Henrik Ibzen (Skien, 20. mart 1828. – Kristijanija, Oslo, 23. maj 1906.), norveški književnik.
Imao je veliki uticaj na modernu dramu. Njegov rad je priznat u cijelom svijetu, a djela mu se izvode se u pozorištima na svim kontinentima. Pisao je psihološke drame i društvenokritičke komade koji su prokrčili put naturalističkom stilu u drami. Izvršio je velik uticaj na kulturni život u nordijskim zemljama, kao i na englesku, njemačku i francusku književnost. Za svoje drame uzimao je teme iz najbliže okoline. Naročito je majstorski obradio ženske likove. Tokom decenija djela su mu različito tumačena, to se naročito odnosi na socijalno-kritičke i simboličke drame, često smatrane mračnima. Za njih je on sam rekao da u njima postavlja pitanja ali ne daje odgovore.
Rođen je 20. marta 1828. godine u mjestu Skien (u pokrajini Telemark) kao sin propalog trgovca. Ibzenu je bilo sedam godina kada je njegov otac napustio ženu i sina. U to vrijeme ovo se smatralo veoma sramotnim činom. Sram koji je Ibzen proživljavao zbog očevog postupka odraziće se kasnije na njegov literarni rad. Od 14 godine morao je raditi kako bi se izdržavao. Preselio se u Grimstad da bi radio kao ljekarski pomoćnik, pripremajući se za studije medicine, koje ubrzo napušta kako bi se posvetio književnosti. Živio je prilično bijedno, a u 18 godini postao je otac vanbračnog djeteta koje je začeo s jednom od kćerki vlasnika apoteke. Većinu svoje plate trošio je na alimentaciju. 1850. Ibsen se preselio u Oslo (tada: Kristijanija). Iste godine pokušao je objaviti i postaviti na pozorišne daske svoje djelo Katilina, ali, uzalud. U objavljivanju djela pomogao mu je prijatelj koji je novčano pomagao štampanje djela, ali je tek nekolicina od 250 primjeraka knjige prodata. Ostatak je poslužio kao trgovački papir za umotavanje.
Ibzen se 1851. zaposlio kao dramaturg u nacionalnom pozorištu u Bergenu. Bio je i saradnik novina Arbejderforeningens blad i Manden te urednik Samfundsbladeta. Šest godina kasnije radi kao upravnik pozorišta. Tu je ostao do 1862. godine. Nijedan od tih poslova nije bio dobro plaćen te je Ibzen s velikim mukama izdržavao porodicu. Oženio je Suzan Toresen 1858. godine, godinu dana nakon što im se rodio sin. Od 1863. stvari su za Ibzena krenule boljim tokom. Primio je vladinu stipendiju, a Bjornstjerne Bjornson, čuveni norveški pisac, skupio je veliku sumu novca za svog prijatelja kako bi mu omogućio da otputuje u inostranstvo. Ibzen je ostao u inostranstvu 27 godina. Boravio je u Danskoj, Njemačkoj, Austriji te potom u Italiji četiri godine. Nakon toga živio je u Drezdenu i Minhenu. 1891. se vraća u Norvešku.
Ibzen je postao najčuveniji po svojim dramama. No, prvo je napisao priličan broj pjesama, ubrajajući tu dobro znanu Terje Vigen. Pjesma Terje Vigen govori o mornaru koji je otplovio iz Norveške u Dansku kako bi mogao izdržavati suprugu i kćerku. Vrijeme radnje pjesme odvija se u doba Napoleonskih ratova, tačnije nešto prije 1814. godine kada je norveška obala bila blokirana što je vodilo ka izgladnjivanju mnogih mjesta u Norveškoj. Kao dramatist Ibzen je pisao djela koja se mogu razvrstati u različite kategorije. Pisao je istorijske drame o prvim norveškim kraljevima. Potom se probio s djelima Brand (1886.) i Per Gint (1867.). Oba djela napisana su nedugo nakon što je napustio Norvešku i oba su napisana u rimi. I tu je kraj svakoj sličnosti s ova dva djela. Naime, glavni lik u Brandu je sveštenik koji će svoj poziv slijediti bez obzira na žrtve. Per Gint je posve drukčija osoba – on je lažov, nesiguran u svoja uvjerenja, bezbrižni pustolov koji obmanjuje ženu koja ga voli i čeka dok on prolazi kroz bezbrojne avanture.
Treća vrsta njegovih drama jesu realističke drame motivisane svakodnevicom u Norveškoj u kasnom 19. vijeku. U tim dramama riječ je o individualistima koji evoluiraju kroz fabulu. Središte drame usmjereno je ka karakterima, a ne ka detaljima. Ibzenove realističke drame imale su ogroman uticaj na razvoj drame u 20. stoljeću. Lutkina kuća (1879.) je, recimo, jedna od tih realističnih drama. U tom komadu Ibsen se služi retrospektivnom tehnikom. To znači da kako drama napreduje, prošlost se sve više otkriva. Zbivanja iz prošlosti imaju značajnu ulogu u ovom djelu, a takođe daju likovima razloge za njihova ponašanja u današnjosti. Nora i njen suprug Helmer čini se imaju savršen porodični život. Ali, Helmer razgovara s Norom kao da je ona dijete, cijelo vrijeme govoreći joj što treba raditi. Nakon nekog vremena Nora dolazi do zaključka kako je ona samo lutka u Helmerovoj kućici s lutkama. Ona smatra kako on nju iskorišćava, te da Helmer zapravo ne mari za njena osjećanja. Nora napušta supruga i dijete – što nije bilo prihvaćeno od društva u doba kada je djelo napisano. Stoga je završetak djela izazvao mnoge proteste. U Njemačkoj je protivljenje završetku djela bilo toliko snažno da je Ibzen ponovo napisao završetak kako bi djelo moglo biti izvođeno u pozorištima.
Nadahnut skandinavizmom piše djela: Gospođa Inger iz Estrota, Pretendenti na presto i Junaci na Helgelandu. Piše i drame iz tada savremenih tema, npr. Ljubavna komedija – djelo je satira na malograđanski brak. U istom duhu napisao je i snažnu realističku komediju Društvo mladih, gdje izvrgava ruglu liberalne političare. U Stubovima društva žigoše nepoštenje u ekonomskom životu. Pod uticajem Darvinove teorije piše Sablasti i daje sliku braka u dekadenciji. Zatim je napisao duhovitu satiru Narodni neprijatelj o odnosu konzervativne većine i radikalne manjine. U svojim kasnijim djelima Divljoj patki i Romersholmu produbljuje ličnosti i njihov karakter te u naturalističkom obliku uvodi simbolizam. U Gospođi s mora i Hedi Gabler nagovještava modernu psihologiju i u određenoj mjeri Frojda i Adlera. Preminuo je 23. maja 1906. godine u 78-oj godini života u Kristijaniji.
