Aleksandar Gatalica, jedan od divova srpskog romana i recentne srpske književnosti, predstavio je novu knjigu “Druga violina i druge price”, u izdanju Akademske knjige, ljubiteljima književnosti u okviru glavnog programa X Internacionalnog sajma knjiga u Podgorici.
Nakon osamnaest godina koje je posvetio romanima, laureat NIN-ove nagrade objavio je ovu knjigu priča, i to o izvođačima umjetničke muzike.
“Veoma dobro poznajem psihologiju muzičara, drugovao sam sa njima. Svi umjetnici su duboko isti, ali ovdje je jedan poseban soj. Umjetnost muzičara se zasniva na fanatičnoj vještini prstiju”, kazao je Gatalica, pojasnivši i kako se nakon duže pauze okrenuo pisanju kratke priče. “Od 2008. godine pisao sam samo romane. Tu sam postigao određene uspjehe, ali nisam pisao priče. Ljudi su moju borbu za dostojanstvo romana doživljavali kao borbu sa žirijem Ninove nagrade, ali nije tako. Pisanje romana je vraška stvar, to je poseban napor, mnogo se razlikuje pristup pisanju priča i pisanju romana. Niti je roman duga priča niti je priča kratki roman”, kazao je pisac. Gatalica ističe da je u osnovi pisanja pored velikog rada ipak zrnce talenta i ludila.
“Mnogo čitanja ne može da napravi od nekog pisca. To najbolje pokazuje slučaj profesora Nikole Miloševića. Bio je živa enciklopedija ali je napisao samo dva i to ne tako dobra romana”, kazao je Gatalica. Govoreći o prevodilaštvu kazao je tokom studija bio fasciniran grčkim jezikom.
“Bio sam fasciniran Homerom. Prevodilaštvo je veoma naporan posao. Tu su pređeni kilometri u pitanju, ništa drugo”, kazao je Gatalica, otkrivajući da će njegov sljedeći roman biti o ljubavi. “O svemu je lakše pisati nego o ljubavi. Ljubav je mnogo profanisana stvar”, kazao je Gatalica.
O Romanima Pola Ostera u galeriji Art pričala je prof. dr Ivana Ðurić-Paunović, prevoditeljka.
Ona je u razgovoru sa Lelom Stanković istakla kako je kod Ostera fasciniralo kako koristi američku istoriju, odnosno stvarnost kroz koju živi, kroz koju se sjeća, tj. njegovi preci, i kako to utiče na njegov lični život, ondosno njegovih protagonista. Oster je sve vrijeme crpio inspiraciju iz svog života, ali od toga činio književni materijal.
“U prvom dijelu njegove karijere, kraj 70-ih, 80-ih primjećuje se sklonost ka eksperimentu, razgrađivanju poznatih formi. Djelo koje ga je lansiralo jeste ‘Njujorška trilogija’, gdje se poigrao žanrom detektivskog romana, to je dekonstruisao i zauvijek je završio s tim kada ga je napisao. To je praktično četvrtina njegove karijere. Ostale tri su tradicionalnije pisanje, ali po sadržaju, po želji da preispita sve moguće odnose prema stvarnosti, postmoderan je, malo kasnije i nije, pa postaje prijemčiviji široj američkoj publici, dok, npr. zvaničnoj američkoj književnoj kritici nikada nije bio po volji. U suštini, odricao se bilo kakvih teorijskih odrednica”, istakla je Đurić-Paunović.
Godinama prevodi njegova djela, a Ostera lično upoznala je 2019. godine.
“Pristup prevoda njegovih djela se kod mene nije promijenio kada sam ga upoznala. Serijski sam počela da ga čitam i to je bio moj svijet, sve mi se dopalo. On nikada nije koristio kompjuter, svoje rukopise je pisao u sveske i onda ih prekucavao na pisaćoj mašini. Bila sam stalno u korespondenciji s njim, ali sam ga upoznala lično tek 2019. godine. Proveli smo zajedno četiri i po sata, kao da se znamo 100 godina i srce mi je bilo na mjestu. Bio je to jedan skroman, vrlo pristojan čovjek kojeg je sve zanimalo, a najmanje je želio da priča o sebi. Zanimljivo, jako dobro je znao istoriju naših prostora”, otkrila je prevoditeljka.
Italijanski pisac Ðordano Merliko prezentovao je knjigu “Balkanska strast – Fudbal i politika u bivšoj Jugoslaviji od epohe socijalizma do danas” u kojoj očima stadiona i navijačkih tribina analizira istorijsku i društvenu stvarnost jugoslovenskih zemalja. Uvod u knjigu napisao je proslavljeni crnogorski fudbaler Dejan Savićević, koji je i prisustvovao događaju.
Fudbal nije samo balkanska strast, već i velika ljubav Italijana, koje dijelimo i koje su nam zajedničke, kazala je na predstavljanju Silvia Stafa, zamjenica ambasadorke Italije, dok je sportski novinar Goran Radević istakao da je u pitanju jedinstvena knjiga za one koji vole fudbal i Balkan.
“Balkanska strast je i moja strast, strast prema Balkanu i fudbalu, te svoje ljubavi sam objedinio i istraživao o njima. Možda je to malo egoistički momenat, ali htio sam kjigu koja je istorijska, ali se ne zasniva na političkim sporazumima, već na istoriji koju je proživljavalo stanovništvo i kako su to ljudi doživljavali. Ideja da fudbal bude instrument mi je došla čitajući vrhunske autore i njihove citate. Mislim da je to bio odličan alat da pokažemo društvene strukture našeg vremena.
Naravno, knjiga govori o takmičenjima, klubovima, ali i navijačima, jer su oni posljednji pokret mladih u našem vremenu”, naglasio je Merliko.
Posebno interesovanje izazvala je knjiga “Kronika sretnih trenutaka: Odlomci iz ludih
osamdesetih”, hrvatske rediteljke, spisateljice i profesorke Snježana Banović. Ovo je britka i lucidna, duhovita i nostalgična knjiga, arhiv dalekih 80-ih, istorija privatnog i javnog života, kazao je na predstavljanju Janko Ljumović. Ovo je već 10 ili 11 promocija knjige, nakon Srbije i Hrvatske, i drago mi je što sam sada ovdje kod vas, istakla je autorka.
“Drago mi je da su tu i zagrebačko i srbijansko izdanje. Osamdesete su mene napustile odavno, nisam dugo razmišljala o njima, osim kada bi me neko pitao. Iako stalno pišem o prošlosti, uglavnom hrvatskom pozorišti i kulturi, ja pišem zbog kulture sjećanja, to su razlozi početka mog pisanja. Osamdesete nisu bile u planu, dok se nešto nije dogodilo, otkrila je Banović, dodajući da su za sve donekle “krivi” Arhivi, koji su maltene postali njen drugi dom.
“Ispred čuvene ‘Zvečke’ srećem jednog našeg pisca, međutim on nikada nije čuo za nju ja mu kažem, pa novi val, rokenrol, ovo je bio kultni kafić sada gdje je pekara. On mi je rekao da zna šezdesete, ali ne i osamdesete, pa sam mu rekla da ću za njega napisati knjigu, pa sam, naravno, pošla u Državni arhiv, otvorila novine i shvatila da mi ta arhivska crvljivost vraća sjećanje.
Svako mjesto koje ja opisujem više ne postoji. Zagreb je tada bio jedna metropola, sada je selendra, npr. upropašćen na svim mogućim nivoima. Svako poglavlje ima centralnu ličnost, bilo da je javna ili ne, dovela sam ih u istu ravan. U suštini ova knjiga je emotivna mapa Zagreba kojeg više nema, a ljudi nisu glavna lica, jer se mijenjaju kroz poglavlja”, naglasila je autorka.
Četvrtog dana Sajma predstavljena je i zbirka stihova “Emigracija 2” Žarka Radakovića, izdavačke kuće Treći trg. Moderator Dejan Matić ukazao je da autor živi u Njemačkoj, i da su emigracije krenule prije više decenija.
“Malo ko zna da sam ja primarno pisao poeziju, od kasnih 60-ih godina, u Zemunu, kao gimnazijalac. Počeo sam da pišem prozu, jer mi je Albahari to rekao. Dugo, dugo, nakon toga, spremajući stan u Kelnu, premještao sam svoje stare stvari i u jednoj fioci nađem ove pjesme.
Nisam znao čije su u prvi mah i onda sam shvatio, apsolutno su moje”, pojasnio je Radaković.
Roman Nađe Petrović “Meduze žive zauvek dok ih ne uhvate”, u izdanju Geopoetike, predstavljen je u galeriji Art. Petrović, inače dramaturškinja i scenaristkinja, iz svijeta pozorišta i filma, obrela se u svijet književnosti, a sam roman, koji je pisala tri i po godine, nastao je za vrijeme korone.
“Ovaj roman mi je bio neki vid psihoterapije, jer, za vrijeme korone, pisanje je bilo najbolji način da se nosim sa onim što se dešava, uz to, paralelno, dešavale su mi se neke turbulentne stvari u životu. Jedini način da ne poludim bilo to da moja junakinja sve proživljava umjesto mene”, kazala je Petrović.
Razgovor sa Šabanom Šarenkapićem, pjesnikom, prozaistom i izdavačem održan je u okviru X Internacionalnog sajma knjiga u Podgorici. Osnivač Kulturnog centra DamaD i pokretač književnog časopisa “Mak” osvrnuo se na početke izdavačkog rada u sklopu kojeg je objavljeno na desetine antiratnih djela, a govorio je i o pojmu manjinstva koji je obilježio njegovo stvaralaštvo.
„Šta znači biti manjina, da sam manje vrijedan od drugih ili da su drugi manje vrijedni To je neljudski odnos ka čovjeku. I manjinci mogu biti rulja koja ne poštuje ni sebe ni druge, ni njihovo“, kazao je, pored ostalog, Šarenkapić.
Publici X Internacionalnog sajma predstavila se i Jelena Angelovska, knjigom„Štelovanje glave“, koja je, kako je autorka ispričala, nastala na osnovu dnevničkih bilješki koje je objavljivala na Fejsbuku.
„Od tih bilješki nastao je blog, a nakon razgovora sa Mihailom Pantićem koji je u tome prepoznao literarnu vrijednost odlučila sam da objavim knjigu. Vi i mnogi drugi je zovete romanom, ali to je neki fluidan žanr“, kazala je autorka.
Crnogorska autorka Danka Ivanović predstavila je svoj prvi roman pod nazivom “Prazne kuće”. Ovaj roman u izdanju “Partizanske knjige” može se posmatrati kao porodični i feministički roman, a prema riječima autorke vrijednost njenog prvijenca je upravo u tome što ne podliježe kategorijama.
“Na čitaocu je da ga smjesti gdje on želi. Ono što sam htjela da predstavim jeste borba žene sa različitim autoritetima i načini na koji im se moguće suprotstavljati”, kazala je Ivanović.
Radionica medijske pismenosti održana je u okviru programa za djecu i mlade. Predavači Svetlana Koprivica i Miroslav Minić polaznicima su približili osnove medijske pismenosti sa posebnim fokusom na medijske poruke i emocije koje nam se na taj način šalju. Takođe, u okviru Programa za djecu i mlade u prepunoj Sali Narodne biblioteke „Radosav Ljumović” polaznici škole Helen Doron English izveli su predstavu “A tale of two tails”.
Izvor: Gradski.me
