Čarls Robert Darvin (Charles Robert Darwin, 12.02.1809 – 19.04.1882), britanski naučnik koji je udario temelje modernoj teoriji evolucije pomoću koncepta razvijanja svih životnih oblika procesom prirodne selekcije.
Darvinova teorija
Prirodnonaučna teorija o porijeklu i razvoju životinjskih vrsta uključujući i čovjeka nazvana je darvinizam. Radeći na empirijskom materijalu Darvin je postavio ove osnovne teze svoje teorije:
a) varijabilitet, a to će reći slučajnu promjenjivost u razvoju živih bića;
b) hereditet, tj. nasleđivanje izvjesnih stečenih oznaka;
c) selekcija boljih, tj. jačih, koja je posljedica borbe za održavanje vrsta.
Darvinizam naročito ukazuje na porijeklo čovjeka iz primata (čovjekolikih majmuna) i imao je uticaja na razvoj drugih nauka (npr. sociologije), ali često sa simplifikacijama (uproštavanjima) pa govorimo o vulgarnom darvinizmu ili biologizmu.
Biografija
Darvin je rođen u mestu Šruzberi (Schrewsbery) 12. februara 1809. godine kao peto dijete dobrostojeće engleske porodice. Njegov pradjed s majčine strane, Džosija Vedgvud, bio je uspješni trgovac porculanskom i lončarskom robom, a pradjed s očeve strane bio je u 18. vijeku dobro znani psiholog i naučnik Erasmus Darvin. Nakon završetka školovanja u elitnoj školi u rodnom Šruzberiju (1825) mladi Darvin je upisao medicinu na Univerzitetu u Edinburgu. 1827. izbačen je sa studija medicine i upisao se na univerzitet Kembridž kako bi postao sveštenik engleske crkve. Tamo je sreo geologa Adama Sedžvika i naturalistu Džona Hensloua.
Henslou ne samo da je pomogao Darvinu da izgradi samopouzdanje nego je svog učenika podučio kako da bude pažljiv i savjestan promatrač prirodnih fenomena i skupljač primjeraka. Nakon završenih studija na Kembridžu 1831. godine u svojoj dvadesetdrugoj godini Darvin se, uglavnom na Henslouov nagovor, ukrcao na brod HMS Bigl i pridružio se ekipi naturalista na naučnom putovanju po svijetu. Darvin je na tom putovanju dobio priliku da promatra geološke formacije koje su pronađene na različitim kontinentima i ostrvima kao i veliki broj fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darvin je bio najimpresioniraniji učinkom koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu. U to doba većina geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog svijeta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija uništena iznenadnom katastrofom, kao što je npr. potres ili svijanje zemljine površine. Prema toj teoriji poslednja katastrofa bila je ona povezana s Nojinom arkom koja je izbrisala sve životne oblike osim onih koji su se ukrcali u Nojevu barku. Ostali primjerci životnih oblika postali su fosili. Prema tom gledištu vrste, kreirane nezavisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti mutirati što ih je činilo nepromjenjivim za sva vremena.
Katastrofičnu tezu (ali ne i nemutaciju vrsta) izmijenio je engleski geolog sir Čarls Liel u svojoj knjizi u dva sveska “Principi geologije” (Principles of Geology) (1830 – 1833). Liel je utvrdio kako zemljina površina prolazi kroz stalne promjene što je rezultat djelovanja prirodnih sila kroz duži vremenski period. Dok je boravio na HSM Biglu Darvin je zaključio kako mnoga Lielova zapažanja odgovaraju onome što je sam uočio. Iako je takođe primjetio kako se neki nalazi na koje je naišao kose s jednim dijelom gledišta koja je Liel zastupao. Tako je, na primjer, zapazio da na ostrvu Galapagos postoji jedinstvena vrsta kornjača, američkog drozda i zeba koje su, uprkos tome što su blisko povezane, različite u strukturi i prehrabenim navikama od ostrva do ostrva. Ta opažanja naterala su Darvina da postavi pitanje da li je moguće da postoje veze između različitih ali i sličnih vrsta.
Nakon što se 1836. vratio u Englesku svoje ideje o promjenjivosti vrsta objavio je u djelu “Bilješke o transmutaciji vrsta” (Notebooks on the Transmutation of Species). Darvin se u svom stajalištu o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao “Esej o principima populacije” (An Essay on the Principle of Population) iz 1798. godine, djelo britanskog ekonomiste Tomasa Roberta Maltusa. U tom djelu Maltus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime, autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti te društevna događanja poput rata. Darvin je odmah Maltusove argumente primijenio na životinje i biljke i 1838. godine načinio nacrt teorije evolucije putem prirodne selekcija.
Naredne dvije decenije radio je na ovoj teoriji i na još nekim prirodno-istorijskim projektima (Darvin je bio prilično bogat i nikada nije imao potrebu za dodatnim prihodima). 1839. oženio se svojom rođakinjom Emom Vedvud, a nešto kasnije preselio se malo imanje Daun Haus izvan Londona. Tamo je sa suprugom podizao desetoro djece, od koje je troje umrlo u ranom djetinstvu. Darvin je svoju teoriju prvi put objavio 1858. godine u novinama, istovremeno kada je to učinio i Alfred Rasel Valas, mladi naturalista koji je nezavisno od Darvina došao do istog zaključka. Darvinova teorija je u cjelosti objavljena 1859. godine pod naslovom O porijeklu vrsta (On the Origin of Species). Knjiga koju su nazvali “knjigom koja je šokirala svijet”, prodala se u potpunosti već prvi dan te je naknadno štampano još šest izdanja (Darvin ju je pripremao pune 22 godine).
Reakcija na Darvinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi prigovarali su Darvinu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritikovali Darvinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Najveće kritike Darvinove teorije nisu dolazile od naučnika, već od strane crkvenih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče uticaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na istu razinu sa životinjama.
Ostatak života Darvin je proveo proširujući različite aspekte problema koji je postavio u svom djelu. Stoga je kasnije objavio još nekoliko knjiga u kojima je te probleme nastojao obrazložiti: Promjenjivost životinja i biljaka pod domaćim uslovima (1868; The Variation of Animals and Plants Under Domestication), Porijeklo čovjeka (1871;The Descent of Man ), The Expression of the Emotions in Animals and Man (1872) i The Descent of Man and Selection in Relation to Sex (1872). Važnost Darvinovog rada prepoznali su njegovi savremenici te je Darvin izabran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine i u Francusku akademiju nauka (1878). Odana mu je počast i mestom pokopa u vestminsterskoj opatiji, nakon što je 19. aprila 1882. preminuo u mjestu Daun (Down), grofovija Kent.
Za Press priredio: Dragan Leković
