Džon Ronald Ruel Tolkin (John Ronald Reuel Tolkien) (3. januar 1892. – 2. septembar 1973), profesor anglosaksonskog jezika na Oksfordskom univerzitetu u periodu od 1925. do 1945. godine, kao i profesor engleskog jezika i književnosti, takođe na Oksfordu, od 1945. do 1959. godine.
Van naučnih krugova, najpoznatiji je kao autor romana „Gospodar prstenova”, zatim njegovog prethodnika, „Hobita”, kao i velikog broja posthumno izdatih knjiga o istoriji zamišljenog svijeta zvanog Arda, najviše jednog njenog kontinenta, Srednje zemlje, gdje se odigrava radnja ova njegova dva najpoznatija romana. Velika popularnost i uticaj ovih djela su ustoličila Tolkina kao oca žanra moderne visoke fantastike (engl. High-fantasy).
Što se tiče naučnih krugova, bio je visoko uvaženi leksikograf i stručak za anglosaksonski i staronordijski jezik. Pripadao je književnoj diskusionoj grupi The Inklings i bio je blizak prijatelj sa K.S. Luisom (C.S. Lewis).
Biografija
Tolkin je rođen u Blumfontejnu (Bloemfontein) u današnjoj Južnoafričkoj Republici, kao sin Artura Tolkina (Arthur Tolkien), engleskog bankara, i Mejbel Tolkin, rođene Safild (Mabel Tolkien, neé Suffield). Većina Tolkinovih predaka po ocu, koliko je poznato, bili su zanatlije. Porodica Tolkin potiče iz Saksonije u Njemačkoj, ali živi u Engleskoj od XVIII vijeka. Prezime Tolkin je anglicizirano Tollkiehn od njemačkog tollkühn i znači – ludo odvažan. Lik pod imenom Profesor Rašbold (Professor Rushbold) u The Notion Club Papers je aluzija na ovo ime. Tolkin je imao samo jednog brata, Hilarija Artura Ruela Tolkina (Hillary Arthur Reuel Tolkien), rođenog 17. februara 1894. godine.
Tolkin je imao tri godine kada se sa svojom majkom, koja se teško nosila sa afričkom klimom, vratio u Englesku – otac mu je umro u Južnoj Africi od teškog krvarenja u mozgu prije nego što im se mogao pridružiti. Živjeli su sa Mejbelinim roditeljima u Birmingemu (Birmingham) neko vrijeme, ali su uskoro, već 1896, prešli u Serhol (Sarehole), tada selo u Vorvikširu (Warwickshire), a danas dio Birmingema.
Mejbel je sama podučavala svoja dva sina a Džon je bio predan učenik. Naučila ga je mnogo o botanici, ali najviše su ga zanimali jezici – majka ga je vrlo rano naučila osnovama latinskog. Naučio je da čita u četvrtoj godini, a ubrzo je znao i dobro da piše. Pohađao je Školu kralja Edvarda (King Edward’s School), Akademiju kralja Filipa (King Phillip’s Academy) i studirao je na Egzeter koledžu u Oksfordu (Exeter College, Oxford).
Njegova majka je prešla u rimokatoličku vjeru, uprkos oštrim protestima njene porodice. Umrla je od dijabetesa 1904, kada je Tolkinu bilo dvanaest godina i on je cijeli život smatrao kako je Mejbel postala mučenik za svoju vjeru, što će imati veliki uticaj na njegova katolička uvjerenja. Tolkinova predana vjera je bila značajni faktor u prevođenju K.S. Luisa u hrišćanstvo, i njegova djela sadrže dosta hrišćanske simbolike i vrijednosti.
Budući da je bio siroče, odgaja ga otac Frensis Morgan (Father Francis Morgan) iz Birmingemskog oratorijuma, u dijelu Birmingema zvanom Edžbaston (Edgbaston), gde je Tolkin daljeodrastao.
Tamo je upoznao i zaljubio se u Edit Brat (Edith Bratt) (koja će kasnije poslužiti kao model za Lutijenu). Uprkos mnogim preprekama, on uspijeva da se oženi njome, svojom prvom i najiskrenijom ljubavi u životu.
Tolkin se priključio britanskoj vojsci tokom Prvog svetskog rata. U tom periodu je vidio mnoge sa-drugove, od kojih su neki bili njegovi najbliži prijatelji, kako ginu, a on sam je uskoro završio u bolnici zbog rovovske groznice. Tokom oporavka, počinje da piše seriju bajki, zasnovanih na proučavanju mitologije i folklora, koje naziva „Knjiga izgubljenih priča” (The Book of Lost Tales). Proučavaoci njegovih djela kažu da je rat uticao na njegovo pisanje i to tako što je kroz fantaziju nalazio put da pobjegne od okrutne realnosti fabrika, mašina, pušaka i bombi XX vijeka.
Njegovo prvo civilno zaposlenje nakon rata bilo je na Oksfordskom rječniku engleskog jezika (Oxford English Dictionary), u kojem je, među mnogim drugim, riječ morž (engl. walrus) njegov unos. 1920. godine postaje docent za engleski jezik na Univerzitetu u Lidsu (University of Leeds), ali se 1925. vraća u Oksford kao profesor anglosaksonskog jezika. 1945. godine prelazi na oksfordski koledž Merton (Merton College, Oxford), gdje postaje profesor engleskog jezika i književnosti, što ostaje sve do penzionisanja 1959. godine.
Džon i Edit Tolkin su dobili četvoro djece: Džona Fransisa Ruela [John Francis Reuel] (1917.), Majkla Hilarija Ruela [Michael Hilary Reuel] (1920.), Kristofera Ruela [Christopher Reuel] (1924.) i Prisilu Anu Ruel [Priscilla Anne Reuel] (1929.).
Tolkin je umro u Oksfordu 1973. godine, i sahranjen je na groblju Volverkot (Wolvercote Cemetery) kraj svoje žene Edit, a na nadgrobnom spomeniku su uz njihova imena uklesana i imena Berena i Lutijene, upoređujući tako njihovu ljubav sa najvećom ljubavnom pričom Srednje zemlje.
Pisanje
Tolkin je uživao u izmišljanju priča kako bi zabavio djecu. Svake godine je za njih pisao pisma od Djeda mraza i slao im ih za Božić. Pisme su sakupljena i izdata u knjizi pod imenom „Očeva božićna pisma” (The Father Christmass Letters).
Tolkin nikada nije očekivao da će njegove priče postati popularne. Na nagovor bivšeg studenta, izdao je knjigu koju je napisao za svoju djecu pod naslovom „Hobit” (The Hobbit) 1937. godine. Iako namijenjena djeci, knjiga je postala popularna i kod odrasle čitalačke publike, i to toliko popularna da izdavačka kuća „Allen & Unwin” zatraži od Tolkina da napiše nastavak. Ovo je rezultiralo njegovim najpoznatijim djelom, koje će postati trotomni roman „Gospodar prstenova” (The Lord of the Rings) (izdat u periodu 1954-1955). Tolkinu je trebalo skoro deset godina da napiše svoju sagu, tokom kojih je imao svesrdnu podršku prijatelja iz The Inklings, posebno K.S. Luisa, autora poznate serije knjiga o zemlji Narniji.
„Gospodar prstenova” je ubrzo postao veoma popularna knjiga kod mlađe populacije 1960-ih, i do danas je ostao u vrhu čitanosti kao jedno od najpopularnijih djela fantastike XX vijeka, i prema prodaji i prema ispitivanjima čitalaca. Tolkin je u početku namjeravao da ispriča dječiju priču sličnu „Hobitu”, ali ona je ubrzo prerasla u mračnije i ozbiljnije djelo. Iako direktan nastavak „Hobita”, obraća se starijoj publici, opisujući mnogo dublju i veću istoriju Srednje zemlje, čija će se veličina i sjaj pokazati tek u posthumno skupljenim rukopisima izdatim u knjizi „Silmarilion” (The Silmarillion) i drugim knjigama.
Tolkin je bio profesionalni filolog i jezici i mitologije koje je proučavao ostavili su veliki trag u njegovim djelima. Tako imena Patuljaka iz „Hobita” potiču iz mitova Voluspa (Völuspá) i Eda (Edda), dok su neki zapleti (npr. krađa pehara iz zmajevog legla) uzeti iz epa „Beovulf” (Beowulf).
Tolkin je nastavio da se bavi istorijom Srednje zemlje sve do svoje smrti. Njegov sin Kristofer Tolkin je uz pomoć pisca fantastike Gaja Gavrijela Keja (Guy Gavriel Kay) sredio dio tog materijala i izdao ga u jednom dijelu pod imenom „Silmarilion” 1977. godine. Kristofer je nastavio da sređuje i izdaje materijal vezan za nastanak Srednjeg svijeta, odnosno djela kao što su ,,Istorija Srednje zemlje” (The History of Middle-earth)” u dvanaest tomova i „Nedovršene priče” (Unfinished Tales). Ona sadrže nedovršene, napuštene, alternativne i često kontradiktorne verzije priča na kojima je Tolkin radio decenijama, često ih prerađujući, prepisujući i proširujući. Samo je „Silmarilion” u skladu sa prethodno izdatim romanima, i to, isključivo zahvaljujući Kristoferovoj preradi – iako i on sam kaže da i dalje ostaju neke neusaglašenosti. Čak je i „Hobit” ostao djelimično neusaglašen sa „Gospodarom prstenova” nakon njegovog izdavanja, iako je mnogo toga izmijenjeno i cijelo jedno poglavlje prerađeno u drugom izdanju iz 1951.
U univerzitetu Market (Marquette University) u Milvokiju, Viskonsin, SAD (Milwaukee, Wisconsin, USA) čuvaju se originalni rukopisi „Gospodara prstenova” i „Hobita”, dok su u Oksfordu rukopis „Silmariliona” i Tolkinovih naučnih radova (među kojima i Tolkinov prevod epa „Beovulf” na engleskom jeziku, koji je obavezna literatura za studente engleskog jezika i književnosti u Oksfordu).
Jezici
Filologija, nauka o jezicima, ostala je Tolkinova najveća ljubav tokom cijelog života. Budući lingvista, stvorio je čak petnaest vještačkih jezika, od kojih su najpoznatija dva vilovnjačka iz „Gospodara prstenova”: kvenija i sindarin. Kasnije je razvio čitavu kosmogoniju i istoriju Srednje zemlje kao pozadinu za te jezike. Uz ogromno poznavanje anglosaksonskog i drevnog norveškog jezika, Tolkin je govorio ili razumio dosta evropskih jezika, od velškog i gelskog do romanskih (francuski, španski i italijanski), germanskih (rani oblici njemačkog i holandskog kao što je stari saksonski) i baltičkih i slovenskih (kao što su litvanski i ruski, a poznavao je i srpski). Od svih jezika koje je znao, najviše je volio finski, koji je naučio kako bi u originalu mogao pročitati finski ep Kalevala (Kalevala); govorio je da mu zvuk finskog najviše prija.
Bibliografija
Imena djela su data u originalu, uz naslov na srpskom jeziku, ako je djelo prevedeno i izdato na njemu.
Naučni radovi
A Middle-English Vocabulary (1922)
Sir Gawain and the Green Knight (1924) – sa E.V. Gordonom, anonimno remek-djelo srednjoengleske književnosti
Some Contributions to Middle-English Lexicography (1925)
The Devil’s Coach Horses (1925)
Anacrene Wisse and Hali Meiohad (1929)
Sigelwara Land – I & II (1932/1935)
The Reeve’s Tale (1934)
The Monsters and the Critics (1936) – predavanje, revolucionarna savremena kritika „Beovulfa”
Songs for the Philologistis (1936)
On Fairy-Stories (1939)
Sir Orfeo (1944) – izdanje srednjovekovne pjesme
On Fairy-Stories (1947) – esej
Ofermod (1953) – uz pjesmu The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm’s Son
Ancrene Wisse: The English Text of Ancrene Riwle (1962)
English and Welsh (1963)
Jerusalem Bible (1966) – pomoćni prevodilac i leksikograf
Proza
The Hobbit or There and Back Again (1937) – Hobit ili Tamo i opet natrag
The Leaf by Niggle (1945) – Mazalov list – kratka priča
Farmer Giles of Ham (1949) – Farmer Gil od Buta
The Lord of the Rings – Gospodar prstenova
The Fellowship of the Ring (1954) – Družina Prstena
The Two Towers (1954) – Dve kule
The Return of the King (1955) – Povratak kralja
Tree and Leaf (1964) – Drvo i List (O Vilinskim pričama i Mazalov List uz pjesmu Mitopeja)
Tolkien on Tolkien (1966) – autobiografija
Smith of Wotton Major (1967) – Kovač iz Velikog Vutona
Poezija
Godine označavaju vrijeme nastanka, osim ako nije drugačije napomenuto.
The Battle of the Eastern Field (1911)
From the many-willow’d margin of the immemorial Thames (1913)
Goblin Feet (1915)
The Happy Mariners (1920)
The Clerke’s Compleinte (1920)
Iumonna Gold Galdre Bewunden (1923)
The City of the Gods (1923)
The Eadigan Saelidan (1923)
Why the Man in the Moon Came Down Too Soon (1923)
Enigmala Saxonic – a Nuper Inventa Duo (1923)
The Cat and the Fiddle: A Nursery-Rhyme Undone and its Scandalous secret Unlocked (1923)
An Evening in Tavrobel (1924)
The Lonely Isle (1924)
The Princess Ni (1924)
Light as Leaf on Lindentree (1925)
The Nameless Land (1926)
Adventures in Unnatural History and Medieval Metres, being the Freaks of Fisiologus (1927)
Progress in Bimble Town (1931)
Errantry (1933)
Fíriel (1934)
The Adventures of Tom Bombadil (1934)
Songs for the Philologists sa E.V. Gordonom i dr., izdato 1936.
The Dragon’s Visit (1937)
Knocking at the Door: Lines induced by sensations when waiting for an answer a the door of an Exalted Academic Person (1937)
The Lay of Aotrou and Itroun (1945)
The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm’s Son (1953)
Imram (1955)
Zbirka The Adventures of Tom Bombadil and Other Verses from the Red Book – Avanture Toma Bombadila i drugi stihovi iz Crvene knjige (1962)
Bilbo’s Last Song (1966)
Zbirka The Road Goes Ever On izdata (1967)
Once upon a time (1965)
For W. H. A. (1967)
Lay of the Children of Húrin – štampana u The Lays of Beleriand (1985)
The Lay of Leithian – štampana u The Lays of Beleriand (1985)
Posthumno izdata djela
Prevodi pesama Pearl i Sir Orfeo (1975)
The Father Christmas Letters (1976)
The Silmarillion – Silmarilion (1977)
Pictures by J. R. R. Tolkien (1979)
Unfinished Tales of Númenor and Middle-earth – Nedovršene priče Numenora i Srednjeg sveta (1980)
The Letters of J.R.R. Tolkien (priredili Kristofer Tolkin i Hamfri Karpenter [Humphrey Carpenter]) (1981)
The Old English Exodus Text (1981)
Finn and Hengest: The Fragment and the Episode (1981)
Mr. Bliss (1982)
The Monsters and the Critics – zbirka eseja (1983)
The History of Middle-Earth: (1983–1996)
I The Book of Lost Tales 1 (1983)
II The Book of Lost Tales 2 (1984)
III The Lays of Beleriand (1985)
IV The Shaping of Middle-earth (1986)
V The Lost Road and Other Writings (1987)
VI The Return of the Shadow (The History of The Lord of the Rings vol. 1) (1988)
VII The Treason of Isengard (The History of The Lord of the Rings vol. 2) (1989)
VIII The War of the Ring (The History of The Lord of the Rings vol. 3) (1990)
IX Sauron Defeated (The History of The Lord of the Rings vol. 4) (1992)
X Morgoth’s Ring (The Later Silmarillion vol. 1) (1993)
XI The War of the Jewels (The Later Silmarillion vol. 2) (1994)
XII The Peoples of Middle-earth (1996)
Index (2002)
J. R. R. Tolkien: Artist and Illustrator – zbirka Tolkinove umjetnosti (1995)
Roverandom – [?] (1998)
Knjige o Tolkinu i njegovom svijetu
Mali izbor od knjiga koje su napisane o DŽ.R.R. Tolkinu i njegovom svijetu:
J. R. R. Tolkien – A Biography – biografija autora Hamfrija Karpentera [Humphrey Carpenter] (1977)
The Complete Guide to Middle-earth – enciklopedijska knjiga Roberta Fostera [Robert Foster] (1978)
Journeys of Frodo – atlas „Gospodara prstenova” autora Barbare Streči [Barbara Strachey] (1981)
The Atlas of Middle-earth – atlas „Gospodara prstenova”, „Hobita”, „Silmariliona” i „Nedovršenih priča” autora Keren Vin Fonstad [Karen Wynn Fonstad] (1991)
J. R. R. Tolkien – Author of the Century – T.A. Šipi [T. A. Shippey] (2000)
The Complete Tolkien Companion – 3rd edition – enciklopedijska knjiga, koja pokriva „Gospodara prstenova”, „Hobita”, „Silmarilion” i „Nedovršene priče”, znatno dopunjeno izdanje od prethodna dva, autora DŽ.E.A. Tajler [J. E. A. Tyler]
Za Press priredio: Dragan Leković
