U slučaju napada na urednicu crne hronike u dnevnom listu “Pobjeda” Anu Raičković, moglo je mnogo toga da se uradi jer je od ranije bilo poznato kakav je stav gospodina Bećirovića kada su novinari u pitanju, ocijenila je potpredsjednica Sindikata medija Crne Gore i članica savjeta RTCG Marijana Camović Veličković, u emisiji “Referat” Gradske RTV, autora Nikole Đurovića.
Ona je podsjetila da je 2022. izmijenjen Krivični zakonik, te da su četiri krivična djela gdje se štite novinari dobila kvalifikovani oblik.
„Od tada do sada su samo dva djela napada na novinare na taj način kvalifikovana, i nije bilo presude. To znači da nije u pravoj mjeri zakonik zaživio, a i ovaj napad na novinarku Raičković je kvalifikovan kao laka tjelesna povreda“, objašnjava Camović Veličković.
Camović Veličković smatra da je ipak taj slučaj trebao biti kvalifikovan kao teška tjelesna povreda.
„Razlika je velika. Za tešku povredu i narušeno zdravlje zaprijećena je kazna od 5 do 15 godina, dok je za ovo što se njima sad stavlja na teret, zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina. Ovo je prilika da pravosuđe bude efikasno“, poručila je Camović Veličković.
Slučaj i brutalnost napada na novinarku Raičković je, kako kaže, pokazatelj da je biznismen Zoran Bećirović „tempirana bomba“ kada su u pitanju novinari.
„Osim slučaja napada na aktuelnog direktora Gradske RTV, a tada novinara ‘Dan’-a Vladimira Otaševića 2019. godine , kojeg su napali isti tjelohranitelj Mijatović i gospodin Bećirović, tu je i slučaj novinarke Dragane Šćepanović. Ona je godinama izložena šikaniranju i neviđenom maltretiranju u Kolašinu, u kom Bećirović posjeduje gotovo ‘polovinu grada’, a novinarka Šćepanović je prepuštena sama sebi jer država nije našla način da je zaštiti“, ističe Camović Veličković.
Dodaje da država generalno ne radi ništa po pitanju zaštite, već da jednostavno-ćuti.
„Sindikat medija je zabilježio 18 slučajeva napada na novinare od početka godine, od čega s tri počinili visoki državni zvaničnici.Tu je bio i nekorektan odnos predsjednika države prema novinarki Javnog servisa, pri čemu se predsjednik Milatović izvinio, i to je prvi političar koji je tako nešto učinio“, podsjeća Camović Veličković.
Smatra da političari ne shvataju što znači sloboda medija.
„Ne možemo očekivati od građana da imaju razumijevanja za novinare, kad se takva atmosfera linča stvara na najvećem nivou. Odavno je rečeno da Crna Gora ne može ući u EU dok se ne riješe slučajevi napada na novinare, a do sada nijedan nije riješen. Pritom se govori o ubrzanom ulasku u EU. Daleko smo mi od toga“, zaključuje Camović Veličković.
Marković: Više su za pomak u istrazi ubistva Duška Jovanovića dali novinari nego svo tužilaštvo i policija zajedno
Direktor RTV „Nikšić“ i dugogodišnji novinar Nikola Marković kazao je da napad na novinarku Raičković može da posluži kao test i lakmus papir na kojem ćemo vidjeti sposobnost i volju države da se obračuna sa svim napadima na novinare.
„Dosadašnja praksa i iskustvo, a bio sam 11 godina na čelu Komisije koja se bavi istragama napada na novinare, je poražavajuće. Nijedan od velikih i ozbiljnih slučajeva napada na novinare nije dobio svoj pravosnažni sudski epilog, osim onih slučajeva gdje su napadači oslobođeni. Samo je tu naše pravosuđe i tužilaštvo bilo efikasno“, kazao je Marković.
Dodao je da se od slučaja ubistva novinara Duška Jovanovića, naše društvo suštinski počelo baviti napadima na novinare, iako ih je bilo i ranije.
Prošlo je 20 godina, a mi i dan danas ne znamo ko je ubio Duška Jovanovića i ko su naologodavci. Ono što je poražavajuće i u tom slučaju, ali i u slučaju Olivere Lakić, Tufika Softića, Mladena Stojovića, brojnih napda na redakciju VIjesti i brojnih drugih, što mi ni u jednom od tih slučajeva nijesmo imali nikakvu odgovornost, sankciju za one koji su decenijama bezuspješno vodili te istrage“, ističe Marković.
Ističe da je u brojnim istragama bilo propusta, koji su, kako je kazao, eklatantan primjer krivičnog djela.
„Odgovorno tvrdim da su više za rasvjetljavanje i pomak u istrazi ubistva Duška Jovanovića, dali tadašnji novinari Dana, Mitar Rakčević i Dragan Živković, nego svo tužilaštvo i policija zajedno. Ono što je poražavajuće, što ni poslije 2020. godine, nema rezultata. Možda ima volje, ali rezutata nema. Ranije je bilo jasno da nije bilo političke volje da se taj slučaj riješi, kao i neki drugi sučajevi“, smatra Marković.
Dodaje da je drastičan primjer zloupotrebe istrage i falsikovanja, slučaj napada na Mladena Stojovića.
„Gdje imate falsifikovanje službene zabilješke, gdje čovjek kaže kada ga je inspektor pitao sumnjate li ko bi to mogao da uradi, on pominje imena Branislava Mićunovića i Božovića, da bi se kasnije nekim čudom, iz službene zabilješke makla samo ta rečenica“, kazao je on.
Marković ističe da je problem našeg društva taj da smo predpolitičko društvo, da su demokratski procesi tek počeli.
„Političari novinare i medije još uvijek doživljavaju kao način za ostvarenje svojih političkih manipulacija, a ne kao vrijednost, kao savjest društva. Ne samo da informiše, nego i da kontroliše one koji imaju moć i one na vlasti i one u opoziciji“, kazao je on.
Dodaje da je prethodnoj vlasti, ali i za svaku posle 2020. godine, Komisija suštinski služila kao „šminka“.
“ Ja ne mogu da vjerujem da država kad hoće, ne može da riješi bar neki od tih velikih slučajeva. Ako ne može da ih riješi, onda bar da ih smjeni“, ističe on.
Komentarušući slučaj napada na Vladimira Otaševića, koji je tada bio novinar urednik u Dan-u, Marković koji je tada bio glavni urednik, kazao je da samo on i Vladimir znaju kroz šta su prošli.
„Nije to samo pitanje napada, nego tada orkestrirane kampanje od pola medija koji su sada kvazi profesionalni i demokratski, jer smo prvo morali da dokažemo da Vlado ne laže. Bila je čitava kampanja da je on to iscenirao, da smo mi željni slučajeva i to je bila kampanja protiv njega dominatno, a onda mene i kolege iz redakcije Dana, jer smo bili sami u tome. Ne mogu da vam opišem situaciju, kada ste napadnuti, ne možete to da dokažete u tom trenutku, a protiv vas se pokreće hajka, najgora moguća sa tih raznih portala. Onda smo svojm umijećem i razumijevanjem određenih ljudi, došli do video snimka. Umjesto da se društvo bavilo napadom na našeg kolegu novinara, mi smo prvo morali da dokažemo javnosti. To je dvostruki napad“, objašnjava Marković.
Napominje da kada se dese napadi na novinare, neophodna je solidarnost medija, koja je u tom trenutku izostala.
Komentarušući pitanje kolika je umiješanost države ili dijela državnih struktura u brojne napade, Marković je kazao da za svaki nerasvjetljeni slučaj država odgovorna, jer je obaveza države da ih rasvjetli i sve dok se, naročito veliki napadi na novinare, kriva je država.
„Pored nedostatka ozbiljne političke volje, bojim se da imamo probem i nedostatak profesionalnih kapaciteta, da te slučajeve riješimo. Ne prepoznajem to u ovim velikim slučajevima, možda se rade tajne istrage pa ja ne znam, ali predugo traje da bismo državu oslobodili krivice. To su propusti, da za to neko treba da ide u zatvor“, zaključio je Marković.
