Jelena Petrović Njegoš (it. Elena del Montenegro, ili Elena di Savoia), italijanska kraljica. Bila je šesta kćerka crnogorskog kralja Nikole i kraljice Milene. Takođe je bila i žena italijanskog kralja Viktora Emanuela. Imala je petoro djece. Bila je poznata po svome humanitarnom radu i rimski papa joj je dodijelio Zlatnu Ružu. Biskupi su je predložili za beatifikaciju i trenutno je u fazi kanonizacije. 2001. godine dobila je titulu Božije sluge.
Mladost
Rođena je na Cetinju 8. januara 1872. godine kao šesto dijete a peta kćerka knjaza Nikole i knjeginje Milene. Njen otac knjaz Nikola u braku sa knjeginjom Milenom imao je dvanaestoro djece (devet kćeri i tri sina). Knjaz je odlučio da je krsti ruski car Aleksandar. Car je prihvatio kumstvo i povlastio ruskog konzula iz Dubrovnika Aleksandra Jorina da dođe na Cetinje i u njegovo ime obavi krštenje i da joj da ime Jelena.
Obred krštenja obavljen je u Vlaškoj crkvi za koju predanje kaže da je najstarija zgrada na Cetinju. Pretpostavlja se da su je 1450. g. podigli Vlasi, stočari koji su čuvali stoku zetske vlastele pa je po njima i dobila ime. Ona privlači pažnju ne samo starinom i arhitekturom već i jedinstvenom ogradom. Ograda je napravljena 1897. g. a sastoji se od 1550 puščanih cijevi koje su Crnogorci zaplijenili od Turaka u bojevima tokom 19. vijeka.
Jelena je bila veoma voljeno dijete, a najviše je voljela svoju sestru Zorku, koja je od nje bila starija osam godina. Neki događaji koji su se desili u njenoj mladosti, ostavili su traga na životu, naime, 1876. godine rat je buktio na prostoru Crne Gore i bila je svjedok brojnih tragičnih scena kada je imala samo 4 godine. Sa fronta su počeli da pristižu ranjenici pa se zbog toga na malom trgu ispred knjaževog dvora podigla poljska bolnica, gdje je tokom čitavog rata knjeginja Milena uz pomoć drugih žena prikupljala pomoć za žrtve rata. Njena sestra Sofija je umrla tek što se rodila u tim okolnostima.
Veoma rano je naučila da uči i piše i bila je jako privržena ocu. On ju je naučio Njegoševim pjesmama a ona je uzimala i čitala knjige iz njegove velike biblioteke. Veoma mlada je napustila Cetinje, sa svega 10 godina i otišla je na djevojački institut u Petrogradu. Bila je talentovana za slikarstvo i arhitekturu i projektovala je spomenik na Cetinju.
Upoznavanje sa Viktorom Emanuelom
Krajem 1895. godine Jelena putuje za Pariz sa knjeginjom Milenom i Anom gdje će upoznati Viktora Emanuela, svog budućeg muža. Na tamošnjoj izložbi srela je svog budućeg muža. Princ je bio veoma stidljiv i uputio je samo jedan osmjeh Jeleni, koja je bila u tom momentu zbunjena kao i on. Kralju i kraljici se dopala Jelena, jer je bila lijepa, zdrava i obrazovana. 1896. Viktor i Jelena će se opet sresti, ali ovoga puta na balu u Rusiji. Na dvoru u Rusiji, Viktor je zaprosio Jelenu i ona je prihvatila da se uda za njega. Jelena se udala za Viktora Emanuela i preobratila u katoličanstvo, govoreći da je čvrsto uvjerena da se Bogu najbolje služi kroz ljubav prema bližnjem. Čin prelaska u rimokatoličku crkvu je obavljen u crkvi Svetog Nikole u Bariju.
Njihova djeca su:
- Jolanda Margarita Savojska (1901—1986)
- Mafalda Marija Savojska (1902—1944)
- Umberto II Savojski (1904—1983)
- Đovana Savojska (1907—2000)
- Marija Frančeska Savojska (1914—2001)
Kada je 1908. zemljotres razrušio grad Mesinu, kralj i kraljica su, rizikujući svoje živote, proveli više od 20 dana na trusnom području, pomažući ljudima. Kraljica Jelena je pomagala ranjenima, svojim rukama ublažavala patnje stradalima. Pedeset godina kasnije, u Mesini je podignut spomenik na trgu Seggiola. Zagrljene figure kraljice i djevojčice svjedoče o razornom zemljotresu i plemenitoj, hrabroj dobrotvorki Jeleni Savojskoj.
Jelena Petrović postala je jedna od najomiljenijih ličnosti u porodici Savoja i čitavoj Italiji. O njenoj popularnosti svjedoči i klinika “Kraljica Jelena”, koja je osnovana njenim dobrovoljnim prilogom, 1933. godine, kao i Veliki institut za liječenje raka, koji i danas nosi njeno ime. Zbog zasluga na polju medicine, dobila je počasnu diplomu medicine i hirurgije Rimskog univerziteta.
Preminula je 28. novembra 1952. u Monpeljeu.
Za Press priredio: Dragan Leković
