Opijum vlasti je ZLO: ubjedljivo najveći, najgori, neizlječiv i najopasniji opijum po ljudski rod. A kada se tek taj opijum “zalijepi” na naš narod, na naša mentalitetna svojstva i na našu svijest, onda taj opijum prevazilazi sve granice i onog stvarnog i mogućeg – svaku mjeru i svaku jedinicu razuma. Tada vlast prestaje biti samo najgori opijum. Naime, vlast se onda toliko preobrazi da direktno postane preobražena rudimentarno u – ČISTO ZLO.
Kad uporedim i saberem sjećanja, i nakupljena iskustva, sva stečena znanja.. jedno se ispolji u “našu konstantu”: Vlast primijenjena na naš rod, na našeg čovjeka, prvo što uništi je – ČAST; prvo što se izopači je – RAZUM; prvo što nastrada je – MORAL.
Blago onom koga ta fatalna slast vlast mimoiđe. Teško onom ko se u vlast ponada. A opet, svi smo ne/voljno u zabludi ili ne, često čak i strasno zaneseni u stvari – podređeni i osuđeni njome.
Tako je, najviše naši mali, umišljeni, pogubljeni narod, naviknut na stege, na strah, i ili na diktatore ili na okupatore. Ispada da nam je to sasvim – svejedno. Živimo, a kao da sanjamo kako nam se stalno ponavlja jedno te isto ili drugačije, u raznim formama i formatima ono: osnovno, naše jedino vječno oboljenje: OBEZDUŠENJE s prvim, koracima na vlasti.
Nikada da dočekamo da nam se vlast služi, da se pretoči u dosadnu i razrađenu hijerarhiju, u određena minimalno predvidljiva pravila. NE, sruši sve i gradi sebi “novo (tvoje) odijelo”, od tebe počinje, i narod, i država, i svijet. DA, sa šačicom vlasti naše “elite” izgube sve kompase, sve ljudsko, sve normalno i civilizovano, ono toliko dugo iščekivano a obećano. Niko nikad da se izdigne i da sagleda sebe spram drugih, ka opštem dobru da se podvrgne. Tako nam se uvijek desi isto: PIŠI PROPALO.
Očas procvjetaju čitava carstva sujeta sujetstva, svih sorti pohlepa, sumanut grabež i uvijek nadođe onaj nama najprepoznatljiviji – zadah truleži.
Kako izaći iz začaranog kruga i strgnuti omče s naših vratova? Za početak su nužne tri stvari: 1) Prestanite da nas lažete; 2) Podnesite nam račune za sve što ste u ime naroda radili; 3) Prohvatite cijelu težinu i sve posljedice vaše odgovornosti.
To mora biti i konačno postati: “Nova konstanta”. Ili, početak našeg tihog ili s galamom, (zar je to uopšte važno) u oba kazusa neumitnog izumiranja. Izumiranja na koje smo sami pristali, jer smo vas birali a vi sve izdali, prodali, tuđinu dali naše, kao sopstvenu prćiju i sve temeljno – upropastili.
Crnoj Gori je neophodna Vlada i to samo ona koju podržava skupštinska većina kadra za “sistemsko reformisanje pravosuđa”, dakle avgustovska većina bez ucjenjivačkog ali ilak poželjnog potencijala i participacije svih manjina. Makar ta skupštinska većina i Vlada trajala koliko ta nužna reforma, pa nakon toga – ili kud koji mili moji ili pravite vlade sa 100 resora. Jer, pravosuđe je naša najveća i krucijalna BOLJKA, bez kojeg se ne može ići dalje. Ako pak takve većine nema, bolje da ni Vlade ni Skupštine ne bude.
Ne trebaju nam vlade koje nisu kadre da sprovedu pravosudne reforme. Ne trebaju nam vlade za potkusurivanje partijskih interesa i ličnih ambicija. Ne treba nam “pravda za ježeve” – nego za ljude, narod cio. Ono što objektivno u suprotnom slučaju jedino zaslužujemo jeste da se transformišemo kao društvo, i kao država, i da postanemo egzotična PARIJA.
Piše: dr Vladan S. Bojić, advokat
