“Mnogo puta sam čak i u gimnaziji, takozvanoj sportskoj, koja nema veze sa sportskom gimnazijom po meni, nailazila na to da nemaju razumjevanje za dijete takvog kalibra sa već postignutim nekim rezultatima. Tada je bio kod Nikole Pilića u Njemačkoj. Nisu imali razumjevanja da on ne može da sjedi u školskoj klupi, on je bio dva dana u školskoj klupi. Morala sam na disciplinsku komisiju da idem, da obrazlažem gdje je sve moj sin bio. Naravno da su me i oni ocrnili i na kraju je izbačen, odnosno ispisan iz te sportske gimnazije. Rekla sam im da nikome ne kažu da su ‘s’ od sportske gimnazije. Trebalo je da mu daju podršku, da mu daju gradivo koji će on da savlada”, jasna je Dijana.
Na to se nadovezao Srđan.
“Nikada mu nije palo na pamet da odustane, bar ne da ja znam. Jednom je zakasnio na trening jer se igrao sa drugarima ispred zgrade. To se tad desilo i nikad više”, zaključio je Srđan Đoković.
