Franz Schubert (Beč, 31.01.1797. – Beč, 19.11.1828), austrijski kompozitor čiji talenat u muziciranju se raspoznavao od najranijih dana. Otac mu je bio učitelj, koji je u porodici održavao muziku. Schubert je rano učio svirati violinu i klavir a kada je imao 9 godina podučavao ga je sviranju orgulja i kontrapunktu Michael Holzer,. 1808 primljen je u sjemenište (bogosloviju) carske kapele kao horista, i tu je svirao violinu u orkestru, a nekad i zamjenjivao dirigenta. Violu je svirao kod kuće u gudačkom kvartetu. Godine 1812. umrla mu je majka, a otac se sljedeće godine ponovo oženio, te 1813. piše prvu simfoniju, napušta bogosloviju, nastavljajući da radi sa Salierijem.
Izučavao je više muzičkih pravaca odjednom, studirao je klavir, violinu, orgulje, pjevanje i harmoniju, bio je pjevač u dvorskoj kapeli, gdje mu je obuku iz kompozicije davao Salieri. Finansijski nije bio posebno sposoban izdržavati se od pisanja muzike, tako da su njegovi brojni prijatelji pomagali mu i tako omogućavali kompozitorski rad. Radio je u mladosti sa 17 godina i to kao pomoćni učitelj kod oca u školi, čime je izbjegao vojnu obavezu. 1816. napušta školu. Schubert se često sa svojim društvom, (koje se po njegovoj volji sastojalo prije od književnika nego muzičara), sastajao na tkzv. Šubertijadama, gdje su izvođene njegove kompozicije.
Živio je u Beču čitav svoj život, osim nekih ljetnjih ekskurzija i dvije posjete Ugarskoj. Nikad nije bio posebno finansijski stabilan, ali je imao dovoljno novca za život.
Kažu da se kompozitor, redovno, svako jutro budio vrlo rano i posvećivao komponovanju do u podne, kad se priključivao svojim prijateljima.
Opus mu broji preko 900 djela, u čemu prvo treba istaći Veliku devetu simfoniju, jednu od svjetski najljepših simfonija, i ne manju vrijednu, čak i bolju, 8 nedovršenu simfoniju. Tu su i ostala djela i pjesme, kvarteti kao: Gretchen am Spinnrad, Die Erlkonig, Wintereisse, Impromptus, Moments Musicaux, Trout, Schwanengesang, Die junge Nonne, Ave Maria, Der Wanderer, Die Zauberharfe, Schöne Müllerin, itd.
Schubert je obožavao Beethovena, kad je Betoven umro, nosio je njegov kovčeg, da bi nedugo potom, nakon godinu dana (po vlastitoj želji) i sam bio pokopan pokraj njega.
Na Schubertovom nadgrobnom spomeniku piše: Muzika je ovdje zakopala veliko bogatstvo, ali još veće nade.
Pripadao je razdoblju romantizma, odnosno, sa Beethovenom je bio glavni prenosnik perioda klasicizma u romantizam.
Za Press priredio: Dragan Leković
