Paul Cézanne (19. januar 1839. Eks an Provans, Francuska – 22. oktobar 1906), francuski slikar čije djelo predstavlja prelaz između impresionizma s kraja 19. vijeka i kubizma s početka 20. vijeka. Bio je jedna od najznačajnijih ličnosti francuskog i evropskog slikarstva, sa presudnim uticajem na njegov dalji razvoj. Istoričari umjetnosti su ga svrstali u postimpresionizam, zajedno sa Van Gogom i Gogenom.
Biografski podaci
Obrazovanje
Rođen je na jugu Francuske u bogatoj porodici, kao vanbračno dijete prodavca šešira i ćerke zanatlije. Osnovna škola Sv. Josipa bila je za Sezana prvi kontakt sa običnim svijetom, jer se do tada njegov svijet svodio na porodicu, sa snažnim uticajem oca, koji je u međuvremenu postao uspješan bankar. Od 1852. godine pohađa gimnaziju, a u internatu se sprijateljio sa Emilom Zolom koji će postati jedan od njegovih najvećih prijatelja i s kojim će kasnije razmjenjivati pisma o umjetnosti.
1857. se upisuje na besplatnu školu crtanja i tu se susreće sa mnogim umjetnicima. Maturirao je posle drugog pokušaja, te iako ga interesuje muzika, literatura i slikarstvo, posle mature se, zbog očeve želje, upisuje, na pravo koje nije volio, ali ne prestaje da pohađa školu crtanja. Njegov otac je platio da ne ide u vojsku. Nadu da će jednog dana postati slikar potkrijepila je pohvala njegove uljane slike u školi crtanja.
Put u Pariz
1860. pomoću majke i sestre Marije od oca dobija dozvolu da studira umjetnost u Parizu. Kada je njegov otac ustanovio da Pol nema talenat da ga naslijedi u bankarstvu dozvoljava mu da ode u Pariz. Tu se susreće sa Kamij Pisarom i drugim impresionistima i upravo on utiče na Sezana, a ponekad i zajedno slikaju.
Iako je pohađao kurseve slikanja nije primljen na Školu lijepih umjetnosti u Parizu pa se vratio kući. 1862. kupuje atelje u Parizu nakon čega se posvećuje slikarstvu. Tu se upoznaje sa Alfred Sisliem, Ogist Renoarom i Klod Moneom, međutim, ni to mu nije pomoglo da se upiše na Akademiju lijepih umjetnosti.
Kao dvadesetpetogodišnjak prilaže svoja djela za „salon“ ali ih komisija, radeći po konzervativnim principima akademizma, nije prihvatila. Slična odbijanja je doživjela i grupa ostalih impresionista pa ih je to podstaklo da osnuju svoj vlastiti „salon“.
Sa impresionistima se susreće na susretima „Salona nezavisnih“ 1863. godine, gdje su njegove slike po prvi put izložene. Zvanični salon i dalje ne prima njegove slike. 1874. i 1877. izlaže na izložbama impresionista ali su njegova djela neshvaćena i postaju izvorom podsmjeha kritičara. Sezan se povlači i distancira od svojih prijatelja i odlazi kući u Eks an Provans. 1886. njegov otac se konačno ženi njegovom majkom i nakon toga umire, a Sezan i njegove sestre dobijaju nasljedstvo.
Sezan je sve više usamljen. Prodavac i skupljač slika Volard 1895. organizuje Sezanovu prvu samostalnu izložbu. Sezan i dalje živi samo za svoju umjetnost. 1897. umire njegova majka.
Kraj života
Sezan je kupio atelje u Eks an Provans i živi u njemu sam sa svojom sluškinjom, jer je izolaciju smatrao uslovom svog rada. Od 1900. ne napušta atelje i u ovo doba on konačno postaje poznat. 15. oktobra 1906. je radio u pleneru i pao u nesvijest nakon čega je ležao nekoliko sati na jakom pljusku. Posle osam dana je umro u svojoj 67. godini od upale pluća. 1907. njegova djela postižu velike uspjehe.
Djelo
U svom djelu je prije svega slikao pejzaže, portrete i mrtvu prirodu. Prirodu nije predstavljao vjerno već kroz igru svjetlosti i sjenke dajući mnogo pažnje na strukturu slike. Pejzaže je pojednostavljavao na geometrijske oblike i upotrebljavao je neočekivane sjenke i zbog toga ga možemo smatrati prethodnikom kubizma. Njegovi likovi su bez pokreta, bez izraza i mimike.
Neka od djela
Plava vaza, 1885.- 1887. Luvr Pariz
Portret gospođe Sezan, 1883.- 1887. Privatna zbirka SAD
Kartaroši, 1885.- 1890. Luvr Pariz
Pogled na Estak, oko 1885. Zbirka R. A. Batlera London
Mladić u crvenom prsluku, 1890.- 1895. Zbirka E. Birlea Cirih
Planina Sent Viktoar, 1904.- 1906. Umetnički muzej Cirih
Za Press priredio: Dragan Leković
