih novih, na identičan način kao što je to bila i do 2020.
Neki novi klinci
„Evropa sad“ je nova politička stranka na sceni. Početni uzlet je očekivan, kao i baš u svim ranijim, sličnim slučajevima. Ljudima je, vele, svega dosta. Zato nova lica i besprizorna obećanja (o hiljadu Evra) dovoljno znače svima onima koji nastavljaju da lutaju, pogubljeni u partitokratskim vremenu i prostoru. Da li nam ta nova lica donose i novu političku vrijednost, javne narative i moderna ponašanja? Ne. Baš poput svih prethodnih šarenih laža (PCG, DF, Demos, URA, Demokrate…) slika su i (ne)prilika partitokratskih instant-tvorevina bez sadržja i kapaciteta da se zaista predstave kadrim da pokrenu točak promjena na bolje. Gomila nadobudnih muških uz ikebanu dama koje služe prividu EU-standarda. Znate već ono… 4-8-16-20…
Milo je nepotreban
Da, Đukanović je nepotreban Crnoj Gori. Sada je već to i većini građanki i građana prilično jasno. Shvatam da sam previše od vas očekivao, pokušavajući da vam to predočim još od oktobra 2020. Dvije i po godine je građanska Crna Gora bila talac pokušaja njegovog političkog spasavanja koje se, sasvim prirodno i očekivano, završilo fijaskom. I po njega i po građansku Crnu Goru. Cilj s kojim je od pada DPS-a sa vlasti djelovao je bio više nego očigledan – da u trenutku raspisivanja predśedničkih izbora bude jedina javna i politička ličnost koja bi bila prepoznata kao kandidat. I uspio je u tome. Na današnji dan mi nemamo alternativu. A o procentima šanse da ne bude potučen od strane (doslovce) bilo kojeg kandidata ili kandidatkinja koje Vučić odredi, naprosto je nepotrebno da lamentiram. Ni do 25% taj luzer da „dobači“ ne može na današnji dan. Tukao bi ga neki tamo ludi Milojko ili recimo kakva adekvatna kvazi-intelektualka iza koje bi logistikom i parama stale komšije, Rusi i SPC.
Crnoj Gori je potrebna… zena!
Krajnji je vakat da se pokrene javna rasparava kakav nam predśednički kandidat treba. I tu rasparavu treba da vidimo svi mi, a ne nikako da se time bave dokazani luzeri iz partitokratskog sektora. Takozvane „crnogorske stranke“ nemaju više ni politčkog ugleda (čitaj moći), niti para kao i ni blage ideje kako bi mogli da zaustave seriju izbornih poraza. Ako njima prepuštimo da nam kandiduju kandidata… desiće se izvjestan debakl i dobićemo na čelu drzave osobu koja će imati zadatak da joj ubrzo proglasi kraj postojanja. Kako to izgleda kada na poziciju prvog sistemskog operativca dodje takav neko… imali smo prilike da tokom 2022 da vidimo. Crnoj Gori sam zato u Novoj pozelio… zenu kao kandidatkinju za prvu Predśednicu! Više je razloga zbog kojih sam uvjeren da bi adekvatna osoba uz potpunu podršku bila u stanju da iznese pobjedničku kampanju. Prvo… narod Crne Gore bi je dočekao objeručke! Śetite se izbornog rezultata kojeg je u neravnooravnim uslovima ostvarila Draginja Vuksanović prošlog puta (rekord SDP). Drugo… strani partneri bi joj pruzili najveću podršku do sada, veću nego li bilo kome u ranijim izhornim procesima. Treće… kontra strana bi bila u velikom problemu da izgradi politički narativ kojim bi se konfrontirala našoj kandidatkinji i još u većem problemu da joj suprostavi valjanog suparnika Ili suparnicu.
Šta je sve potrebno da bi takva kandidatkinja postala Predśednica?
Potrebna je potpuna i nepodijeljena podrška ukupnog potencijala gradjanske drzave. Svaka eventualna opstrukcija od strane centra moći oko Mila Đukanovića i/li partitokratskog sektora bi bila ravna veleizdaji. Pretjerujem li? Ne. Ovo je sudar svjetova, i to ne samo Zapada i Istoka, ne samo sudar civilizacija već i modernog i naprednog s prevaziđenim i nazadnim. Sudar bi to bio i izmedju gradjanskih sloboda i pogane partitokratije kao i između sekularnog i klerikalnog. Ukoliko Mila potrošenog pošaljete u ovom trenutku na dvoboj doslovce bilo kome iz trenutne vlasti… prošlost će da pobijedi bolju budućnost. Partitokratija podrzana snaznim rusko-srbijanskim uticajem (političkim i klerikalnim) kao i ogromnim svotama „crnog novca“, pregaziće nekada moćnu partitokratsku figuru koja nema više sposobnost generisanja ukupnog potencijala gradjanskog društva.
Zato sam Crnoj Gori u Novoj pozelio zenu. Divnu, ozbiljnu, trezvenu, snaznu, odvaznu i u svojim bitkama dokazanu. Zenu koja će jednom kampanjom da potre decenije partitokratskog muškog taloga! Svi problemi ovog svijeta su samo obična posljedica slabosti muškog ega. A probleme ne mogu da rješavaju oni koji su ih kreirali.
Srećna vam Nova godina i vjerujem u njoj i nova, bolja Crna Gora.
