Džubran Halil Džubran (arap. جبران خليل جبران 6. januar 1883 – 10. april 1931) libansko-američki pisac, pjesnik i umjetnik.
Djetinjstvo i mladost
Džubran je rođen u mjestu Bšari, u današnjem Libanu, a tadašnjem dijelu Osmanskog carstva. Njegova majka, Kamila, bila je dijete sveštenika i brak sa njegovim ocem, Halilom, bio joj je treći brak. Njegova porodica je pripadala Maronitskoj katoličkoj crkvi. Tokom mladosti, Džubranova porodica je bila siromašna, pa u mladosti nije imao formalno obrazovanje, mada ga je sveštenik podučavao arapskom jeziku i Bibliji. Džubranov otac je bio apotekar, ali je zbog kockarskih dugova počeo da radi za gradskog upravnika. Nakon nekoliko optužbi, njegov otac biva optužen za pronevjeru, uhapšen i biva mu oduzeta sva imovina. Nakon par godina u zatvoru, otac biva pušten i 1895. na inicijativu njegove majke, cijela porodica odlazi u Boston, u Sjedinjene Američke Države.
U Bostonu, prilikom upisa u školu, njegovo ime biva pogrešno napisano kao Kahlil Gibran (umjesto Khalil) uslijed čega, kasnije, postaje poznat na inostranom govornom području i po ovom imenu. Džubran biva smješten u specijalno odjeljenje za učenje engleskog jezika. Istovremeno se učlanjuje u lokalnu likovnu školu. Tamo se, preko svojih učitelja, upoznaje sa avangardnim umjetnikom, fotografom i izdavačem Fredom Holandom Dejom koji je ohrabrivao i podržavao Džubrana.
Džubranova majka je željela da Džubran (zbog zapadnog uticaja koji mu je bio primamljiv) ne zaboravi svoju kulturu, te ga 1898. šalje natrag u Maronitsku školu i potom na studije u Bejrut. Džubran se 1902. godine vraća u Boston. Nakon smrti majke, sestre i brata, živi sa svojom sestrom Marijanom koja ih oboje izdržava radeći u krojačkoj radnji.
Karijera i lični život
Od 1908. do 1910. Džubran je pohađao akademiju Džulijan u Parizu. Prvu izložbu crteža ima 1904. godine u Bostonu. Tada je upoznao Meri Elizabet Haskel, sa kojom je razvio dugogodišnje prijateljstvo i koja je u njega ulagala novac i lektorisala mu radove na engleskom jeziku. Džubran i Meri Elizabet su bili vjereni kratak period, ali je Džubran raskinuo vjeridbu. Ona se 1923. udaje za drugog čovjeka, ali nastavlja da finansijski pomaže Džubrana.
Pesma
U dubini moje duše je pesma koja neće u reč da se odene.
To je pesma što kao kamenje u mome srcu prebiva
i odbija da se mastilom toči na hartiju,
ona mi osećanja obuhvata poput tananog omotača
i neće da se jezikom skrnavi.
Kako da je izdahnem kada se plašim da je zrak ne zaprlja?
Kome da je ispevam kada je navikla da živi u mojoj duši kao u svome domu
te se plašim da se slušanjem ne povredi?
Ako mi u oči pogledate, videće te senku njene senke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osetiće te njeno treperenje.
Svojim delima je iskazujem kao što jezero odrazava sjaj zviezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini sunca,
otkrivaju tajne ružinog cveta.
U meni je pesma koju tišina objavljuje, a buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.
To je pesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji će je ispevati,
niti Davida koji će odsvirati.
To je pesma mirisnija od jasminovog cveta,
i nema sećiva koje je može raniti.
Bolje je čuvana od devojačkih tajni,
i nema strune koja je može prisvojiti.
Ko može sjediniti huku mora i pesmu slavuja,
ko može spojiti oluje sa dečijim uzdasima?
Koje ljudsko biće
moze božansku pesmu ispevati?
Slomljena krila, njegov jedini roman, nastaje 1912. godine. Džubran do 1918. piše na arapskom jeziku. Tada izlazi njegovo prvo djelo na engleskom jeziku Ludak, djelo sadržine između poezije i proze. Prorok, njegovo najpoznatije djelo, objavljeno je 1923. godine. Još neka od značajnih djela su: Pijesak i pjena, Bogovi zemlje, Prorokova bašta…
PROROKOV VRT
Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle,
prepustite joj se,
Premda vas mač, skriven među
perima njenim, može povrediti.
A kad vam progovori, verujte joj,
Premda vam glas njen može uništiti snove,
k o što severac opustoši vrt.
Jer, baš kao što vas kruniše,
ljubav će vas i razapeti.
Isto kao sto vas podstiče da rastete,
isto tako će vas i okresati.
Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
grancice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u
njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
sakupiće vas u naručje svoje.
Omlatiće vas, da bi vas ogolila.
Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja.
Samleće vas, do beline.
Umesiće vas, dok ne postanete gipki.
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hleb za svetu Božiju svetkovinu.
Sve će vam to ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali deo srca Života.
Budete li, pak, u strahu svome tražili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svet koji ne poznaje godišnja doba gde ćete se smejati,
al ne punoćom smeha svog i plakati, al ne do poslednje suze svoje.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe.
Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad volite, ne treba da kažete: “Bog mi je u srcu”,
već: “Ja sam u srcu Božijem.”
I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi,
jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmerice vaše puteve.
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni.
Ali, ako volite a morate još i da želite,
neka vam ovo budu želje:
Da se istopite i budete kao potok razigrani što
peva svoj milozvuk noći.
Da spoznate bol prevelike nežnosti.
Da vas rani sopsvtveno poimanje ljubavi;
I da krvarite drage volje i radosno.
Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i
uputite zahvalniicu za još jedan dan ljubavi;
Da otpočnete u poslepodnevnom času
i razmišljate o ljubavnom zanosu; Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću,
A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu
i pesmom slavljeničkom na usnama…
Nakon objavljivanja Proroka, Džubran počinje da pije, ponekad zatvarajući se u svoj stan. Uslijed hroničnog alkoholizma i tuberkuloze umire od posljedice ciroze jetre u Njujorku, 1931. godine u 48. godini života. Džubran je izrazio želju da bude sahranjen u Libanu, te su nakon njegove smrti Meri Elizabet i njegova sestra Marijana kupile Mar Sarkis manastir u Libanu, koji je pretvoren u Džubranov muzej. Na grobu se nalaze njegove riječi: „riječ koju želim da vidim na svom grobu: živ sam poput tebe i stojim pored tebe. Zatvori oči i pogledaj oko sebe, vidjećeš me ispred sebe”.
LJUBAVI
Ljubavi, pijući sa tvoga izvora ne ugasih žeđ,
već ožeđah jače.
Istino, tragajuć za tobom ne umorih se,
već nastavih put.
Svetlosti, tražeći tebe, mrak nalazim
u blesku zore vapeći.
Čoveče, a tebe tražeći, uđoh u tvoj lavirint
i još uvek lutam ne gubeći nadu
da čekaš me;
zajedno s istoga izvora da pijemo,
Ka Istini da krenemo
vere puni da Istina smo mi.
Samo mi, od Ljubavi satkani,
ka svetlosti kročimo!
Jedna žena prozbori i reče:
Govori o Boli.
A on kaza:
Vaša je bol lomljenje ljuske u kojoj je zatvoreno vaše poimanje.
Kao što se ljuska ploda mora slomiti da bi mu jezgra izišla na videlo,
tako i vi morate bol upoznati.
I ako vam se srce uzmogne diviti svakidašnjim čudesima života,
vaša vam se bol neće činiti ništa manje čudesnom od radosti
I prihvatićete doba svojega srca,
kao što uvek prihvatate godišnja doba što prolaze nad vašim poljima.
I gledaćete spokojno kroz zime svojega bola.
Mnogo ste svojega bola sami odabrali.
To je gorki napitak kojim lekar u vama vida vaše bolesno jastvo.
Stoga, verujte lekaru, i popijte njegov lek tiho i spokojno
jer njegovu ruku, ako i jest teška i tvrda, nježno vodi ruka Nevidljivoga.
I posuda koju donosi, ako vam i peče usne,
načinjena je od gline što ju je Lončar ovlažio svojim svetim suzama.
Svoju zaostavštinu i atelje Džubran je ostavio Meri Elizabet. Ona u ateljeu otkriva da je Džubran čuvao njena pisma tokom cijelih 23 godine prepiske sa njom. Prije nego što je umrla 1964. ona ih je, zajedno sa svojim pismima koje je dobila od njega, dala Univerzitetu Severna Karolina, i ona su objavljena 1972. godine pod imenom Dragi prorok.
Stil pisanja i uticaj
Džubran je veoma cijenio pisca Francisa Maraša čija je djela izučavao dok je bio u Bejrutu. Prema nekim izvorima, sam Džubranov stil oponaša Marašev, mnoge su ideje preuzete od njega, pa i sama struktura nekih radova, posebno koncept univerzalne, kao i spiritualne ljubavi. Džubranova poezija u sebi često sadrži formalni jezik i spiritualne termine. Mnoga djela se bave hrišćanstvom. Njegov misticizam nadilazi pojedinačne religije, tako da je prisutan uticaj islama, hrišćanstva, judaizma i teozofije, kao i sufizma. Pisao je: „Ti si moj brat i ja te volim. Volim te kad se ispružiš u svojoj džamiji, kada klečiš u svojoj crkvi i kada se moliš u svojoj sinagogi. Ti i ja smo sinovi jedne vjere – Duha.”
Drži li rumenilo jutra
Drži li rumenilo jutra
srce noći
čvrsto na svojim grudima?
Brine li se more
o mrtvima u svojim dubinama?
Poput zore
uzdiže se moja duša,
neoklopljena i nevezana.
Poput neumornog mora
ponire moje srce
u moje dubine,
u potonule olupine
brodovlja i zemlje.
Ne lepim se na ono
što se lepi za moje pete.
Hranim se letom
u nedokučive visine.
Na Džubrana je, pored spomenutih religija, uticalo poznavanje istorije Libana, krvavih sukoba koji su se odvijali i destruktivnih podvojenih frakcija koje su bile uzrok da on oformi vjeru u smislu fundamentalne jednakosti svih religija, to jest njene jedinstvenosti. Ovome su doprinijeli i njegovi roditelji koji su uvijek sa dobrodošlicom primali u svoj dom ljude različitih vjeroispovijesti. Takođe, uticaj su imale muslimanska i evropska umetnost, posebno klasicizam i romantizam, simbolizam i nadrealizam.
Džubranovo najpoznatije djelo je Prorok. Sačinjeno je od 26 poetskih eseja. Svoju popularnost je steklo tokom 1960-ih godina sa Nju ejdž pokretima. Prevođeno je na više od 40 jezika. Kada je ovo djelo došlo do Elvisa Preslija, ostvarilo je veliki uticaj na njega, toliko da je poklanjao kopije ovog djela svojim prijateljima i kolegama. Džon Lenon iz Bitlsa je iskoristio njegov stih iz knjige Pijesak i pjena u pjesmi Džulija na njihovom albumu iz 1968. Stih glasi: „Pola onoga što kažem je besmisleno, ali i dalje izgovaram da bi čuo drugu polovinu.” Džoni Keš je snimio album njegovog djela Prorokovo oko. Selma Hajek je 2014. godine bila producent animiranog filma rađenom po Prorok-u.
Djela
Na arapskom:
Nubthah fi Fan Al-Musiqa (Muzika, 1905)
Ara’is al-Muruj (Nimfe doline, 1906)
Al-Arwah al-Mutamarrida (Buntovnički dusi, 1908)
Al-Ajniha al-Mutakassira (Slomljena krila, 1912)
Dam’a wa Ibtisama (Suza i osmeh, 1914)
Al-Mawakib (Procesije, 1919)
Al-‘Awāsif (Bura, 1920)
Al-Bada’i’ waal-Tara’if (Novi i izuzetni, 1923)
Na srpskom:
Ludak (1918)
Dvadeset crteža (1919)
Glasnik (1920)
Prorok (1923)
Pijesak i pjena (1926)
Kraljevstvo mašte (1927)
Isus, čovjekov sin (1928)
Zemaljski bogovi (1931)
Citati
Budite zahvalni na teškim vremenima. Ona vam pokazuju koliko ste snažni.
– Najjače duše rađaju se iz patnje. Najjače od njih prekrivene su ožiljcima.
Nikad nećete zaboraviti one koji su bili kraj vas u najmračnijim vremenima.
– Možete zaboraviti s kim ste se smijali, ali nikad nećete zaboraviti s kim ste plakali.
– Srca koja se sjedine u bolu i tuzi neće razdvojiti sreća i veselje. Veze koje su stvorene u tuzi, snažnije su od veza koje su stvorene u veselju i sreći. Ljubav koja je isprana suzama ostaće čista i vjerna.
Ljubav je život. Život je ljubav.
– Kad volite, ne bi trebalo da kažete: ,,Bog je u mom srcu”, već, ,,Ja sam u srcu Božjem”. Nemojte misliti da ljubav možete usmjeriti u njegovom smjeru, jer će vas ljubav, ako vas ocijeni vrijednom, usmjeravati.
– Život bez ljubavi je poput stabla bez plodova i cvijeća.
Sve radite s ljubavlju
– Rad je ljubav koja je vidljiva. A ako radite bez ljubavi, bilo bi bolje da napustite posao i sjednete na vrata hrama i uzimate milostinju od onih koji rade s radošću. Jer ako pečete hljeb s ravnodušnošću, pečete gorak hljeb, koji samo zasiti napola.
Ako gnječite grožđe s ogorčenošću, ogorčenost će se pretvoriti u otrov u vinu. Čak i ako pjevate poput anđela, ali u vašem pjevanju nema ljubavi, samo ćete prigušiti zvuk ljudskom uhu, danju i noću.
Ljubav se ne može zarobiti
– Ljubav ne posjeduje ništa i ne želi da je neko posjeduje. Nemojte misliti da možete vladati putevima ljubavi, jer ako vas ljubav smatra dostojnom, ona će voditi vaš put.
Vidimo stvari ne onakve kakve jesu, već onakve kakvi mi jesmo
– Izgled stvari mijenja se u skladu s raspoloženjem i zato u njima vidimo magiju i ljepotu, dok su magija i ljepota zapravo u nama samima.
Prava ljubav plod je duhovne prisnosti
– Pogrešno je mišljenje da ljubav proizlazi iz dugih prijateljstava i upornog udvaranja. Ljubav je plod duhovne intimnosti, a ako se intimnost ne pojavi nakon sekunde, neće se pojaviti ni nakon godine ni kroz generacije.
Hrast i čempres ne rastu u sjenci jedno drugog
– Volite jedni druge, ali ne pravite okove iz ljubavi: Neka radije bude uzburkano more među obalama vaših duša. Ulivajte čašu jedno drugome, ali ne pijte iz iste čaše.
Dajte jedno drugom od svog hljeba, ali ne jedite od istog parčeta. Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo. Kao što su žice na lutnji same, iako odzvanjaju istom muzikom.
Pazite kome povjeravate tajne
– Ako povjerite svoje tajne vjetru, nemojte mu zamjeriti što ih je otkrio drveću.
Za Press priredio: Dragan Leković
