Predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić-Bojović obratila se javnosti saopštenjem. Saopštenje objavljujemo bez redakcijskih intervencija.
Kao predsjednica Skupštine Glavnog grada, institucije čiju suštinu čine dijalog, komunikacija i dogovor, želim da uputim apel svim činiocima javnog života, da zajedno uložimo maksimalan napor kako bismo doprinijeli podizanju nivoa kulture javnog diskursa i time sačuvali dignitet svih nas pojedinačno.
Sloboda govora je osnovni postulat demokratije, koji se nikako ne smije dovesti u pitanje, ali isto tako ona se ne smije zloupotrebljavati i služiti kao opravdanje za nešto što predstavlja govor mržnje i što nema drugi cilj do da uvrijedi ili povrijedi. Apelujem na sve nas da nam sloboda govora bude omeđena uzusima pristojnosti i dobre namjere. Riječi su moćno oružje i dobro bi bilo da svi prilikom javnog obraćanja imamo na umu onu staru izreku koja kaže da „lijepa riječ i gvozdena vrata otvara”, ali s druge strane i onaj čuveni Miljkovićev stih – „Ubi me prejaka reč.” Zato, nemojmo koristiti prejake riječi.
Posebno želim da skrenem pažnju na to da su u našem društvu žrtve nedopustivo niske kulture dijaloga najviše žene, koje su, ne samo u politici, već u svim životnim sferama predmet različitih pritisaka i napada. Svjedoci smo toga u medijima, a posebno na društvenim mrežama. Nažalost, svjedočimo i sve brojnijim napadima žena na žene. Zato upućujem dodatni apel pripadnicama ženskog pola da vodimo računa jedna o drugoj i da se međusobno štitimo, a ne napadamo – bez obzira na to ko je kakve političke ili partijske profilacije. Mnogo puta sam i sama bila predmet mizoginije i seksističkih napada i veoma dobro mi je poznato kako se osjeća neko u toj poziciji i kako to doživljavaju naše porodice i okruženje. Ako želimo da imamo više žena u javnom životu, za šta se svi bar deklarativno zalažemo, moramo stvoriti uslove za to i moramo raditi na prevenciji govora mržnje i omalovažavanja.
Naravno, bilo bi suviše naivno vjerovati da je govor mržnje, seksizam i mizoginiju moguće potpuno iskorijeniti. Međutim, sasvim je sigurno da se, ukoliko se potrudimo, oni mogu svesti na značajno manju mjeru u odnosu na ono što imamo danas. Konačno, takav način govora i ponašanja potpuno je suprotan svemu onome što predstavlja našu tradiciju i onome što nazivamo čojstvom u Crnoj Gori, pa bih rekla da je ovaj moj poziv da se kao društvo odupremo govoru mržnje zapravo poziv da se vratimo samima sebi.
