Crna Gora nema ambasadora u čak 26 diplomatskih predstavništava, podaci su Ministarstva vanjskih poslova dostavljeni Pobjedi. U samo sedam država Crna Gora ima ambasadore, i to u Belgiji, Grčkoj, Italiji, Sjevernoj Makedoniji, Ruskoj Federaciji, Turskoj i Francuskoj, kao i u pet misija – Crne Gore pri EU, pri NATO-u, pri UN-u, pri OEBS-u, kao i Stalnoj misiji pri Savjetu Evrope.
– Crna Gora ima 38 diplomatsko-konzularnih predstavništava (DKP) u svijetu i u svima ima svoje diplomatske predstavnike, sa razlikom u nivou diplomatskog predstavljanja. Trenutno su na čelu 12 diplomatskih predstavništava diplomate u zvanju ambasadora (Kraljevina Belgija, R. Grčka, R. Italija, R. Sjeverna Makedonija, Ruska Federacija, R. Turska, R. Francuska, Misija Crne Gore pri EU, Stalna misija Crne Gore pri NATO, Stalna misija Crne Gore pri UN i drugim međunarodnim organizacijama, Stalna misija Crne Gore pri OEBS-u, Stalna misija pri Savjetu Evrope), dok su u ostalim diplomatskim predstavništvima na čelu privremeni otpravnici poslova – saopšteno je Pobjedi iz Ministarstva vanjskih poslova.
Na pitanje koliko dugo je Crna Gora bez ambasadora u ključnim centrima poput Berlina, Vašingtona ili Londona i koliko to utiče na uspješnost međunarodnog povezivanja Crne Gore sa najvažnijim zapadnim partnerima iz MVP-a objašnjavaju da to ne predstavlja prepreku u nesmetanom obavljanju svih aktivnosti crnogorskih DKP.
Ambasada Crne Gore u Berlinu funkcioniše na nivou privremenog otpravnika poslova od 25. februara 2021. godine, u Vašingtonu od 13. februara 2021, i Londonu od 2. jula 2021. godine. U svim ambasadama u kojima Crna Gora nema postavljene ambasadore, funkcije šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava obavljaju privremeni otpravnici poslova, što je u skladu sa diplomatskom praksom i ne predstavlja prepreku u nesmetanom obavljanju svih aktivnosti crnogorskih DKP – saopštili su iz ovog resora.
Hronologija propasti
Urušavanje crnogorske diplomatske mreže počeo je bivši ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović koji je, nekoliko dana nakon postavljenja, započeo čišćenje diplomatije od kadrova bivšeg „omraženog režima“ i onih koji nijesu iskazali lojalnost sprovođenju projekta „srpski svet“.
Već 16. decembra 2020. odlučio je da opozove ambasadora Crne Gore pri Svetoj Stolici Miodraga Vlahovića, u Kini Darka Pajovića, ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića, ambasadorku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanku Jeknić, ambasadorku u Italiji Sanju Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića, te ambasadorku u Njemačkoj Veru Kuliš. Istoga dana Radulovićev šef Zdravko Krivokapić, prilikom prve posjete Briselu, iznio je, bez ijednog argumenta, krupne optužbe na račun ovih ambasadora.
– Osnovni kriterijum je bio povlačenje nekarijernih diplomata i diplomata koji su svojim nekorektnim djelovanjem u posljednja tri mjeseca nanijeli štetu, ne Zdravku Krivokapiću ili bilo kojoj političkoj strukturi, nego Crnoj Gori, rekao je Krivokapić dopisniku TVCG u Briselu.
Predsjednik Đukanović je 4. januara 2021. odbio da potpiše ukaze o opozivu sedam ambasadora. Tražio je da ministar i premijer obrazlože javno izrečene optužbe. Uslijedio je niz protivustavnog i protivzakonitog djelovanja i skandala premijera, Vlade i resornog ministra.
Krivokapić i Radulović su pozvali 4. januara 2021. na konsultacije, sa kartom u jednom pravcu, sve šefove diplomatsko-konzularnih predstavništava Crne Gore, njih 34, iz 38 ambasada. Za 18. januar 2021. zakazane su konsultacije, ali nikad nijesu održane. Crnogorske ambasade širom svijeta od tada su funkcionisale na nivou otpravnika poslova, što do sada nije zabilježeno u diplomatskoj istoriji Crne Gore.
Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore 15. februara 2021. je Verbalnom notom obavijestilo sedam ambasadora da im prestaju mandati iako predsjednik države nije potpisao ukaz o opozivu.
Zabranjen im je pristup ambasadama i zatraženo da izvrše primopredaju dužnosti, sačine zapisnike, utvrde stanje na bankovnim računima, predaju bankovne kartice…
Određeni su privremeni otpravnici poslova. Neki od ovih ambasadora su već bili u Podgorici na konsultacijama koje nikad nijesu održane.
Ambasadori Pajović i Vlahović odlučili su da poštuju Ustav i da im funkcija prestane kada predsjednik države odluči. Uslijedio je brutalni odgovor resornog apostola. Nasilno je zauzeta Ambasada u Pekingu, zamijenjene brave na vratima, pretresane lične stvari ambasadora koji je formalno još bio na funkciji. Slično je pokušano i u Ambasadi pri Svetoj Stolici.
MVP je obmanulo međunarodnu javnost i zemlje domaćine, kada je Verbalnom notom obavijestilo da je 16. februara 2021. okončan mandat ovim ambasadorima.
Tek kada se propisno obrukala u svijetu, Vlada je predsjedniku države uputila normalan prijedlog za opoziv ambasadora koji je Đukanović potpisao 25. februara 2021. Ambasadori Pajović i Vlahović podnijeli su krivične prijave protiv ministra Radulovića.
Predsjednik Đukanović je, shodno ustavnim ovlašćenjima, sredinom maja 2021, od 18 kandidata, koliko ih je predložilo MVP, dao pozitivno mišljenje za sedam diplomata. Od preostalih 11 kandidata, za jedan broj dao je negativno mišljenje, dok je za ostale dogovoreno da se obave dodatne konsultacije. Predsjednik države je tada poručio da „ni u snu“ neće podržati bilo kog diplomatu-ambasadora, koji je na bilo koji način radio i govorio protiv Crne Gore:
Dodatne konsultacije su izostale, a MVP i Vlada ponovo su pokušali da zaobiđu predsjednika države, upućujući agremane državama domaćinima i za sporne kandidate za ambasadore, bez njegovog znanja i saglasnosti.
Đukanović je 15. juna 2021. obavijestio nadležne u tim državama da ne postoji saglasnost vlasti o prijedlogu kandidata koji bi Crnu Goru predstavljali u Albaniji, BiH, Hrvatskoj, Kini, Mađarskoj, SAD, Sloveniji, Srbiji, Svetoj Stolici, Španiji, UAE i EU.
Skandalozne manipulacije
MVP je, 9. septembra 2021.godine crnogorskim ambasadama, uputilo non-pejper o dešavanjima na Cetinju 4. i 5. septembra u kojem se ocjenjuje da je policija profesionalno reagovala, a da su demonstranti, koji su bili ohrabreni od predsjednika države Mila Đukanovića i poslanika parlamentarne opozicije, inicirali teške incidente – ,,izazvali požare, napali policiju kamenjem i navodno ‘Molotovljevim koktelom’, a takođe je prijavljena pucnjava“.
Dokument je sačinjen četiri dana poslije dešavanja na Cetinju i u njemu je izrečeno niz netačnih konstatacija i krivotvorenih informacija o ponašanju državnih organa i povodu za intervenciju policije. Instrukcije su upućene 9. septembra, dan prije nego što je Biro za operativnu koordinaciju uopšte formirao Komisiju za analizu djelovanja i rezultata bezbjednosnog sektora tokom dešavanja na Cetinju.
Namjera je bila da se pred EU i SAD kriminalizuju Đukanović i DPS, ali i sve ostale partije parlamentarne opozicije.
Zbog ovog postupka, na prijedlog opozicije, Radulović je krajem decembra 2021. ostao bez podrške većine poslanika Skupštine. Krivokapić je tada odbio da ga smijeni. Početkom prošle godine, u sukobu premijera i Dritana Abazovića, Radulović je podržao Abazovića, pa ga je „vrhovni apostol“ optužio da od septembra prošle godine radi protiv njega. Posljednje Krivokapićevo i Radulovićevo brukanje države desilo se 26. januara 2022. Tada je Vlada vratila ministra iz Skoplja i otkazala mu zvaničnu posjetu Sjevernoj Makedoniji.
Posljednji udar diplomatskoj mreži kao i namjeri tadašnjeg šefa diplomatije Ranka Krivokapića da donekle stabilizuje stanje nanio je aktuelni tehnički premijer. Dritan Abazović je brzopotezno, nakon što je smijenio Ranka Krivokpića, 7. novembra 2022. otpravnicima poslova – Bojanu Šarkiću u Londonu, Veljku Milonjiću u Vašingtonu, Mirsadu Biboviću u Prištini, te Ivani Pajević, ambasadorki u Misiji Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku – poslao rješenja o hitnom povratku u zemlju, zaključno sa 21. novembrom, iako su bili postavljeni nekoliko sedmica prije toga!
Zatim je, nekoliko dana kasnije, jednako brzometno, poslao trojicu otpravnika poslova – u Vašington Nebojšu Todorovića (bez dana diplomatskog iskustva), u Tiranu Đorđa Jankovića i u Zagreb Damira Grbovića.
Odlučio je da iskoristi novonastalu poziciju i izmijeni ljude u diplomatskoj mreži i postavi ,,svoje ljude“ i to kroz klasičnu zloupotrebu Zakona o vanjskim poslovima.
Izvor: Pobjeda
