Naša podrška i naši potpisi za kandidaturu Miodraga Lekića za mandatara za sastav nove vlade su neupitni od prvog trenutka, tako da smo od starta ovog procesa bili i pravovremeni, i jasni, i efikasni i veoma konstruktivni. Podsjetiću vas da sam prvi, još početkom septembra, javno saopštio da se odričemo i pozicije predsjednika vlade i predsjednika skupštine samo da dođe do dogovora. Nakon tog našeg odricanja ponudili smo, a sve sa ciljem da se lakše dogovorimo, da izaberemo dvije žene na dvije ključne pozicije koje ne bi bile iz redova Demokrata. Međutim, jedan dio kolega je odbio naš predlog usput nas i optužujući da nam je ’princip žena’ izgovor kako ne bi došlo do dogovora, objašnjava u razgovoru za „Politiku” Aleksa Bečić, predsjednik Demokrata i bivši predsjednik skupštine stav svoje stranke o dugotrajnoj političkoj krizi koja potresa Crnu Goru, jer su premijer i vlada u tehničkom mandatu.
Onda ste podržali Miodraga Lekića?
U tom trenutku se pojavio on kao kandidat i mi smo, kako bi po ko zna koji put dokazali našu iskrenost u politici, istog trenutka prihvatili predlog i iskazali spremnost da odmah potpišemo Lekićevu kandidaturu za mandatara. Smatrali smo da odlučnom i efikasnom akcijom treba suziti prostor predsjedniku države za vanustavne manevre. Tako da su naši potpisi bili tu od starta, neki potpisi su stigli kasnije, ali ono što je potpuno jasno jeste da je predsjednik države saglasno Ustavu morao dati mandat, a da je podrška Demokrata kandidaturi Lekića jasna i neupitna od prvog trenutka.
Sada se lome koplja oko formiranja vlasti u Podgorici, a već mjesec dana umjesto mirnih izbora u Šavniku je na sceni pesničenje građana na nekom biračkom mjestu.
Prvo, na lokalnim izborima koji su održani 23. oktobra partije bivšeg režima su doživjele ubjedljiv poraz i izgubile vlast u najvećem broju crnogorskih opština, uključujući nakon skoro 30 godina i gubitak vlasti u Podgorici, gdje su opozicione partije osvojile 62 odsto glasova, a partije vlasti 38 odsto. Time je nastavljen kontinuitet ubjedljivih poraza partija bivšeg režima na gotovo svim lokalnim izborima u protekle dvije godine. Na taj način građani jasno pokazuju da ne žele da se nikada više vrate u vrijeme straha, ucjena, pritisaka, kriminala, korupcije, podjela. Sa druge strane, Demokrate su kada zbirno pogledate sve opštine u kojima su održani izbori ostvarile rast sa 13 odsto na 15 odsto u odnosu na 2020. godinu, a sama činjenica da ćemo nakon ovih izbora imati predsjednike opština ili skupština opština u velikom broju crnogorskih gradova i činiti lokalnu vlast u praktično 80 odsto lokalnih sredina u Crnoj Gori ukazuje na razloge za zadovoljstvo.
Parlament je usvojio izmjene Zakona o predsjedniku. Milo Đukanović je odbio da ga potpiše i izveo svoje pristalice na ulice.
Crna Gora je očito zemlja društveno-političkih paradoksa. Pravo na mirne proteste je naravno demokratsko pravo i to nije sporno, ali zahtijevati sud naroda i izbore nakon što je isti taj narod prije nekoliko dana dao sud i kaznio vas ubjedljivim porazom na lokalnim izborima jeste apsurdno. Da ne govorim o tome da oni koji gube na izborima nikako da izvuku pouke o razlozima svojih grešaka, pa tako umjesto da sprovedu veliku kadrovsku reformu u svojim redovima i prestanu sa politikom ekstremizma i sijanja podjela, oni nastavljaju istom matricom. Posebno je paradoksalno da oni koji tvrde da je neki akt koji je donijela skupština neustavan, opstruiraju izbor sudija Ustavnog suda koji jedini može da odlučuje o tim dilemama. Da vas ne podsjećam na njihovo neustavno preuzimanje vlasti početkom ove godine, neustavno izdvajanje Zete usred izbornog procesa kao dio izbornog inžinjeringa ili usvajanje Zakona o odlaganju lokalnih izbora za koji je Ustavni sud utvrdio da je neustavan.
Šta predlažete?
Institucionalno rješenje, a to je da zajednički izaberemo predložene kandidate za sudije Ustavnog suda, učinimo tu najznačajniju sudsku instancu funkcionalnom kako bi mogla da pruži odgovor na sva pitanja koja izazivaju dileme. Ovo posebno ako imamo u vidu da nisam čuo da je bilo ko osporio niti jednog od predloženih kandidata, bilo sa moralnog, bilo sa stručnog aspekta. Samim tim prilikom glasanja o predloženim sudijama Ustavnog suda dobićemo jasan odgovor ko želi funkcionalnost institucija i institucionalni put, a ko želi blokadu, opstrukciju i disfunkcionalnost institucija.
Da li se može govoriti o opstrukciji bivše vlasti ili je nešto drugo u pitanju?
Nakon izbora kao što vidite dešavaju se klasični pokušaji opstrukcije ili usporavanja promjene vlasti od strane partija bivšeg režima, odnosno onih koji su izgubili na izborima. Imajući u vidu da nemamo funkcionalan Ustavni sud, oni koji su ubjedljivo poraženi na izborima umjesto da stoički priznaju poraz pokušavaju farsičnim izbornim žalbama odugovlačiti proces konstituisanja organa lokalnih vlasti.
Sa druge strane, mi koji nismo dobili mogućnost da formiramo novu lokalnu vlast u Baru i Bijelom Polju nismo ni pomišljali da podnosimo farsične izborne žalbe i vršimo prizemne opstrukcije.
Kada je u pitanju Šavnik, tamo je na sceni klasičan primer najprovidnijeg i najjeftinijeg mogućeg izbornog inžinjeringa, gdje pokušavaju da ostvare biračko pravo građani koji nemaju bilo kakve veze sa tom opštinom. Dakle, postoji jasna namjera da se prijavljivanjem fiktivnih prebivališta, a imajući u vidu da se radi o opštini sa veoma malim brojem stanovnika, drastično promijeni struktura biračkog tijela i direktno prekroji izborna volja građana. Nadam se svakako da će prevladati razum, mir i suzdržanost, ali i da će se stvoriti pretpostavke da se nova lokalna vlast u Šavniku uspostavi na bazi izborne volje istinskih, a ne fiktivnih Šavničanki i Šavničana, jer to jeste suština demokratije. Izborni turizam nećemo dozvoliti.
Koliko je u prevazilaženju krize bitan obračun sa nosiocima kriminala, odnosno sa korupcijom i kako po vama to radi vlada Dritana Abazovića u tehničkom mandatu?
Pobjeda protiv organizovanog kriminala i korupcije je osnov opstanka i budućnosti Crne Gore. Niko ne može biti jači od države, ako država ne želi suprotno. Zato nam trebaju jake institucije i zato je potrebna snažna država koja će stati iza onih kojima saglasno Ustavu i zakonima pripada da vode borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, a to su tužilaštvo i sudstvo. Sa jedne strane ponosan sam na odluku koju sam kao tadašnji predsjednik skupštine donio u avgustu prošle godine, a kojom sam „penzionisao” prethodni Tužilački savet, a sa druge strane ponosan sam i na principijelno i hrabro držanje poslanika Demokrata koje je omogućilo da Crna Gora nakon toga dobije nezavisan i profesionalan Tužilački savjet koji je izabrao novo rukovodstvo tužilačke organizacije, a koje je za kratko vrijeme već postiglo konkretne rezultate. Ti rezultati su nažalost potvrdili naše dugogodišnje sumnje da su čelnici značajnog broja ključnih crnogorskih institucija u direktnoj sprezi sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Zamislite slom sistema vrijednosti jednog društva kada višedecenijski čelnici pravosuđa završe iza rešetaka, jer su po podacima Europola i drugim dokazima optuženi za izvršenje teških krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. Međutim, reforme u tužilaštvu treba da prati reforma sudstva, jer je saradnja svih grana vlasti nužna kako bi Crna Gora odnijela pobjedu u toj presudnoj i istorijskoj borbi. Jasno je da borbu protiv kriminala i korupcije mogu da vode samo čisti, stručni i hrabri pojedinci koji služe isključivo narodu Crne Gore. Zato se vječnost Crne Gore ne čuva kriminalom, korupcijom, podjelama i korumpiranim funkcionerima. Vječnost Crne Gore se čuva jakim institucijama, slobodnim i ekonomski jakim građanima, kao i časnim funkcionerima u svim granama vlasti koji su spremni da rade za platu i ništa mimo plate.
Sa kim bi Crna Gora trebalo najviše da sarađuje, ko bi trebalo da budu naši partneri?
Crna Gora kao članica NATO-a i kandidat za članstvo u EU, koji je najbliži EU vratima, jeste na prozapadnom putu i tu nema dileme. To je jasno trasirani spoljnopolitički put koji nameće potrebu i obavezu usklađivanja naše spoljne i bezbjednosne politike sa našim zapadnim partnerima.
Sa druge strane, tačno je da su određene domaće političke elite mijenjale više puta i ideologije, i lidere i međunarodne partnere, ali da nikada nisu zaboravljale svoj džep niti su prekidale svoju vezu sa kriminalom i korupcijom, a to nisu ni prozapadne, ni demokratske, ni patriotske vrijednosti. Zato se neki vrlo često samo kriju iza navodne odbrane evropskih vrijednosti, a suštinski sve rade suprotno onome što jeste smisao evropskog puta i evropskih integracija. Zato patriotsku spoljnu politiku mogu da vode samo oni koji nisu u zavisnom, neprincipijelnom ili podređenom položaju u odnosu na bilo koji centar moći, odnosno samo oni državni funkcioneri i političke elite koje služe isključivo i samo svom narodu i svojoj državi. Jedino na taj način možete, koliku god državu da predstavljate, graditi spoljnopolitičke odnose na osnovama međusobnog uvažavanja, poštovanja i zaštite nacionalnih interesa.
Izvor: Politika
