Akcija za socijalnu pravdu (ASP) zatražila je od Uprave za saobraćaj i Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje sve zahtjeve sa pratećom dokumentacijom za dodatnim potraživanjima, odnosno plaćanjima na rekonstrukciji saobraćajnice Tivat – Jaz, koje je uputio kineski konzorcijum Šandong, u poslu koji je ugovoren na 54 miliona eura.
Prema saznanjima ASP-a, kineska strana najavila je zahtjev za dodatnih dva miliona eura zbog razlike u cijeni za nabavku vodovodnih cijevi iz Turske, umjesto iz Kine, jer se traže cijevi od proizvođača iz Turske.
“Ugovor za rekonstrukciju saobraćajnice Tivat Jaz, koja obuhvata i postavljanje cjevovoda za vodosnabdijevanje u Lastvi Grbaljskoj, zaključen je u prvom dijelu prošle godine na osnovu Fidic pravila sa kineskim konzorcijumom Šandong, a prema posljednjim informacijama posao bi trebalo da bude završen početkom 2026. godine”, navode iz ASP-a.
Investitori su Uprava za saobraćaj i budvansko preduzeće Regionalni vodovod Crnogorsko primorje, a radi se praktično o udruženom projektu za dvije investicije – rekonstrukciji saobraćajnice i postavljanju cjevovoda, za koje su projektna rješenja i glavni projekti izrađivani još za vrijeme vlada Demokratske partije socijalista, a prije pet godina, odnosno 2019. je posao procijenjen na 25 miliona eura, ali je narednih godina procjena troškova samo uvećavana.
Cijena od 54 miliona eura je bez poreza na dodatu vrijednost, ugovor omogućava uvećanje zaključene cijene, a iz Uprave za saobraćaj nedavno je saopšteno da se tokom izvođenja radova može javiti potreba za radovima, koji nijesu sastavni dio ugovora, ili da se uvećaju pojedine ugovorene pozicije, što sve može uticati na veću cijenu posla.
“Potraživanja za dodatnim plaćanjima po Fidic pravilima znače da mogu biti odobrena od nadzornog organa ako su opravdana, a ukoliko se ne odobre, onda to može biti uvod u pokretanje spora od nezadovoljne ugovorne strane. Dosadašnja iskustva sa sličnim projektima pokazala su da je država plaćala dodatne milionske iznose zbog uglavnom loše pripremljenih projekata, koji su gotovo po pravilu vodili dodatnim radovima ili nabavkama, a u javnosti je stalno otvorena dilema da li se projekti nekvalitetno pripremaju “namjerno ili slučajno”, poručuju iz Akcije za socijalnu pravdu.
Poret toga, kako navode u ASP, stvarni trošak ovakvih investicija nije samo ugovorena cijena radova i njihovih naknadnih uvećanja, već i troškovi eksproprijacije, kredita, plaćanja nadzornog organa (konsultanta) koji kontroliše radove, ali i domaćih takozvanih „implementacionih jedinica“, koje organi formiraju i plaćaju dodatno zaposlene za nadzor i komunikaciju, a za nešto što je inače redovan posao…
“Jedan od drastičnijih primjera uvećanja početno ugovorene cijene posla je izgradnja dijela puta Lubnice Jezerine, sa probijanjem tunela Klisura, koji je za cijenu od 34,6 miliona trebalo da bude završen za tri godine. Međutim, cijena je duplirana i dostigla nevjerovatnih 67,8 miliona eura, ne računajući PDV, od kojeg je taj posao oslobođen, troškove kredita i izdatke za zaposlene u javnoj upravi koji su na različite načine bili uključeni u realizaciju tog projekta, bilo kroz terenske ili svečane posjete, nadzor i slično, a plaćani su tokom sedam godina komisijski, dnevnicama, gorivom, reprezentacijom…”, zaključuje se u saopštenju Akcije za socijalnu pravdu.
Izvor: RTCG
