Pred Apelacionim sudom u Beogradu danas je otpočeo drugostepeni postupak protiv optuženih za umiješanost u ubistvo novinara “Dnevnog telegrafa”, Slavka Ćuruvije, 11. aprila 1999. godine.
Postupak se vodi protiv bivših čelnika Resora Državne bezbjednosti Radomira Markovića, Milana Radonjića, Ratka Romića i pripadnika Službe Miroslava Kurka, koji su prvostepenom presudom osuđeni na ukupno sto godina zatvora.
Pojedinačno, Marković i Radonjić na po 30 godina, a Romić i Kurak na po dvije decenije. Ovu presudu ukinula je Apelacija, a nakon održane žalbene sjednice, odlučeno je da se otvori pretres u drugostepenom postupku, kako bi se izveli neki dokazi i tako razjasnilo činjenično stanje i donijela pravosnažna presuda.
Nekadašnji prvi čovjek RDB, Radomir Marković doveden je iz požarevačkog zatvora “Zabela”, u kojem služi kaznu od 40 godina zatvora po presudama za ubistvo Ivana Stambolića i četvorostruko ubistvo na Ibarskoj magistrali. Radonjić i Romić su u kućnom pritvoru, dok je Kurak u bjekstvu i njemu se sudi u odsustvu.
Na suđenje je došla Branka Prpa, Ćuruvijina nevjenčana supruga, koja je bila sa njim u trenutku napada, a tom prilikom je zadobila lakše povrede. Prpa u ovom postupku ima status oštećene. Isti status ima i Ćuruvijina ćerka, Jelena, koja se nije odazvala pozivu.
Sudija Vesna Petrović saopštila je da će tokom narednih pet dana saslušati pojedine svjedoke, za koje smatraju da će njihovi iskazi biti od koristi pri donošenju konačne odluke. Pošto je od optuženih uzela lične podatke i konstatovala da je Radonjić u međuvremenu penzionisan, a da je Romić u međuvremenu dobio dvojicu unuka, da je nezaposlen i da ga izdržava porodica, sudija je započela sa izlaganjem prvostepene presude. Prema njoj, kao neposredni izvršilac ubistva označena je nepoznata osoba, dok je Tužilaštvo ovo krivično djelo na teret stavilo Miroslavu Kuraku.
Tužilac je zatim izjavio da ostaje pri žalbi koju je uložio na prvostepenu presudu, a isto su izjavili i okrivljeni i njihovi branioci, da bi zatim okrivljeni iznijeli svojeodbrane.
– Ostajem pri navodima moje odbrane od ranije, pri svakoj riječi koju sam izgovorio u ovom postupku- kazao je Marković.
– Mi smo ovdje imali izjašnjavanje 96 ili 98 svjedoka, koje je predložio tužilac i svi su rekli da nemaju neposrednih saznanja u vezi Ćuruvijinog ubistva, već da to znaju iz medija ili su od nekog čuli. Tako da se tužilac oslonio na svjedoka Milorada Ulemeka, koga je proglasio kapitalnim svjedokom, a i on je izjavio da ne zna koje ubio Ćuruviju i da nema neposredna saznanja, već neko svoje mišljenje o svemu tome na osnovu uličnog ogovaranja. Na osnovu njegovog svjedočenja je podignuta optužnica. A jedini svjedok Branka Prpa, očevidac, njenu izjavu je tužilac nekoliko puta pokušao da diskvalifikuje. Iskazi braće Aleksandra i Miloša Simovića su kontradiktorni,a njihove izjave, kao i Ulemeka tužilac je uzeo kao dokaz.
Marković je izjavio i da je tužilaštvo uz postupcima u kojima su učestvovali Ulemek i Simovići, njih okarakterisao kao manipulativne, a u ovom slučaju su “kapitalni svjedoci”.
– Za sud je bitno šta su oni izjavili i šta ima od dokaza, a dokazano je da su njihove izjave suprotne od utvrđenog činjeničnog stanja – dodao je Marković.
Optuženi je izjavio da je tužilaštvo kao motive za ubistvo Ćuruvije naveo njegovu retoriku i kritiku tadašnje vlasti.
– Ja ne znam da je i jedna vlast pala zato što je kritikovao novinar, vlast ne ruše mediji – dodao je Marković.
“Nije on bio jedini i najooštriji protivnik vlasti. Ćuruvija je imao više kontakata sa predstavnicima stranih službi. Zadatak Državne službe je da se provjere ti kontakti. Primijenjenim mjerama je utvrđeno da je Ćuruvija od pojedinih predstavnika američke ambasade dobijao neka materijalna sredstva, to je potvrdila i Branka Prpa. To je nesporno. Zbog toga su primijenjene mjere, a ne da bi se pratio i ubio.
Marković je istakao da je Komisija koja je radila na utvrđivanju okolnosti Ćurivijinog ubistva zamaglila istinu. Dodao je da je cilj bio da se sudi tadašnjoj vlasti, a kako nije moguće suditi Slobodanu Miloševiću, optuženi su čelnici RDB.
– Umjesto da tragamo za istinom, nalagodavcem izvršiocu, rade se neke druge stvari – istakao je Marković. – Apelacija je već jednom presudu ukinula i vratila prvostepenom sudu na novo postupanje uz određene naloge, ali prvostepeni sud nije postupio po tim nalozima i donio je identičnu presudu prvoj. Ova optužnica, ovakva kakva jeste nije stupila na pravnu snagu, jer u toku istražnog postupka, ti kapitalni svjedoci se nisu izjasnili kao neposredni svjedoci, nego da misle, da pretpostavljaju i da zaključuju na osnovu nekih informacija. Jedini svjedok, Prpa, bila je decidna kad je rekla da Kurak nije ubica, da on nije pucao na Ćuruviju. Po meni takva optužnica, gdje je Kurak označen kao ubica, nije mogla da stupi na pravnu snagu.
Marković ističe da Apelacija sada treba da riješi nešto što je identično nečemu što su već odbacili. Ističe da se vrše određeni pritisci na sud preko medija, da se donese osuđujuća presuda. Na to mu je sudija Petrović rekla da je sud nezavistan u radu.
– Vi ste u pravu, ali takve stvari se dešavaju. Ovaj postupak će medijski biti iskorišćen, zato sam se osvrnuo na to – kazao je Marković. – Dužni smo da utvrdimo istinu, prvenstveno zbog porodice Ćuruvije, a onda i svih nas. Mi nismo počinili djelo za koje smo optuženi.
Tužilac je Markovića upitao šta je bio Ulemek kad je stupio na dužnost u RDB.
– Bio je komandant Jedinice za specijalne operacije. Nije bio član kolegijuma načelnika RDB, prisustvovao je samo kad bi imao neke zahtjeve koje se tiču materijalne podrške ili nekih drugih problema – odgovorio je Marković.
Na pitanje da li je tražio nekada da se Ulemek smijeni, optuženi je odogovorio da nije riječ o smjeni, već o nekoj vrsti tranzicije. Naveo je da je posle rata imao u planu da se JSO transformiše u drugu formaciju. Dodao je da protiv njega nikada nije vodio ni jedan disciplinski postupak.
– Nije tajna da je Ulemek bio u Legiji stranaca – kazao je Marković. – Imao sam primjedbu kad sam čuo da se u Jedinici primjenjuju neke mjere koje se primjenjuju u Legiji. To se više nije primjenjivalo. Tokom NATO bombardovanja, Ulemek je bio na Kosovu, njegova Jedinica je tamo prebačena i tada sa RDB nije imao nikakvu vezu. Nije bio obavezan da me obavještava o bilo čemu, jer je bio vezan za štab u Prištini.
Prema Markovićevim riječima, Ulemek je došao u štab RDB sa Kosova, kad je RDB izmješten na Senjak, iznenada tokom noći, 17. aprila 1999. godine, kako bi se izmijenile neke komande štaba u Prištini, koje je dobio za sjutradan, pošto je smatrao da bi to donijelo veliku štetu Jedinici. Tada je, kako je kazao, jedino vidio Ulemeka, tokom NATO bombardovanja.
Prema optužnici, Ulemek je 8. januara 2014. tokom ispitivnja u “Zabeli” ispričao da je tada saznao da su Radonjić i Kurak učestvovali u ubistvu Ćuruvije i da ih je Marković okarakterisao kao “Radonjine ljude”.
Na pitanje šta misli pod manipulativnošću, Marković je kazao da je citirao tužioca iz postupka za ubistvo Zorana Đinđića i da on ima svoje mišljenje o Ulemeku i braći Simović.
Izvor: Novosti
