U svijetu Kamale Haris, klimatske promjene su ekološka, socijalna i ekonomska prijetnja koju treba hitno rješavati. Njena vizija su SAD kao globalni predvodnik novog doba u kojem čista tehnologija nije luksuz, već neophodnost. Uvjerenja je da ignorisanje klimatskih promjena neće samo pogoršati prirodne katastrofe poput požara, poplava i suša, već će doprinijeti i socijalnim nejednakostima, jer su marginalizovane zajednice često najugroženije posljedicama ekoloških kriza. Kao potpredsjednica SAD, Haris je bila ključna u promociji Bajdenovog zakona o smanjenju inflacije, koji predviđa ogromne investicije u čistu energiju, poput solarnih i vjetroparkova, kao i subvencije za električna vozila i druge zelene tehnologije. Za nju, ovaj zakon nije samo ekonomska mjera koja će stvoriti milione novih radnih mjesta u sektoru zelene ekonomije i pokrenuti novu održivu i pravednu industrijsku revoluciju, već i plan za spašavanje svijeta.
Do 2050. godine, koja se smatra prelomnom tačkom za postizanje klimatske neutralnosti, ostalo je 9.246 dana, 12 sati i pet minuta. U tom kontekstu, upravo tema klimatskih promjena i energetske politike postaja ključna u političkom sukobu kandidata za predsjednika SAD Kamale Haris i Donalda Trampa. Haris i Tramp ne samo da zauzimaju različite strane spektra o ovim pitanjima, već djeluju kao da dolaze iz paralelnih univerzuma. Dok Haris vidi priliku za stvaranje pravednijeg i održivijeg društva kroz borbu protiv klimatskih promjena, Tramp se zalaže za povratak energetskim politikama koje favorizuju fosilna goriva – naftu, gas i ugalj.
U svijetu Kamale Haris, klimatske promjene su ekološka, socijalna i ekonomska prijetnja koju treba hitno rješavati. Njena vizija su SAD kao globalni predvodnik novog doba u kojem čista tehnologija nije luksuz, već neophodnost. Uvjerenja je da ignorisanje klimatskih promjena neće samo pogoršati prirodne katastrofe poput požara, poplava i suša, već će doprinijeti i socijalnim nejednakostima, jer su marginalizovane zajednice često najugroženije posljedicama ekoloških kriza. Kao potpredsjednica SAD, Haris je bila ključna u promociji Bajdenovog zakona o smanjenju inflacije, koji predviđa ogromne investicije u čistu energiju, poput solarnih i vjetroparkova, kao i subvencije za električna vozila i druge zelene tehnologije. Za nju, ovaj zakon nije samo ekonomska mjera koja će stvoriti milione novih radnih mjesta u sektoru zelene ekonomije i pokrenuti novu održivu i pravednu industrijsku revoluciju, već i plan za spašavanje svijeta.
Nasuprot tome, u Trampovom univerzumu, klimatske promjene su u najboljem slučaju preuveličane, a u najgorem – sofisticirana prevara. Tramp pokušava da vrati vrijeme unazad, u trenutak kada su fosilna goriva bila temelj američke ekonomske snage, energetskog suvereniteta i globalnog uticaja. Trampova politika je usmjerena ka ukidanju ekoloških propisa koje je Bajdenova administracija uvela. Predlaže da se zemlja oslobodi od ,,zelenog terora“ i vjeruje da bi time smanjio troškove energije za prosječne Amerikance i očuvao industrijska radna mjesta, koja su u opasnosti da nestanu u ,,zelenoj ekonomiji“ Kamale Haris. Tramp ističe da je prelazak na zelenu energiju preskup i da će dovesti do gubitka američke konkurentnosti na globalnom tržištu, posebno u odnosu na države poput Kine i Indije, koje nijesu podložne istim ekološkim standardima, a koje će zahvaljujući svemu imati ,,nepravednu“ prednost u globalnoj ekonomiji. Treba podsjetiti da su odlukom Donalda Trampa sa pozicije predsjednika, 4. novembra 2020. godine SAD napustile Pariski sporazum – kao najvažniji globalni sporazum u borbi protiv klimatskih promjena. Međutim, prvog dana svog mandata, 20. januara 2021. godine, predsjednik Biden je ponovo uveo SAD u sporazum.
Dakle, oba predsjednička kandidata nude različite putanje. Kritičari Haris postavljaju pitanje – da li je ova vizija toliko plemenita ili se radi o političkoj platformi koja cilja na mlade i urbane birače. Neki smatraju da je njen stav idealistički, a da prelazak na zelenu energiju ne može biti tako brz i bezbolan. Industrije koje zavise od fosilnih goriva i dalje su stubovi američke ekonomije, a mnogi radnici strahuju da će izgubiti posao u ,,zelenoj“ budućnosti, odnosno da će dekarbonizacija značiti deindustrijalizaciju. Trampovi protivnici tvrde da je njegova vizija kratkovida i da bi ostavljanje klimatskih promjena bez odgovora moglo imati katastrofalne posljedice, ne samo za SAD, već i za cio svijet. SAD jesu u eri dominacije fosilnih goriva postale imperijalna sila i predvodnica zapadne civilizacije. Međutim, u kontekstu XXI vijeka povratak fosilnim gorivima i starim modelima koji favorizuju kratkoročne dobitke predstavlja korak unazad, opasan za globalnu budućnost. Ono što posebno zabrinjava jesu sumnje u naučni konsenzus o realnosti klimatskih promjena, a koje se iz Trampovog političkog bloka mogu čuti. Ukoliko bi Tramp povratio vlast i poništio klimatske politike Bajdenove administracije, to bi moglo oslabiti globalne napore u borbi protiv klimatskih promjena i dovesti do daljeg rasta emisija gasova s efektom staklene bašte. S druge strane, uspjeh politike Kamale Haris mogao bi da inspiriše druge zemlje da pojačaju svoje napore u borbi protiv klimatskih promjena i prelasku na održive energetske sisteme.
Razlike između Haris i Trampa u pristupu klimatskim promjenama nijesu samo odraz različitih političkih platformi, već i dubljih društvenih i ideoloških podjela i sukoba vizija o budućnosti SAD, ali i šireg globalnog konteksta u kojem se klimatske promjene sve više prepoznaju kao jedno od ključnih pitanja naše ere. U svijetu koji se suočava sa sve češćim požarima, poplavama i sušama, Kamala Haris nudi viziju budućnosti u kojoj klimatske promjene nijesu samo prijetnja, već prilika za transformaciju društva. Bitka između nje i Trampa neće samo odrediti ishod sljedećih predsjedničkih izbora, već i budućnosti naše planete. I to je pitanje na koje nijedna nacija ne može ostati ravnodušna. Hoće li građani SAD odabrati put koji vodi ka klimatskoj propasti ili ka progresu i održivosti? Taj izbor je sada u njihovim rukama, ali će posljedice osjetiti čitav svijet.
Izvor:(Autorka je direktorka Centra za klimatske promjene UDG)
