Alfred Tenison (Somersby, 06.08.1809 – Aldworth, 06.10.1892), “Poeta laureatus” viktorijanske epohe, neki djelovi njegovog opusa i danas se ubrajaju u klasiku engl. poezije.
Dama od Šalota
Na obali rijeke, spavanje,
velika polja ječma i raži
oblače brda i pronalaze nebo;
Kroz polje staza maršira
prema hiljadama kula Kamelot;
I gore i dolje, ljudi dolaze
gledajući gdje ljiljani cvjetaju,
na ostrvu koje se pojavljuje nizvodno:
To je ostrvo Šalot.
Topola podrhtava, vrba blijedi,
sivi vjetrić potresa zrak
i val koji zauvijek ispunjava kanal,
pored rijeke i sa dalekog ostrva
teče teče, do Kamelota.
Četiri siva zida: sive kule
oni dominiraju prostorom između cvijeća,
i u tišini ostrva se skriva
dama Šalot.
Rođen je u svešteničkoj porodici. Od 1827. studirao u Kembridžu, no studije je napustio nakon očeve smrti (1831). U Kembridžu je upoznao kritičara Artura Henrija Halama i priključio se tzv. Kembridžskim apostolima. U tom studentskom klubu težio je profilisati kulturnu politiku u čijem bi žarištu bila fabrikacija jake nacionalne isotrije, što je postalo osnova njegove poetike i došlo do posebnog izražaja u prvoj pjesničkoj zbirci Pjesme, uglavnom lirske (Poems, Chiefly Lyrical, 1830). U toj zbirci lirika naglašene senzualnosti i melodioznosti služi kao podloga za proizvodnju naoko organskog nacionalnog identiteta i pseudomitske nacionalne istorije.
Naboj lake brigade
“Naprijed, lagana brigada!”
„Napuni puške!“ Rekao je.
U dolini smrti
šest stotina je jahalo.
“Naprijed, lagana brigada!”
Neki onesviješteni čovjek?
Ne, čak i kad bi vojnici znali
to je bila glupost.
Nisu bili tamo da odgovore.
Nisu bili tamo da bi rasuđivali.
Bili su tu samo da pobijede ili umru.
U dolini smrti
šest stotina je jahalo.
Taj je stav donekle revidirao u dvije zbirke pjesama (Poems, 1832. i 1842). Godine 1842. započeo je raditi na opsežnom pjesničkom ciklusu U spomen, A. H. H. (In Memoriam, A. H. H., 1850), najuticajnijem viktorijanskom pjesničkom djelu, posvećenom njegovu preminulom prijatelju Halamu. U tom ciklusu je artikulisao nosive pretpostavke viktorijanske kulture, posebno polemiku između biblijske egzegeze i prirodnih nauka.
Crna Gora
Uzdigli se do visina gdje no klikću orli carski.
Svoju vjeru sačuvali i slobode sunce vrelo.
Danju – noću na nogama, hrabro stoji pleme cijelo
sa rukama na oružju, protiv hordi agarjanskih.
Nadiraše bez prestanka al’ prodrijeti ne mogaše
sila turska, salamana po klanacah ovih svetih.
Krvavi se polumjesec sa bojišta povraćaše,
ranjen mačem Prometeja po stijenama razapetih.
O najmanji od naroda! Tvrda stijeno tvrđeg kraja!
Prijestolje od slobode, ti velika Crna Goro!
Protiv sile otomanske ti se rveš mišcom golom,
Sa stotinom na hiljade ratujući naokolo.
Otkako je oblak pao gdje se krš sa nebom spaja,
U njedrima tvojim nije bilo boljeg naraštaja.
Od kasnijih zbirki značajnije su Mod i druge pjesme (Maud, and Other Poems, 1855), Kraljeve idile (Idylls of the King, 1859), Sveti gral i druge pjesme (The Holy Grail and Other Poems, 1869–70), Balade i druge pjesme (Ballads and Other Poems, 1880), Tirezija i druge pjesme (Tiresias and Other Poems, 1885). Godine 1850. naslijedio je V. Vordsvorta kao dvorski pjesnik (poet laureate). Uz R. Brauninga najznačajniji je viktorijanski pjesnik.
Priredio: Dragan Leković
