Javnim dobrima će upravljati država Crna Gora ili onaj koga ona odredi, poručio je premijer Dritan Abazović, nakon što je Vlada povukla niz odluka kojima je “kritična infrastruktura” prešla iz privatnog u državno vlasništvo.
Vlada je nedavno omogućila državnoj Elektroprivredi da za 20 miliona kupi nikšićku Željezaru, a prethodno je uvećala kapital u Luci Bar sa 54 odsto na 78 odsto, i počela pregovore o kupovini – povratku u državno vlasništvo, kontejnerskih terminala “Port of Adria” (PoA). Država preko svog preduzeća “Morsko dobro” preuzima monopolsku trajektnu liniju Kamenari-Lepetani od privatne firme “Pomorski saobraćaj”. Luka Budva i pristanište Pine u Tivtu vraćene su na korišćenje opštinama. Vlada najavljuje i mogućnost osnivanje državne telekumunikacione kompanije.
O ovim potezima i njihovoj (ne)opravdanosti govorio je Abazović u intervjuu za “Vijesti”.
Abazović je kazao da bi se vraćenjem Luke Bar u kompletno državno vlasništvo i eventualnim naknadnim spajanjem sa PoA otvorila mogućnost Vladi da uvede inostrane partnere koji će obavljati transport robe na liniji Bar – Beograd – Budimpešta, navodeći da se do sada pokazalo da je Luka “slijepo crijevo” regiona. On je kazao i da postoji ideje uspostavljanja još jedne trajektne linije koja bi išla od Zelenike, kako bi se rasteretio saobraćaj na primorju. Abazović tvrdi i da nijedna odluka nije donijeta ishitreno, odnosno da su joj prethodile biznis analize i smatra da će država profitirati od poslova sa Željezarom, trajektnom linijom… U cilju poboljšanja kvaliteta usluge ne isključuje mogućnost privatizacije Budvanske rivijere, dok poručuje da su pogodili “zlatnu žilu” planom da država ima svog telekomunikacionog operatera
Koji su dobri, a koji su potencijalno loši aspekti takvih poteza, posebno jer se država u prethodnom periodu pokazala kao loš menadžer?
Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru i koje spadaju u domen kritične infrastrukture. Takva je Luka Bar. To je jedina velika luka koju Crna Gora ima. Dosadašnje njeno upravljanje i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom. Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa prema Luci Bar, to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi. Ideja države je potpuno suprotna. Vraćanjem cijele Luke u državno vlasništvo, otvaramo mogućnost da se razgovara oko potencijalnih novih, velikih svjetskih operatera, i ideja Vlade je da njih uvede, a da se pritom razgovara sa jednom adresom. Ta adresa je država Crna Gora, nezavisno ko budu u Vladi. Dakle, država će imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove. Mi imamo situaciju da rastu luke u regionu. Preko luke u Rijeci (Hrvatska) se vrši 39 odsto operacije tereta koji ide prema Srbiji, devet odsto tereta koji ide prema Bosni i Hercegovini, a dvadesetak odsto ide prema Mađarskoj, i mi jednostavno ostajemo kao slijepo crijevo samo zato što nismo spremni da uradimo neke poteze koji su vrlo strateški. Moramo da se otvaramo prema tim tržištima koji su u pozadini. Kad je riječ o Luki Bar, ona sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta. Modernizacija željeznice i autoputa se ne radi da bi građani Podgorice išli na skijanju u Kolašin, nego da bi se ogroman transport odvijao na relaciji Bar-Beograd-Budimpešta… Odgovorno tvrdim, isto kao u slučaju Željezare, da ako je preuzmemo u stoprocentnom vlasništvu, ako kupimo akcije Porto of Adrija, dupliraćemo prihode i vrijednost Luke.
Kad je riječ o Lepetanima, to je isto strateška linija. Mi imamo jedan jedini trajekt. Problem je što je taj trajekt radio bez koncesije. Tačno, svako može reći da mu država nije to omogućila i ja sam tu solidaran, koliko god to zvučalo čudno, sa Pomorskim saobraćajem, zato što oni ne mogu biti krivci jer država nije otvorila koncesiju. Međutim, kao neko ko se brine o javnom interesu, ne možemo da nešto što ostvaruje milionski profit godišnje izdajemo za 200 hiljada eura.
Smatrate li da su neke odluke bilo ishitrene, odnosno da iza njih ne stoje ozbiljne biznis analize?
Ne da ne ne smatram da su ishitrene, nego su ovo zakašnjele odluke. Ovo su trebale da rade prethodne Vlade.
Za trajekt – postoji ovaj vakuum dok ne dođu drugi trajekti. Trajekt će da ostvari ove godine prihod vjerovatno na nivou od četiri, pet ili šest miliona eura. Toliko je prošle godine bilo automobila. Vi sad imate dnevni promet automobila sa malim trajektom “Vasilijem” koji vozi oko 1.300 automobila dnevno. Svaki građanin može da izračuna puta pet eura, a plus ne idu kamioni. Neka svaki građanin izračuna o kakvom se biznisu radi. Dakle, neko kaže “pa zašto država nije prethodno kupila trajekte pa onda mijenjala”, zato što je država htjela da bude korektna i uvijek će to biti njen postupak. Ona je htjela i da da otkazni rok, a i da da “Pomorskom saobraćaju” mogućnost da ili rentira privremenu svu opremu i zaposlene državi, dok se sve ne ne riješi ili otkupi. Nismo mogli da kupimo trajekte, a da se sjutra otvori koncesija, pa da se onda napravi zavrzlama, da mi ne znamo gdje ćemo s našim trajektima. Pošto je postupak “Pomorskog saobraćaja” bio takav kakav je bio, po mom sudu vrlo predvidljiv, naša ideja je da država trajno upravlja trajektom, da uvede liniju od javnog interesa i ideja je da se uspostavi još jedna trajektna linija koja bi išla vjerovatno od Zelenike, zato što želimo da idemo u rasterećenje saobraćaja.
Kada je riječ o Željezari tamo je bilo zaposleno 229 radnika. Oni su iskazali svoje nezadovoljstvo, sa pravom, zbog odnosa bivšeg menadžmenta. Nikšić je nekad bio veliki gigant na nivou bivše Jugoslavije kad je industrija u pitanju, i onda je potpuno bačen na koljena. I mi smo tu pošli od neke logike koja bi bila zaštita privrede na teritoriji opštine Nikšić. Kako nismo uspjeli, iako je na početku bilo i privatnih kompanija koje su bile zainteresovane, da nađemo nekoga ko bi možda kao privatnik preuzeo takođe privatan posao, mi smo u kontekstu razvoja naše energetske politike i izgradnju novih energetskih objekata u Crnoj Gori odlučili u jednom trenutku da zbog ogromne površine kojom raspolaže Željezara Nikšić uđemo u taj projekat. Po “Deloittu” imovina je procijenjena na 54 miliiona eura, a mi smo to kupili za 20 miliona eura. Dakle, ovdje govorim samo o imovini, o nikakvoj proizvodnji i nikakvim pogonima. Samo o imovini, o milion kvadratnih metara u srcu grada, jer Željezara ipak nije negdje na periferiji. I mislim da neće samo biti 200 radnika koliko se sada zaposlilo, nego da ćemo vrlo brzo doći u situaciju da zapošljavamo nove ljude. Sama činjenica da novoj Željezari damo mogućnost da se na njihovoj imovini instaliraju solarne elektrane, što će biti u njihovom vlasništvu, će omogućiti kompaniji da pokrije troškove prema zaposlenim. I to bez druge proizvodnje
Kako gledate na kritike iz dijela opozicije, ali i iz civilnog sektoru, da je vraćenje kompanija u državne ruke, poput Željezare, prilika za novu zloupotrebu javnih resursa i partijsko zapošljavanje?
Mnogo toga sam čuo od opozicije, ovo se ne odnosi na civilni sektor, ali ništa utemeljeno nisam čuo. Dakle, oni su Željezaru, DPS i SDP, od 7.000 radnika sveli na 200. O kakvom partijskom zapošljavanju se priča, 200 radnika koliko je tamo radilo, ja ne znam koja je njihova politička opcija, radi i sad. Svi radnici koji su radili za Tosčelik su ostali i sad, hoće li se neko drugi pridodati, ja ne znam. Nama je cilj da stvaramo novu vrijednost. Država nikome nije zabranila da kupi Željezaru. To je specifičan posao. Zbog kineskog tržišta Točselik nije mogao da radi dobar biznis u Crnoj Gori. Tosjali grupa je gigantska firma, koja ima milijarde eura prometa po svijetu. Ali mi ne determinišemo to tržište, s tim što smo za naše stanovnike i za naše građane dužni da se brinemo. Privatnik ima drugu logiku, koja je potpuno okej… Država samo interveniše kod stvari koje su kritične. Vi imate “Belugu” koja je privatna firma, imate fabriku čipsa koja je privatna firma, imate fabriku voća koji je privatna firma. Koja je to privatna firma izrazila želju da radi nešto, a da je imala bilo kakve restrikcije od Vlade?
Što se tiče Luke Budva mi jesmo na sudu sa “Dukley Gardens”, ali su isto radili bez bez bez koncesije. Dakle, ne možete vi sada Luku Budva da dovedete u situaciju da vi bez koncesije naplaćujete mega jahtama i jahtama i običnim ribarima ne znam kakve cijene, da pritom njihova usluga nije na nekom nivou, a da se to radi van procedura. Mi nemamo ništa protiv, da oni kada se budu stvorili uslovi participiraju u tome. Do tada dobrima, jer to specifična stvar, to nije sladoled, privremeni objekat ili restoran, već je to jedina marina koja postoji u tom u tom gradu, do tada, našim dobrima, državnim dobrima, će upravljati država ili koga država odredi.
Kad je riječ o Opštini Tivat, imamo situaciju da se održavaju koncerti na Pilama, a račun ide Opštini Tivat koja ne upravlja Pinama, koje su najljepši dio Tivta. I njihov zahtjev da i mi to ustupimo je potpuno opravdan. Dakle, moramo naša dobra da stavljamo prevashodno u dobra građana, a ova dobra o kojima mi pričamo to su tipični primjeri javnih dobara, kao što su plaže javna dobra, isto se odnosi na marine i na pristaništa. Nemamo ih puno i dok se ne nađe neko zgodnije zakonsko rješenje, države će upravljati svojim dobrima.
A zašto se onda u ovogodišnjem Planu privatizacije našla i Hotelska grupa Budvanska rivijera?
Nije potrebno da se privatizuje i to što je stavljena kao dio plana ne znači da ide na doboš. Prihodi koje ostvaruje Budvanska rivijera su nesrazmjerno mali od onoga što je njen ukupni potencijal. Od broja hotela sa kojima ona upravlja, nijedan nema pet zvjezdica. Ako menadžment može da digne kvalitet, neka to i uradi, a ako ne, onda neka nađe model koji nije model prodaje, kao što ljudi ovdje misle, jer su frustrirani, zato što misle da je to prodaja kao što je radio DPS, da se neko ugradi i da to vrlo brzo propadne. Ako se uđe u neki projekat – potpuno je suprotna logika. Cilj je da nemamo polupansion koji će da košta 40 eura, nego koji će da košta 100 eura. Cilj je da nemamo nekoliko hotela sa tri ili četiri zvjezdice, nego da u početku imamo dva hotela sa pet zvjezdica, a kasnije možda i više. Na taj način imamo veće prihode za Budvansku rivijeru, veći broj zaposlenih, bolju uslugu i vraćanje Budve malo sebi. Zato što je Budva lošom politikom iz prethodnog perioda dovedena da se svodi na masovni turizam. Logično je i potpuno kompatabilno sa interesima građanima Budve, da ona bude glavni motor crnogorskog turizma. Lično mislim da Budvi nedostaje da sa par projekata većih karaktera za trajno zauzme mjesto lokomotive turizma u Crnoj Gori.
U najavi je i osnivanje državnog telekomunikacionog operetara, koji bi bio četvrti na malom crnogorskom tržištu. Kojom logikom se rukovodite u ovom poslu?
U najavi je i osnivanje državnog telekomunikacionog operetara, koji bi bio četvrti na malom crnogorskom tržištu. Kojom logikom se rukovodite u ovom poslu? To je najbolja ideja, i po broju otpora koji imaju ljudi, koji rade u državnim firmama, a koji su zaduženi prije svega za energetiku, ali i po nekim kritikama možete da zaključite da smo pogodili “zlatnu žilu”. O čemu se tu radi? Postojeći operateri su jako zainteresovani da rentiraju infrastrukturu koju država Crna Gora ima preko CEDIS-a. To je objašnjenje svega. Znači, oni su zainteresovani da našu infrastrukturu, preko 500 kilometara kabla koji je postavljen i 5.000 kilometara druge vrste kabla koji je instaliran skoro do svih krajeva Crne Gore, rentiraju za veliki novac. Zar mislite da bi oni dali taj veliki novac u prazno, zato što vole Crnu Goru ili da imaju namjeru da novac ne dupliraju, nego da ga desetostruko izvuku? To je pitanje na koje može dati odgovor dijete od tri godine i onda vam je jasno da stvaranje četvrtog državnog operatera samo može da donese ogromne prihode državi, poveća konkurentnost… Samo državni organi koji su korisnici mobilnih operatera, internet provajdera i drugih usluga, dakle nijedan privatnik, to bi bila enormna ušteda na godišnjem nivou za državu.
I da podsjetim, neko se sjetio iz koruptivnih razloga, jer iz racionalnih nije mogao, da naš Telekom proda sa infrastrukturom. Mi smo onda drugom prilikom instalirali infrastrukturu, i naravno moralo bi da se radi dosta intervencija. Već smo napravili jednu radnu grupu i ići će se u Sloveniju da se vidi kako je tamo sve sređeno. Mi se radujemo i mađarskim, srpskim, njemačkim i norveškim operaterima, ali neko mora i o Crnoj Gori da razmišlja. Mi njima ne ugrožavamo biznis, ako je njihova usluga bolja i kvalitetnija, građani će vjerovatno biti njoj posvećeni.
